BILO je godina u hrvatskoj sportskoj povijesti kad je bilo osvojeno više medalja, ali ovoliko velikih rezultata u 365 dana Hrvatska nikad nije ostvarila. Gotovo da nije bilo sporta u kojemu nije pala neka medalja, a bila je to godina najvećeg momčadskog uspjeha otkad je Hrvatska samostalna država.

Hrvatski sportaši osvojili su 292 medalje, od čega 97 zlatnih, 85 srebrnih i 110 brončanih. 

Bez umanjivanja važnosti bilo kojeg sporta, drugo mjesto nogometne reprezentacije na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu pomalo je i nestvaran rezultat uzmu li se u obzir sve okolnosti u kojima je do njega došlo. Hrvatska ima stanovnika koliko Francuska registriranih nogometaša, u nogomet se ulaže jako malo, da ne kažemo ništa, a uvjeti koje imaju druge zemlje uopće ne mogu stati u istu rečenicu s hrvatskima.

U Rusiju puni samopouzdanja

Reprezentacija je u Rusiju ispraćena sa stavom javnosti da je to zadnja šansa generacije da napravi neki veći rezultat. Nakon što se umalo nije plasirala zahvaljujući Čačićevim lutanjima, Dalićeva momčad u Rusiju je otišla puna samopouzdanja. Već nakon prve pobjede protiv Nigerije u skupini i nevjerojatnog razbijanja Messijeve Argentine bilo je jasno da Hrvatska može, ako ništa drugo, onda glavnim favoritima ozbiljno pokvariti planove.

Nitko se za par godina neće sjećati da je Hrvatska imala nešto lakši put do finala od Francuske, iako će svaki nogometaš reći da u nokaut fazi Svjetskog prvenstva nema laganih utakmica pa čak ni protiv Danske ili domaćina Rusije. Neuništiva i neslomljiva Hrvatska preživjela je u te dvije utakmice penale, pa onda produžetak protiv Engleza i bilo je za očekivati da će protiv superjakih Francuza ostati bez snage.

No, Dalićeva momčad je i tu utakmicu odigrala na visokom nivou, ali je nedostajalo malo sreće, malo spretnosti i Francuska je slavila 4:2. Unatoč porazu, reprezentaciju je na ulicama Zagreba dočekalo više od pola milijuna ljudi kojima kao da je bilo svejedno je li Hrvatska osvojila zlato ili srebro u Rusiji jer su svi bili svjesni da je to rezultat koji će Hrvatska teško u skorijoj budućnosti ponoviti.

U sjeni spektakularnog rezultata nogometaša, vaterpolisti su u srpnju na Europskom prvenstvu u Barceloni osvojili prvu europsku medalju nakon osam godina. Izabranici Ivice Tucka su u polufinalu izgubili od Srbije 9:7, da bi u utakmici za treće mjesto pobijedili Italiju 10:8 i tako došlo do brončane medalje.

Druga titula u Davis Cupu

Nakon njih na red su došli tenisači koji su do tad već osigurali polufinale Davis Cupa koje su u dramatičnom meču protiv Amerikanaca u Zadru u rujnu dobili 3:2. Za titulu je trebalo pobijediti Francusku u gostima, ali ovaj put drame nije bilo. Već nakon prvog dana Čilić i Ćorić donijeli su Hrvatskoj 2:0 i, nakon što su Francuzi u subotu dobili parove, Marin Čilić je u prvom nedjeljnom meču s 3:0 pobijedio Pouillea za drugi Davis Cup naslov u hrvatskoj povijesti.

Nevjerojatna braća Sinković napravila su nešto što se u veslanju ne viđa. Nakon što su uz Damira Martina i Davida Šaina dvaput postali svjetski prvaci u četvercu na pariće, potom osvajali olimpijsko i dva svjetska zlata u dvojcu na pariće, Sinkovići su se okitili zlatom i u trećoj disciplini, dvojcu bez kormilara, u kojoj u rukama drže po jedno, a ne po dva vesla. 

Prvo zlato su Valent i Martin osvojili na EP-u u Glasgowu, a tome su dodali i svjetsko zlato u bugarskom Plovdivu.

