MIJO CAKTAŠ je tema dana domaćeg nogometa. Nažalost, iz sasvim krivog razloga. Osijek je rekao kako je propustio utakmicu protiv Gorice zbog problema sa zadnjom ložom. Ipak, izvori su Indexu javili sasvim drugačiju priču, onu u kojoj je Caktaš u središtu skandala koji se dogodio u jednom osječkom noćnom klubu.

S obzirom na iskaz svjedoka, a šutnja i odbijanje Osijeka da se izjasni su sugestivni po tom pitanju, ovaj incident je puno ozbiljniji nego se na prvu čini. Caktaš nije pogazio samo klupski kodeks ponašanja, nego je počinio prekršaj koji se u civiliziranom društvu ne smije prešutjeti ni gurati pod tepih.

Glupo, bezobrazno i neodgovorno prema Osijeku

Caktaš je HNL napustio prije početka sezone kada ga se Hajduk riješio. Sve je djelovalo ružno izvana. Igrača koji je tri godine nosio momčad otpisali su pod argumentom da ima prevelik ugovor, a vrlo brzo su doveli igrače za koje se procjenjuje da imaju i veće ugovore.

Osijeku je trebao jak odgovor na odlazak Bočkaja i izbor je pao na Caktaša. Djelovao je to kao idealan spoj. Slavonski klub mučio se s davanjem golova i doveo je veznjaka koji je po tom pitanju najbolji u povijesti lige. Istovremeno, Caktaš je dobio šansu pokazati se kao jezičac na vagi u utrci za naslov, a time bi nedvojbeno dobio i osobnu satisfakciju zbog načina na koji je odbačen na Poljudu.

Bančenje usred sezone prekršaj je za koji se snose kazne u bilo kojem profesionalnom sportu i klubu. Posebno je glupo, neodgovorno i bezobrazno to napraviti suigračima, klubu i navijačima u trenutku kada cijeli grad sanja prvu titulu u povijesti kluba i ne može si dozvoliti nijedan kiks. 

Osijek je izgubio dva boda protiv Gorice i smanjio si šanse za titulu. Caktaš nije bio tu za momčad u točno onim trenucima zbog kojih je doveden jer se provodio po noćnim klubovima u gradu u kojem se sve brzo sazna. Test poštivanja sredine u kojoj radiš Caktaš je pao s jedinicom. 

Ovo nije problem samo Osijeka i Caktaša, nego i društva

Ako je "jedini" Caktašov grijeh to što se napio, onda je to problem isključivo njega, njegovog poslodavca i navijača Osijeka. Klub može odlučiti dati mu nikakvu, malu, odmjerenu ili ogromnu kaznu i svaka od tih odluka njegovo je apsolutno pravo.

Problem discipline ili nediscipline igrača stvar je klupske atmosfere. I igrači su ljudi. I oni imaju pravo pogriješiti i biti nemarni, prihvatiti kaznu i njene posljedice i normalno nastaviti s karijerom.

Međutim, svjedoci tvrde da je Caktaš u pijanom stanju ponižavao djevojke, a onda i nasilno pokušao ući u WC kada su ga odbile. Time priča dobiva sasvim novu dimenziju. Kazna za to mora biti odrješita, a klub nema pravo skrivati se iza fasade interne odluke.

Ima društvenu odgovornost poručiti da je bilo kakva vrsta nasilja i degradiranja ispod civilizacijskog minimuma. Bacanje dolara i pijano iživljavanje nije ni simpatično ni bezazleno. I ne smije se prijeći preko toga u nadi da će se što prije zaboraviti i utopiti u još jednu legendu o igračima koji vole ružiti prije utakmica.

U nekom drugom scenariju, djevojke koje se skrivaju u WC-u neće imati koga nazvati, a netko s par promila i par tisuća kuna u novčaniku neće shvatiti da postoji granica iza koje se nikad ne smije otići. Ako klub shvaća koliko je to ozbiljan prekršaj, onda će za igrača potražiti stručnu pomoć.

Da su u izvještaju događaja kojim slučajem umjesto eminentnog nogometaša stajali inicijali nepoznate osobe, vjerojatno bi postojao konsenzus o tome koliko je opasno takvo ponašanje, a nesposobnost društva da po tom pitanju reagira objašnjavalo bi se time da je počinitelj član zlatne mladeži kojem lova i utjecaj dozvoljavaju da radi što god hoće. Za nogometaše ne smiju vrijediti druga pravila.

Nije važno je li na tablici prvi Dinamo, Osijek, Hajduk, Rijeka ili netko peti. Nije važno ni kakav će udarac na imidž igrača ovo biti niti kako će klub to pokušati popeglati. Nije ključno pitanje hoće li Caktaš igrati sutra ili prekosutra, nego ima li za takve prijestupe uopće mjesta u hrvatskom nogometu.