PRIJE nešto manje od tri mjeseca Fabio Cannavaro je naslijedio Nenada Bjelicu na klupi Dinama. Talijanski stručnjak stigao je u Zagreb na veliko iznenađenje hrvatske javnosti, a posebnu pažnju dobio je zato što je bio prilična trenerska nepoznanica. Pratila ga je zvjezdana reputacija iz igračke karijere. Najviše se potenciralo to da je 2006. godine osvojio Svjetsko prvenstvo s Italijom, a nakon toga i Zlatnu loptu.

Nakon odrađenih priprema u Turskoj, Cannavarov trenerski mandat krenuo je "vatrenim krštenjem" protiv Arsenala u Londonu. Nedugo zatim uslijedila je i velika pobjeda protiv Milana u Zagrebu, ali i ispadanje iz Lige prvaka usprkos toj pobjedi. To je značilo da slijedi fokus na ono najvažnije - Dinamove igre u Supersport HNL-u. Cannavaro je ukupno vodio 12 utakmica na klupi zagrebačkog kluba te ostvario učinak od sedam pobjeda, jednog remija i četiri poraza.

U velikom intervjuu za Index govorio je o izazovima s kojima se suočava u Dinamu, a bio je prilično otvoren i u razgovoru o popularnim temama među Dinamovim navijačima - poput igara Samyja Mmaeea, Wilfrieda Kange, ali i ostalim aktualnostima vezanima uz Dinamo. Otkrio je tko će biti novi izvođač jedanaesteraca, a također je pričao i o stanju Brune Petkovića pred završni dio sezone.

Kako ste? Kako teku treninzi pod reprezentativnom pauzom?

Dobro sam, radno, kao i uvijek. Što se tiče treninga, prva stvar koju moramo poboljšati je fizička spremnost. Ako želimo kontrolirati igru, ako želimo igrati nogomet visokog intenziteta, onda moramo biti fizički spremni. Prošli tjedan smo odradili jako dobar posao. Ovaj tjedan će biti lakši. Reprezentativna stanka me uvijek brine, nikad ne znaš što se događa s igračima u ta dva tjedna.

Razgovarao sam s ekipom i analizirali smo posljednju utakmicu. Iako je bio prvi trening, želio sam da već sada počnemo razmišljati o prvenstvu jer nam je to glavni cilj. Pogotovo jer sam vidio razliku između naših igara kod kuće i u gostima. Ne smijemo griješiti u gostima. Moramo biti bolji na gostovanjima ako želimo obraniti naslov.

Kada govorite o fizičkoj spremi igrača, mislite li da je bila loša prije vašeg dolaska?

Ne želim reći da je bila loša, ali ono što sam zatekao nije bilo dovoljno dobro. Ranije se više igralo na kontrolu. Ne želim komentirati što je bilo prije, ali ja želim da se više ide naprijed. Igrači moraju biti agresivniji, moraju napadati, ali se istovremeno i vraćati.

Želim veću pokrivenost terena. U posljednjoj utakmici smo možda malo pretjerali u tom smislu, ali želim da trčimo više od protivnika. Preferiram da moja ekipa bude ona koja više trči i pokriva više terena.

Koliko sada imate onoga što želite, u postocima? Ako je 100% ono što želite, gdje ste sada?

Prošli tjedan smo na treningu pokušali nešto što sam radio u Kini. Nakon tri koraka sam stao jer smo daleko od onoga što želim. I to sam objasnio igračima. Da bismo postigli što želimo, moramo raditi vrlo intenzivne vježbe, ali ne možemo pretjerivati jer bi to bilo opasno za igrače. Ne smijemo ih pregrijati. Moramo biti svjesni da smo usred sezone.

Moramo napredovati, ali ne smijemo uništiti igrače. Uvijek moramo tražiti balans. Igrači poput Petra Sučića i Luke Stojkovića su dinamični. Vrlo intenzivni u oba smjera. Također, Martin Baturina i Wilfried Kanga. Nisu samo braniči važni, svi su. Sada smo u puno boljoj fizičkoj formi, ali želimo još napredovati.

Želim unaprijediti kvalitetu trčanja. Ne želim da trče kao konji, svuda po terenu. I zbog toga smatram da i tu moramo napredovati. Ponekad tijekom utakmice ne razumijemo kada je pravo vrijeme za trčanje.