Jedriličarsku godinu obilježili su Šime i Mihovil Fantela. Oni su osvojili zlato na SP-u u Aarhusu i to samo nakon godinu i pol zajedničkog jedrenja u novom brodu i novoj klasi. Koliko su bili dominantni, dovoljno govori činjenica da su zlato praktički osigurali i prije zadnjeg plova. 

Kad su individualni sportovi u pitanju, svi uspjesi ne bi stali u tri ovakva teksta. Ono što je Luka Modrić postigao nikad nije zabilježeno u europskom i svjetskom nogometu. Osvojio je Ligu prvaka, odveo je Hrvatsku do 2. mjesta na SP-u i dobio četiri individualne nagrade. Za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, za najboljeg igrača po izboru UEFA-e, Fifinu nagradu "The Best" i, konačno, Zlatnu loptu France Footballa.

Ni ova godina nije mogla proći bez sjajne Sandre Perković koja je na europskom prvenstvu u Berlinu osvojila zlato i tako postala prva diskašica u povijesti koja je pet puta bila europska prvakinja. Samo zahvaljujući čudnim pravilima nije osvojila i Dijamantnu ligu, ali je "za utjehu" u Tarragoni postala i mediteranska prvakinja.

Prvak u šahu? I to imamo

Fantastičan rezultat ostvario je i hrvatski velemajstor Ivan Šarić. Splićanin je osvojio prvo mjesto na Europskom šahovskom prvenstvu u Batumiju u konkurenciji 302 igrača iz 34 zemlje. 

Robert Seligman je na EP-u u Glasgowu osvojio srebrnu medalju u konju s hvataljkama, a Tin Srbić je osvojio dva zlata u Svjetskom kupu u Dohi i Osijeku. Hrvatski predstavnici u taekwondou su s EP-a u Kazanju donijeli osam medalja, od čega tri zlatne, a Ivan Kvesić postao je svjetski prvak u poluteškoj kategoriji u karateu. Reprezentacija je u tom sportu na seniorskom EP-u u Novom Sadu osvojila dva zlata i dvije bronce.

Paraolimpijci su na ZOI-ju u Pjongčangu bili uspješniji od olimpijaca. Dino Sokolović je osvojio zlatnu medalju u slalomu u konkurenciji sjedećih skijaša, a Bruno Bošnjak je osvojio broncu na snowboardu u banked slalomu.

Gotovo da nije bilo streličarskog natjecanja s kojeg se hrvatski predstavnici nisu vratili barem s jednom medaljom. Na SP-u u Južnoj Koreji Petar Gorša, Snježana Pejčić, Miran Maričić i Josip Kuna osvojili su dva srebra i tri bronce. Anton Glasnović je na EP-u u gađanju letećih meta osvojio broncu, a briljirali su samostrelaši.

Titula i u BMX-u

Oni su na Europskom prvenstvu u Estoniji osvojili pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane medalje. Europski prvaci bili su Domagoj Pereglin, Valentina Pereglin i junior Martin Oborovečki te muška i ženska reprezentacija u ekipnom dijelu natjecanja.

Hrvatska je ove godine dobila pobjednika i u jednom ekstremnom sportu. Varaždinac Marin Ranteš postao je pobjednik Svjetskog kupa u BMX-u. Ranteš je na natjecanjima FISE World Series u Hiroshimi, Montpellieru, Edmontonu i kineskom gradu Chengdu osvojio ukupnu pobjedu, a dobio je i nagradu HOO-a za fair play jer je izravnom konkurentu na jednoj utrci posudio kotač.

Gotovo svi ovi rezultati plod su nevjerojatne želje, volje, truda i zalaganja hrvatskih sportaša koje država i dalje ne prati adekvatno. Iako je premijer Plenković na gala večeri HOO-a nedavno izjavio da se povećava ulaganje u sport, povratnik Tin Srbić i dalje nema pravu dvoranu za treniranje, Ivan Šarić nema nikakvu podršku u svojim šahovskim pothvatima, a o nogometnoj infrastrukturi da ne pričamo...