Foto: Getty Images / Guliver image 

"NOSI otisak svih duša čaršije. Čaršije koju je svijet ostavio na kasapljenje brđanima. A taj pokvareni svijet hrli. Osjeća se to na mom prijatelju Mariju Staniću. Preispravan je, goni i daje kao da je svaka zadnja. Bolji je čovjek nego što je bio nogometaš. Hvala ti što si gonio, nešto za sebe, a više za nas"

Tim riječima Marija Stanića, rođenog Sarajliju, opisao je Zvone Boban. I malo se toga može dodati riječima kapetana koji je sa Stanićem 1998. godine probio Hrvatsku do trećeg mjesta na svijetu. Zabio je prvi gol, u prvoj utakmici turnira protiv Jamajke.

"Kako sam se osjećao? Nisam se osjećao. Lako za gol. Nikada to treće mjesto nismo preboljeli, ni ja ni Zvone", rekao mi je Stanić ovih dana.

"Htjeli smo biti prvaci. Francuska je bila zrela, Brazil je bio zreo da ih srušimo. Mislim da je treće mjesto na svijetu ostavilo dramatičnu rupu u našim srcima"

"Znate, od svakog trenera naučiš puno, najviše od onog lošeg. No, meni je davno moj dobar trener u Želji rekao: Možeš biti drugi ili peti, nebitno je, ako nisi prvi. To je kao kad se penješ iza nekoga uz lojtre, a dok on gleda u sunce, ti gledaš u njegovu guzicu"

"Meni je bitno samo da je Ladara spreman, sve drugo mogu odigrati"

Razgovarali smo sasvim slučajno nekoliko dana uoči njegovog 45. rođendana. O bijegu iz ratnog Sarajeva, dolasku u HAŠK, karijeri koju je izgradio preko Sporting Gijona, Benfice, Bruggea, Parme i Chelseaja. Danas se osim nogometnom i pisanjem o njemu, bavi i promocijom bezglutenske prehrane. 

"Hvala na komplimentu, ali kada ti ljudi krenu govoriti da dobro izgledaš, znači da stariš. To se govori starim ljudima"

Zanimljivo, Stanić je tek nakon šest godina u profesionalnom nogometu potpisao prvi pravi ugovor, Brugge je za njega tada platio klupski rekord. Sve do Belgije, bio je igrač na posudbama. U Parmu se otisnuo kao najbolji strijelac belgijske lige i osvojio Kup UEFA u slavnoj generaciji Buffona, Crespa, Verona, Asprille, Cannavara...

Talijanski mediji pamte i obilježavaju dan Stanićevog rođenja. Podsjećaju kako je u Parmi igrao krilo i napadača, ali ne znam jesu li svjesni da je u utakmicama za Hrvatsku znao početi kao napadač pa mijenjati Tudora za boku. 

"Igrao sam sve što je trebalo. Meni je bilo bitno samo da je Ladara spreman, sve drugo sam mogao odraditi", kaže Stana. 

Gianluca Vialli odveo ga je u Chelsea, gdje je odigrao 59 utakmica i završio karijeru zbog ozljede. Zabio je sedam golova, ali jedan od njih, West Hamu 2000. godine, najljepši je u povijesti natjecanja. 

Za reprezentaciju Hrvatske odradio je 49 utakmica, dva svjetska i jedno prvenstvo Europe.

Obožavali smo ga gledati, a danas ga volimo slušati, jer Stanić je žestok kritičar erozije društva koja se preslikala na hrvatski nogomet. 

"Svatko od nas može na mikrorazini napraviti pomak. Narod je izgubio vjeru u nogomet. Stalno čekamo da netko drugi očisti pred našim kućama. To nije pitanje jednog aspekta nogometa - imate sudačku organizaciju, klubove, navijače, politiku... Jurimo prema zidu, a nitko ne želi stisnuti kočnicu. Naš nogomet je bolestan, on nema problema, već je problem sam po sebi. Dok je situacija ovakva, nama stadioni ne trebaju. Treba nam infrastruktura zdravih ljudi, u nogometu i društvu. Ljudi, razmislite o tome što ćemo sutra ostaviti našoj djeci"