Vidite li napredak po tom pitanju?

Trčimo kao ludi, a protivniku je možda prelagano igrati protiv nas. Vjerujem da sam u posljednja 3-4 tjedna, u posljednje 3-4 utakmice, vidio nešto drugačije. Možda od utakmice s Hajdukom. Ili malo prije Hajduka. Jer mislim da smo protiv Hajduka krenuli jako dobro. A onda je, naravno, crveni karton uništio sve. Ali rad. To je jedino što možemo - raditi. Iako, znam da nemamo vremena.

Jeste li zadovoljni Vašim dosadašnjim radom?

Da. Naravno, uvijek možemo tražiti više, ali ja sam treći trener. Zamislite samo, igrači su počeli pripreme s jednim sustavom. Onda je došao drugi sustav. I onda, treći sustav. I druga filozofija. Drugačije stvari.

Možda smo im dali previše informacija. Za nekoga to može biti i izlika. Kad ne igraš dobro, uvijek su informacije problem. Ili ne daješ informacije, ili ne radiš, ili radiš previše. To je izlika. Rekao sam igračima da nikad nisam vidio momčad da nešto postigne samo uživajući u životu. Ako želiš nešto postići, moraš raditi naporno. Nitko ti to neće pokloniti. Ako nešto želiš, moraš ići po to.

Kakvo je vaše mišljenje o SHNL-u?

Problem su, naravno, infrastruktura, uvjeti. To svi znamo. I svaki put to moramo reći jer ponekad je stanje stvarno sramotno. Hrvatski nogomet je zbilja važan u svijetu i svi su zaljubljeni u hrvatske igrače, ali uvjeti nisu na toj razini.

Jeste li to očekivali?

Da, uočio sam to i prije dolaska. Gledao sam utakmice, vidio sam travnjake, vidio sam stadione. To je nešto što, ako želimo poboljšati ligu, moramo podići na višu razinu. Slično kao Italija. Ako želimo poboljšati stadione, moramo potrošiti novac na stadione. To ne znači da morate graditi novi San Siro.

Dovoljni su mali stadioni na kojima možete uživati s obitelji. Što se tiče utakmica, nije lako, i to iz dva razloga. Prvo, nema puno momčadi, igraš protiv svake četiri puta. U tim slučajevima, ako nisi fokusiran kao igrač, možda možeš izgubiti motivaciju. Također, sada svi oko tebe rastu. Nije kao prije 10 ili 20 godina. Sada, čak i ovdje, možeš izgubiti od bilo kojeg protivnika.

Jeste li iznenađeni kvalitetom "manjih" momčadi?

Nisam iznenađen jer znam da je sada nogomet težak svugdje. Bili smo u Kini. I vjerujte mi, nije lako igrati u Kini. Posebno jer su u Kini uvjeti nevjerojatni. Ideš igrati u Šangaj ili Peking pred 75.000 ljudi. Sada je nogomet svugdje isti. Ipak, znao sam da su i momčadi ovdje kvalitetne.

To je nešto što moramo razumjeti. Također, moramo razumjeti da to nije dovoljno. Ako imaš kvalitetu, ali ne trčiš, ako nemaš dobru organizaciju, ako ne znaš što trebaš raditi s loptom i bez lopte, nije dovoljno samo imati kvalitetu.

Što vas je najviše iznenadilo u hrvatskom nogometu?

Ne mogu vam reći negativne stvari.

Koje negativne stvari? Negativni mediji (u šali, op.a.)?

Dolazim iz Italije, imam iskustva s medijima, poštujem ih sve. U Kini sam radio u Guangzhouu, gradu od 24 milijuna stanovnika. Konferencije za medije su bile pred 100 ljudi. I znao sam da svi moraju nešto napisati. Ponekad je dobro, ponekad loše. Ali reći ću vam da ne čitam vijesti.

Zato što ne poznajete jezik?

Ne, ne. Znam neke trenere koji vole znati sve što se događa. Ja preferiram biti fokusiran na momčad. Ne mogu se boriti s vama.

Kao naprimjer Gennaro Gattuso?

Rino je tip koji je fokusiran na sve. I u ovom slučaju, bio je u pravu. Jer Rino nije glup.

Mislite na njegovu situaciju s Joškom Jeličićem u televizijskom studiju?

