IZA MLADOG golmana Dinka Horkaša su dvije nezaboravne godine, iako smo dvaput provjeravali je li već toliko prošlo otkad smo s krcate tribine Hitrec-Kacijana gledali kako kapetan Dinamovih juniora baca u očaj igrače Liverpoola.

Skinuo im je dva penala za proboj u četvrtfinale Lige prvaka (VIDEO), a na isti način prije Engleza je iz Europe izbacio i Lokomotiv Moskvu. Proslavio je tada 20. rođendan s nekoliko tisuća navijača koji su bodrili mladu Dinamovu ekipu, a među njima su bili i Dani Olmo, Izet Hajrović, bivši trener Nenad Bjelica... 

Prošli vikend u Gradskom vrtu igrala se već 99. minuta kada je Horkaš obranio penal Ramonu Mierezu, najboljem strijelcu HNL-a. Napadač Osijeka zabio je ove sezone 21 pogodak, ali pamtit će se kako ga je Horkaš pročitao i tim potezom četiri kola prije kraja vjerojatno odlučio borbu za naslov. 

Dva su detalja posebno zanimljiva: Horkaš je obranom gurnuo titulu u ruke svom matičnom klubu Dinamu koji ga je poslao u Varaždin na posudbu, a baš zbog takvih aranžmana, u kojima prvak pojačava određene klubove u ligi, trener Osijeka Nenad Bjelica cijelu sezonu je proglasio neregularnom.

I Zlatna lopta se kalila na posudbi

Nakon remija u Osijeku, Bjelica je kazao da je to ipak pošten ishod.

"Ne bih govorio o HNL-u na takav način. Ne smatram da je nepošteno kad mladi igrač ode na posudbu u drugi klub koji mu garantira minutažu. Za golmana je najvažnije da bude među vratnicama, posebno dok je mlad. U Dinamu je Livaković, najbolji golman Hrvatske, a ispred mene je i Zagorac. Normalno je da svoju šansu potražim u klubu u kojem ću braniti u kontinuitetu, kako bih se inače mogao nametnuti Dinamu ili bilo kojem drugom klubu? Nema smisla govoriti o neregularnosti, više bih volio da klubovi poput Osijeka, Rijeke i Hajduka, ako su u mogućnosti, pomognu manjima. To je dobro za klubove, za igrače i na kraju za cijelu ligu", kazao nam je Horkaš, koji je prije Varaždina deset mjeseci proveo i na posudbi u mostarskom Zrinjskom, klubu u kojem se nekad kalio i Luka Modrić.

"Naravno da ga dole često spominju, u tom klubu razvijala se Zlatna lopta i to treba istaknuti kad već govorimo o napretku mladih igrača. Modrić je i sam više puta govorio da mu je to iskustvo pomoglo da postane čvršći u duelu i prilagodljiv na teške uvjete. Izgradio se kao igrač, ali i kao osoba. U klubu su ponosni na to. Svi smo ponosni jer je Modrić naš i predstavlja Hrvatsku. Njegova podrška i poruke puno su nam značili dok smo igrali juniorsku Ligu prvaka. Inače, iz Zrinjskog sam donio lijepe uspomene. Navijači žive za klub, a kad obučeš dres, osjećaš da predstavljaš jako ime. Šteta što nisam branio puno; prvo nas je zahvatio prekid sezone zbog korone, onda sam se ozlijedio, a na kraju se nakon teške ozljede vratio moj prijatelj Brkić i uzeo svoju jedinicu. Ja sam se vratio u Zagreb i brzo produžio za Varaždin, a Zrinjski ću pamtiti kao dobro posložen klub, posebno u okvirima lige BiH."

Prvi pristao na rezanje plaće 

Kad je krenula pandemija, Horkaš je bio prvi igrač Zrinjskog koji je pristao na smanjenje plaće zbog krize.

"Da, napravio sam tako jer smatram da je pošteno. U dogovoru s agentom potpisao sam aneks, pomogao sam klubu koji je pomogao meni. Situacija je bila teška, nogomet je praktički stao. Klub je donio normalnu odluku. Ne znam jesam li prvi potpisao smanjenje plaće, moguće da je tako slučajno ispalo, ali ne vjerujem da je bilo većih problema s drugim igračima", priča danas vratar Varaždina, u kojem su još pomiješane emocije zbog posljednje utakmice.

"Ispalo je tako da sam obranio penal koji je Varaždinu donio veliki bod u borbi za opstanak, a Dinamu praktički naslov prvaka. Osijeku je sad ostala samo teorija. Naravno, ja nisam razmišljao o njima, fokusiran sam isključivo na Varaždin i borbu koja nas čeka u zadnja četiri kola."

Zanimalo nas je kako se fokusira dok skida penale, jer teško da to može biti samo slučajnost.