U nogometu postoje stvari koje možete reći i one koje ne možete reći. Također postoji poštovanje između igrača, bivših nogometaša. Ponekad neki bivši igrači previše pričaju. Istina, mi smo ovdje stranci, ali što mislite pod tim "mi smo ovdje stranci"?

Plaćamo porez, uživamo, trudimo se dati najbolje od sebe. Možda biste nas trebali bolje tretirati. Naprimjer, da kažete "vi ste stranci i dobrodošli ste kod nas". A sada, možda, samo zato što smo stranci, želite vidjeti sve loše. Mi se trudimo. Trudimo se raditi svoj posao.

Sada je isto svugdje u Europi. To nije nešto zbog čega bismo trebali osjećati krivnju. Trudimo se ostati ovdje, poštovati sve i raditi svoj posao. Kada želite poštovati nekoga, to se pokazuje kroz rad. Ako dođete na stadion u 9 ujutro, ja ću biti tamo. Ako dođete u 9 navečer, ja ću biti tamo.

I to je moje poštovanje prema mom poslu, prema tome što sam ovdje. A kada nekoga kritizirate samo zato što je stranac, samo zato što vam se ne sviđa ovaj igrač ili taj trener, to nije fer.

Možete li to usporediti sa situacijom oko Kange i njegovom tretmanu u medijima?

Prema Kangi, prema Samyju Mmaeeu. Znam situaciju. Rino je stvarno drukčiji od mene. Ponekad nekoga jednostavno morate zaustaviti. Poštujem sve. Nije da ne čitam vijesti zato što ne želim znati što ste napisali, već da ne gubim fokus s onog što je bitno, a to je moj rad s igračima. Ako je sve u redu, ako me poštujete kao osobu, onda je sve u redu. Ne i kao trenera, tu možete, naravno, reći da nisam dobar.

Kad pričamo o sukobima, imali ste sukob s Gigijem Buffonom u Zagrebu, 2000. godine, nakon utakmice Dinama i Parme (1:0). Sjećate li se toga?

Nije me briga za to. Sve što se dogodilo na terenu, ostalo je na terenu, ja sam mirna osoba. Možete se posvađati sa suigračem. Naravno, nešto se može dogoditi tijekom treninga, ali važno je da tamo i ostane. Ako se posvađam s vama, a sljedeći dan više ne pričamo, to nije dobro.

U klubu provodimo više vremena zajedno nego s obitelji. Naprimjer, u posljednja dva mjeseca imali smo nekoliko rasprava među igračima, no nakon pet minuta, sve je bilo u redu. I to mi je također jako važno.

Kad ste stigli, jeste li znali koliko je Dinamo zaista velik klub? Kakav je pritisak?

Da, znao sam. Drugačije je kad dođete ovdje, kad ste tu svaki dan. Drago mi je da je tako, to je nešto što me motivira da se poboljšam, da radim još više.

Dinamo mogu usporediti s Juventusom u Italiji, s Manchester Unitedom u Engleskoj, mi smo taj klub u Hrvatskoj. Prvi klub u Hrvatskoj. Znao sam da će postojati pritisak. Kad sam potpisao ugovor znao sam da ću morati pobjeđivati, u suprotnom idem kući.

U nekim klubovima možeš preživjeti, ali u ovakvom klubu ne. Moraš brzo pokazati rezultat. Zamislite, u posljednjih 20 godina, Dinamo ima 19 naslova. Uključujući loše terene, drugačiju hranu, drugačije treninge i trenere. 

Kažu mi: "Treneru, prošle godine smo osvojili naslov, prošle godine smo bili 7 ili 9 bodova iza. Zašto ne bismo pobijedili ove godine?“ To je poruka, kažu mi: "Pobijedit ćemo, igrat ćemo dobro." Nije svaka godina ista, čovječe. Ako razmišljamo previše unaprijed, u problemu smo.

Moramo razmišljati utakmicu po utakmicu. Ako pobijedimo dvije utakmice, izvana možete reći da možemo osvojiti ligu, ali iznutra - ne. Jer iznutra, ja moram biti fokusiran.

Osjećate li pritisak od ljudi na ulici?

Ne osjećam pritisak. Kada ste previše sigurni u sebe, to je trenutak kada će vas netko zajebati. Ako imate previše samopouzdanja i odete na gostujući teren misleći "dobit ćemo, ne brinite", to ne ide tako.

U nogometu možete postići sve, čak i ako zaostajete sedam bodova za vrhom, ali isto tako možete izgubiti sve ako imate sedam bodova prednosti. Znamo da imamo 10 utakmica, 30 bodova u igri. I moramo razmišljati utakmicu po utakmicu.

Jeste li znali za sudačku situaciju u Hrvatskoj?

Nisam znao da je ovakva situacija, ali znam da mogu griješiti. Ono što moramo poboljšati, i imali smo neke sastanke sa sudačkom komisijom, kao i ostali klubovi u ligi - je vrijeme. Ne možemo eliminirati greške tijekom utakmica. No, gdje možemo napredovati? Ono što tražim od sudaca je da se igra više minuta.

Ako sviraš prekršaj svake tri sekunde, ne možemo igrati. Ako želimo igrati, a oni konstantno dosuđuju prekršaje, a ne pokazuju žuti karton, to znači da ćemo tako nastaviti. Ali ako pokažete crveni karton, igra se nastavlja. Mi naravno želimo igrati nogomet, a ako igramo 45 minuta umjesto 25, imamo veće šanse za pobjedu. Zbog naše kvalitete.

To je jedino što tražim od sudaca. Ne želim se vraćati na utakmicu s Rijekom. Ne želim se vraćati na utakmicu s Osijekom, na pitanje je li bio korner ili nije bio korner, ili crveni karton. Možemo pričati o tome što je bilo dobro, što je bilo ispravno ili ne.

Primjer je i utakmica protiv Osijeka u Kupu. Mislite li da je normalno da igramo na onakvom terenu? Zamislite, izgubimo utakmicu protiv Rijeke pa izgubimo utakmicu protiv Osijeka, i da onda izgubimo utakmicu protiv Hajduka. To znači da ja idem kući. Zašto smo morali igrati tu utakmicu? To je problem ponekad, ali nije isprika. To je nešto što moramo razumjeti, svatko može pogriješiti.

Mislili ste da ćete otići ako izgubite protiv Hajduka?

Ne zbog Hajduka, ali mislim da bi me smijenili da sam izgubio tri utakmice zaredom. To je naš posao, ako ne pobijedimo tri utakmice, odlazimo. Pogotovo u ovom klubu.

Jeste li sumnjali u sebe tijekom tog razdoblja? U neke od svojih metoda?

Nisam sumnjao zato što sam uvijek siguran u sebe. Uvijek znam da se može dogoditi da ne pobijedimo. Za mene je vrlo važno što se događa tijekom tjedna. Zašto tijekom tjedna? Jer možete pobijediti i izgubiti tijekom utakmice.

To ovisi o mnogim stvarima. Ali za mene je tijekom tjedna najvažnije vidjeti i osjetiti jesu li igrači uz mene ili ne. Prate li ono što im govorim ili ne, žele li trčati puno. Ako pogledate naše statistike nakon treninga, kao trener ste ponosni na njih. Sve što im pokušavamo objasniti, oni upijaju kao spužve. Žele napredovati, žele učiti. Kao treneru, to mi je jako važno.

 Je li se nešto promijenilo u posljednje dvije utakmice? Ili je lopta jednostavno počela ulaziti u mrežu pa se promijenila perspektiva kod nekih ljudi?

Nije se promijenilo. Otkada smo stigli ovdje, osjećaj je bio ovakav, uvijek je bio jako dobar. Nijedan trening nije bio loš. Njihov stav, iskreno, otkada smo stigli ovdje, stvarno je dobar. Kada smo stigli imali smo dva tjedna u Turskoj, gdje smo pokušali poboljšati neke stvari.

Fokusirali smo se na nešto za što smo mislili da je bolje raditi kao tim, nismo radili previše individualno. Nakon mjesec dana, počeli smo raditi više na individualnom napretku igrača i mislim da su nam te stvari donijele puno dobrih rezultata.

Mislite li da Petar Sučić može uspjeti u talijanskoj Serie A?

Ima potencijal. Jučer sam razgovarao s Giuseppeom Marottom (direktorom Intera) i bio je presretan što ga je kupio. Ima potencijal, ima sve. Naravno da će postojati vrijeme prilagodbe, ali mislim da ima potencijal da se puno poboljša, da igra u Interu bez problema.

Što mislite o Igoru Tudoru? Nedavno je preuzeo Juventus.