"Znam da je fraza, ali penali su uvijek lutrija. No za tu lutriju treba biti spreman. Prije utakmice gledam napadače kako pucaju i izvode prekide, nema neke velike tajne. I napadači s kojima pričam tvrde da često ne izaberu stranu prije nego krenu na udarac, tu odluku donose u sekundi i zato se nije moguće potpuno pripremiti na to. Bitno je da si svjestan da je pritisak, posebno u odlučujućim trenucima ili u 99. minuti utakmice, uvijek na onome tko puca. Mierez mi je već zabio iz penala pa sam prije udarca pomislio da vjerojatno neće opet pucati u istu stranu. Bacio sam se u suprotnu i pogodio. No mogao sam se i osramotiti da sam izabrao drugačije i da su me ljudi vidjeli kako se bacam u prazno", priča Horkaš i brzo dodaje:

"Mierez je bio bolji iz igre, zabio je, a ja sam trebao puno bolje reagirati. Kasnije sam se malo iskupio. Utakmica je bila čvrsta i teška, ali izborili smo se pošteno i sad idemo dalje. Idući je Hajduk."

Livaković mu je dao dobar savjet 

Horkašu još stižu poruke i čestitke, a najviše ih je primio iz Dinama.

"Livaković se odmah javio, čestitao mi je. Stalno smo u kontaktu. On i Zagorac su bili ključni za moju odluku da odem na posudbu u BiH. Uvjerili su me da je to pravi potez jer na klupi me nitko neće gledati. Nemam problema sa samopouzdanjem, ali tko zna kako bi na mene utjecalo da sam vječno treća opcija", kaže 22-godišnjak i otkriva nam najbolji savjet koji je dobio od Livakovića.

"Uvijek mi govori da ne poletim i da budem dobar s trenerom. Svađa s trenerom nikad nije dobra opcija pa i kad nisi zadovoljan, postoje druga rješenja. Vratarska pozicija je specifična, ne možemo trojica stati na gol, uvijek je to jedan od nas." 

Nisu imali golmana, pa su poslali onog tko je bio najmlađi 

Specifičan je i način na koji je Horkaš, još u limačima Segeste, uopće postao vratar.

"Igrao sam u napadu i bio sam dvije godine mlađi. Kad nam je falio golman, rekli su mi da ja to pokrijem jer sam najmlađi. I meni se to svidjelo. Odlučio sam da ću biti golman, a roditelji mi nisu vjerovali, govorili su da će me to sigurno proći. Par mjeseci sam branio bez rukavica, kupili su mi ih tek kad su se uvjerili da to nije samo hir", smije se Horkaš, kojeg je otac od kraja osnovne škole svaki dan vozio na trening u Zagreb iz Siska.

Život se polako vraća u njegov rodni grad, razrušen u potresu na samom izmaku prošle godine.

"Bilo je jako teško, ali sad se stanje polako normalizira, iako to više nikad neće biti potpuno normalno. Nemoguće je nakon svega što se dogodilo... Evo, sad sam kod kuće, vidim da se počelo nešto i graditi. Kad se dogodio potres, ja i brat smo bili sami kod kuće. Roditelji su bili na poslu, nismo ih uspjeli dobiti. Panika, užas. Brat je spavao na katu, ja sam potrčao gore, zapinjao sam za sve za što sam mogao. Spavali smo u autima, ja i brat u jednom, a mama i tata u drugom. Možete misliti kako smo se naspavali, samo smo čekali da nas pogodi još jedan. I sad rokne tu i tamo, ali srećom to više nije jako. Kuće će se obnoviti, važno je da smo svi živi", prisjeća se Horkaš.

Njegova djevojka je iz Petrinje pa su skupa prošli kaotično razdoblje. Ključno je da je to ostalo iza njih. 

Ispred vidi lijepu budućnost.

"Ne razmišljam previše o onome što će se dogoditi, osim o borbi za opstanak. Cilj mi je da se nametnem Dinamu, a ako tu ne bude prostora, bit će ga na drugom mjestu. U Dinamu je uvijek jaka konkurencija, a ostaje nam vidjeti hoće li Livaković ostvariti transfer. Na kraju sezone u Dinamo dolazi i Nevistić iz Rijeke. Menadžeru sam zabranio da mi govori bilo kakve informacije o drugim klubovima dok ne završi prvenstvo. Jasno da sanjam kako ću jednog dana zaigrati za reprezentaciju. Izbornik mlade Hrvatske Igor Bišćan ima druge opcije, odlučio se za Šempera, Kotarskog i Nevistića. Nije na meni da to komentiram. No tko kaže da neću doći do A reprezentacije zato što nisam imao mjesta u mladoj?" zaključio je.