Igor je sjajan čovjek. Igrao sam s njim u Juventusu, znam da voli naporno raditi. Igrao je u Juventusu, tako da je za njega ovo sjajna prilika. To nije lagan posao, situacija o kojoj pričamo može se povezati i s Thiagom Mottom. Prošle godine svi su pričali o Motti kao o novom Guardioli. A sada, nakon šest mjeseci, on je katastrofa.

To je nogomet, ljudi. Svugdje je tako, mi previše patimo u našem poslu. No kad postignemo nešto, uživamo u tome zauvijek. I to je također jako lijepo.

Kako napreduje rad na obrani? Pogotovo prekidi, golovi iz kornera, slobodni udarci…

To je nešto na čemu pokušavamo napredovati. Pokušavamo im dati više samopouzdanja. U trenutku kada smo došli u klub bili su fokusirani, ali sada radimo više kao ekipa. Kao trener morate razumjeti svoje igrače.

Baturina je primjerice loš na kornerima, za njega je možda bolje da ostane van šesnaesterca, rekao sam mu to. Kao trener morate razumjeti tko je dobar, a tko nije, morate učiti od njih. No, mislim da je sada situacija puno bolja.

Znate kako navijači pričaju. Cannavaro je bio najbolji branič na svijetu, a mi imamo najgoru obranu među top momčadima. Kako je to moguće?

Razumijem, ali ponekad to nije dovoljno. Primljeni golovi ponekad ovise o koncentraciji i pozicioniranju, oni odlučuju utakmice. Naprimjer, uzmimo gol koji smo primili u Osijeku nakon prvog kornera. Sve smo bili pripremili, no Pierre-Gabriel je bio na krivom mjestu. Zašto je Pierre-Gabriel bio tamo? Trebao je biti van šesnaesterca. Drugi gol je isto pao nakon pogreške.

Sada im pokušavamo dati jasnije informacije, radimo na tome tijekom tjedna. Ponekad netko može reći da im dajemo previše informacija, ali u suprotnom možete nešto zaboraviti. Ekipa bez lopte sada igra puno intenzivnije, bolje su pozicionirani.

Prije se Luka Stojković volio kretati svuda po terenu. Baturina je volio ostati visoko, Marko Pjaca se nije volio spuštati nisko. Sada se svi moraju vraćati i svi moraju biti fokusirani, dao sam im više odgovornosti.

Nije riječ samo o jednom braniču. Znam da je teško za shvatiti, ali ako netko stalno stoji blizu igrača koji prima golove, to ne znači da je uvijek njegova greška. Uvijek analiziram zašto je došlo do neke greške koju je igrač napravio. Ova momčad je nevjerojatna - jer ako Kanga pogriješi, zajedno preuzimamo odgovornost i nitko se ne osjeća usrano zbog situacije.

Tako smo počeli objašnjavati igračima da moramo osjećati igru jer je nemoguće igrati ako svaku pogrešku gledamo kao kraj svijeta. Prije je bilo tako. Vi sada možete pitati zašto su protiv Milana igrali na taj način, a u Osijeku nisu. Nije stvar motivacije, nego koncentracija i pripreme, prije su bili fokusirani. Kao bivši nogometaš vam mogu reći da je to normalno, ali kao trener to ne prihvaćam.

Ako igrate na Santiago Bernabéuu, a onda idete igrati u Istri, to nije isto. Poštujem Istru, ali nije isto igrati u Istri u 15 sati i večernju utakmicu Lige prvaka. Kakvu motivaciju možete imati? Nikakvu, i oko toga moramo raditi.

Pokušavamo ih potaknuti i dati im više samopouzdanja. Situaciju bih opisao kao pokrivač - ako pokrijete ruke, stopala ostaju vani, a ako pokrijete stopala, ruke su vani. Ali znam da imamo dobru momčad.

Jeste li spremni ostati ovdje i sljedeće sezone?

Jesam. Sretan sam ako mi dopuste ostati.

Jeste li vidjeli slike i videe prošlogodišnje proslave naslova?

Ne volim pratiti takve stvari, razmišljam samo o sljedećoj utakmici. Ne možemo sada pričati o tome da smo se vratili samo zato što smo pobijedili dvije utakmice. Odigrali smo jako dobre utakmice, ali još uvijek zaostajemo šest bodova.

Je li Bruno Petković spreman za startnu poziciju?

Nije spreman. Kada sam došao ovdje, svi su pričali o Bruni, on voli ovaj klub. Voli momčad i želi dati sve od sebe. Uvijek želi igrati. On kaže da je spreman igrati, ali nije spreman. Pokušavamo to riješiti zato što znam da će nam biti jako važan.

Kao Arijan Ademi, kao Josip Mišić, kao Baturina, kao Stefan Ristovski. On je stvarno važan, ali četiri mjeseca nije trenirao, tek sada polako počinje. U tome je problem, jer jedan dan se osjeća odlično, a onda napravi jedan pokret i opet osjeti bol.

Pokušavamo mu dati minute, ali ponekad to nije dovoljno. Znam da nije dovoljno, no nadam se da ćemo ovako poboljšati njegovu fizičku spremu i dati mu samopouzdanje. I naravno, nadam se da neće osjećati bol.

Očekujete li da će igrati veliku ulogu do kraja sezone? Ili će igrati po 15 minuta?

Ne znam hoće li biti spreman za svih 90 minuta. To je problem, zato moramo biti jako pametni u upravljanju ovakvim stvarima. Možda može početi utakmicu, možda ne. Moj cilj je da igra 45 minuta, ali jako dobro, jer znam da u tih 45 minuta može promijeniti utakmicu.

Možete li ga usporediti s nekim velikim napadačima s kojima ste igrali?

Bruno voli igrati između linija, ne voli ići duboko. Da budem iskren, ne razumijem ga. Kao da se ne osjeća fizički spremnim za kretnje, pa se zato povlači, jer ne mora sprintati ni trčati. On uvijek voli igrati između linija, poput lažne devetke. Ali nije lažna devetka, više je desetka.

Kada netko poznaje nogomet, može igrati bilo gdje, a Bruno može igrati bilo gdje. Ipak, mora zabijati svoje penale. Donio sam odluku - sljedeći izvođač penala bit će Baturina, nema veze što je promašio protiv Francuske.

Tko je najbolji igrač Dinama u ovom trenutku? Ne potencijal, nego sadašnja kvaliteta.

Ne volim odgovarati na takva pitanja.

Imate li ime? Možda ga ne želite reći, ali imate li ga u glavi?

Naravno da znam tko je najbolji igrač, ali neću reći. Znamo tko je ključni igrač za ovu momčad. Ono što ću reći je da imamo igrače poput Pjace. Mislim da on ima potencijal koji može još više pokazati. Razgovarao sam s njim danas. Mislim da je najbrži igrač kojeg imamo, no on uvijek želi primiti loptu u noge. Isto tako imamo Baturinu za kojeg svi kažu da ne trči puno. To nije istina, Batu puno trči.

Onda imamo Bartola Franjića, on može igrati bilo gdje. Sretni smo kad igra, on je jako važan za nas, kao i Pierre-Gabriel iz istih razloga. Luka Stojković, on je igrač koji je od našeg dolaska redovito postiže golove i asistira. Ipak, pričati o pojedincima, ali ako momčad ne igra dobro, ne možemo vidjeti pojedinačne kvalitete.

Ako želimo poboljšati pojedince, moramo poboljšati momčad, jer u ovoj momčadi nitko ne može sam osvojiti ligu ili utakmicu. Ni Baturina, ni Stojković, ni Sučić, ni Pjaca, ni Bruno, nitko. No ako pravilno podržimo te igrače, onda imamo puno dobrih igrača.

Cannavaro je sam pokrenuo temu Samyja Mmaeea.

Vidio sam sliku Mmaeea kako jede na klupi. Svi pričaju o tome zašto igrač ne može biti na klupi.

Pročitali ste o tome u medijima?

Netko mi je pokazao to, ako želite vidjeti loše stvari, uvijek ih možete naći. Ali trebamo razumjeti - sada je Ramadan. Ako pogledate tu sliku, Mmaee je Musliman, znate da posti do 18 sati, prije toga ne može jesti. Samy posti i to je to.

Mnogi puno pričaju o njemu u stilu: "Samy je bio kriv za gol, Samy ovo, Samy ono." Kao trener, ja moram pomoći njemu, kao i Raulu (Torrenteu), Kevinu (Theophileu). Ne radi samo Samy pogreške, a na TV-u svi pokazuju prstom na njega. Moja je odgovornost kao trenera da ga poboljšam i zato moramo raditi. Kao što sam i rekao, moramo podržati sve igrače i graditi im samopouzdanje.

Ako ja kao trener od njega odustanem, ako ga izostavim, onda ne radim svoj posao. Isto vrijedi za Samyja, Mbukua, Cordobu ili bilo koga drugoga, primjerice, za Oliverasa. Oliveras trenira isto kao i Bartol. Zašto? Zato što jednog dana netko neće moći igrati. Ako odustanem od Oliverasa, onda sam sjebao kao trener, zato treniram sve jednako.

Samy je igrao ranije za svoju reprezentaciju, a to znači da ima potencijal. Ako je on s nama, moramo mu pomoći, on stvarno naporno radi. To se vidi tijekom treninga, a moj posao je pokušati sve raščistiti.

Možda je problem u tome što imamo tri različite filozofije. U mom sastavu u obrani su jedan Hrvat, jedan Španjolac, jedan Marokanac i jedan Francuz. To su različite filozofije i to nije lako. Moj cilj je pokušati poboljšati svakog igrača i ja kao trener imam povjerenja u njega.

Na kraju sezone odlučit ćemo tko ostaje, a tko odlazi, no do zadnjeg dana ja ću ih sve trenirati jednako i dat ću im svu podršku. Branit ću svakog od njih kao da su moja djeca. Nitko ne može dirati Samyja, nitko ne može dirati Baturinu, nitko ne može dirati Brunu.

Kada vidite koliko naporno rade, morate ih braniti. Normalno da mogu pogriješiti, ali nisu sebični, nisu lijeni. Mogu vam dati Samyjeve brojke s treninga, on je profesionalac. Tijekom sezone možete imati uspona i padova. Sjećate se utakmice na Emiratesu, mislite li da je igrao dobro ili loše? Svi su bili zadovoljni, bio je savršen. Spasio je tri vrlo opasne situacije kao branič.

Kao trener moram razumjeti što se događa. Možda je motivacija problem. Možda je umoran, možda je problem u drugačijem sustavu, možda previše radimo. Za nekoga to može biti istina, ali za nekoga drugoga možda nije. Ipak, kao trener moram braniti svakoga do posljednjeg dana.

Navijači mu zamjeraju zbog njegovog govora tijela. Izgleda kao da mu nije stalo, i to je problem.

Spominjete govor tijela. Što mislite o Bruninom govoru tijela? Njega znate pa kažete da je u redu, da Bruno može raditi gotovo štogod želi. Nogomet je sranje.

Možda je to zbog toga što je Bruno dao puno za Dinamo.

Znam da je to istina, ali Bruno može otići gdje god želi, raditi što god želi. Takav je nogomet. Ja ne mislim samo na Samyja, mislim na cijelu momčad, mogu vam nabrojati mnogo igrača s lošim govorom tijela. Mislite da Pierre-Gabriel ima dobar govor tijela? Prošle godine bio je najbolji.

Uzet ću za primjer Pjacin govor tijela. On nije tip koji vam daje samopouzdanje kroz govor tijela. Kao trener mogao bih uništiti mnoge igrače na temelju govora tijela. Ali naravno da neću, zamislite koliko problema imam.

Vi ste odabrali ovaj posao.

Istina, volim ovaj posao, zato što imamo puno mladih igrača i puno igrača s velikim potencijalom. Rekao sam vam, kao trener moram pokušati vidjeti sve i poboljšati svakog igrača, no uz to mi moramo pobjeđivati.

Na kraju dana, moramo pobijediti utakmicu. Naravno, govor tijela mnogih igrača ponekad nije dobar i ja se s tim slažem, to je nešto što mi se ne sviđa. No morate shvatiti da se svakome od njih nešto se dogodilo. Kevinu (Theophileu), Ivanu (Nevistiću), svakome.

Nešto se dogodilo Niki (Galešiću). Pogledajte Niku i njegov govor tijela u posljednjoj utakmici, a u Rijeci je bio najbolji. Kod nas mu možda treba vremena. Ne mogu mu reći: "OK, Niko, vrati se u Rijeku jer nisi isti kao u Rijeci." To nije rješenje, mi moramo raditi. Moramo ga pokušati poboljšati i dati povjerenje da se razvija.