MARTIN Baturina igra nogomet onako kako ga treba igrati. Zaljubite se odmah. Ono što radi na terenu lepršavo je, konkretno, učinkovito i smisleno. Baturina ima sve, a za mnoge je i najbolji hrvatski nogometaš. Tehnika, pregled igre, dribling i kombinatorika u uskim kanalima njegov su stalni meni, ali do ove razine nije stigao preko noći.

U Dinamu se njegov talent prečesto vidio samo dok je imao loptu u nogama. Cesc Fàbregas prepoznao je što ima u Baturini, ali i što mu fali da bi postao igrač kakav je danas. Kad je iz Dinama stigao u Como za gotovo 20 milijuna eura, Baturina nije odmah dobio mjesto koje je možda očekivao.

Na trenutke je djelovalo kao da je potpuno promašio klub. Prilagodba na Serie A bila je teža nego što se činilo, pa je u 2025. skupio samo 255 prvenstvenih minuta. Konkurencija je bila ozbiljna, posebno sjajni Nico Paz, ali Fàbregas nije odustao od njega.

Prva lekcija: talent nije dovoljan

Najvažnije o Martinovom razvoju rekao je sam Fàbregas. Objašnjavajući njegovu prilagodbu na talijanski nogomet, rekao je da Martin nikad prije nije tako intenzivno radio na taktici. To objašnjava što se događalo prvih nekoliko mjeseci u Comu.

U Dinamu je Baturina često imao slobodu čekati loptu, tražiti prostor između linija i rješavati situacije individualnom kvalitetom. Kod Fàbregasa se od njega tražilo da razumije svaki dio igre, a ne samo onaj u kojem je najjači. Krenulo je brušenje. Španjolac traži iznimnu disciplinu u pozicioniranju, kretanju i reakcijama nakon gubitka lopte. Nije dovoljno dobro primiti loptu i pronaći rješenje.

Treba znati gdje stajati nekoliko sekundi ranije, kako otvoriti prostor suigraču, kad krenuti u pritisak i kako reagirati kad momčad izgubi posjed. Baturina je morao naučiti funkcionirati u takvom sustavu i shvatiti da je gotovo s time da se kolektiv prilagođava njegovu talentu. Koliko je taj proces bio važan, opisao je i sam.

U razgovoru za Gazzettu dello Sport u lipnju 2026. rekao je da ga je Serie A naučila disciplini, koncentraciji i kontinuitetu, a posebno je istaknuo koliko liga traži od veznih igrača na taktičkoj i mentalnoj razini. To je najbolji opis promjene u njegovoj igri i mentalitetu: kreativnost nije izgubio, nego je naučio održavati najvišu razinu kroz svih 90 minuta.

Prava uloga

Drugi važan dio priče je način na koji ga je Fàbregas koristio. Baturina nije klasično krilo, ali nije ni igrač koji cijelu utakmicu mora provesti iza napadača. Najbolji je kad prima loptu između protivničkih linija, okreće se prema golu i kombinira sa suigračima. Fàbregas je to odmah znao.

U veljači je Cesc objasnio kako su zajedno tražili rješenje. Razmišljao je o Baturini na krilu, ali ne kao o igraču koji stalno ulazi u sredinu, nego s drukčijom početnom pozicijom i prostorom za stvaranje. Priznao je i da Martin u tom trenutku nije očekivao da će biti ovakav igrač te da su razgovorima i radom na terenu pronašli njegovo mjesto.

Tu mu moramo reći: hvala, majstore. Nije pokušao od Baturine napraviti kopiju nekog drugog igrača niti mu oduzeti ono zbog čega je poseban. Dao mu je slobodu u završnoj trećini, ali unutar jasnih pravila. Baturina može ulaziti u sredinu, spuštati se po loptu, kombinirati s Nicom Pazom i graditi napad, uz uvjet da poštuje strukturu momčadi.

Igra i kad nema loptu

Najveći napredak vidi se u dijelu igre koji se ranije najmanje vezivao uz njega. U Dinamu je znao oduševiti potezom, driblingom ili asistencijom, ali bez lopte nije uvijek bio na istoj razini. Nedostajalo je kontinuiteta u pritisku, agresivnosti i obrambene odgovornosti, a u modernom nogometu to više nije bonus nego preduvjet za najvišu razinu.

Fàbregas ga je natjerao da prihvati i taj dio posla. Baturina sada puno aktivnije pritišće, bolje zatvara prostor, reagira nakon izgubljene lopte i ne nestaje iz igre kad nema posjed. Analiza njegove prve sezone u Serie A bilježi 4,93 osvajanja lopte po 90 minuta, treći najbolji učinak u Comu. To je važan podatak za igrača čija se vrijednost tradicionalno mjerila kreativnim potezima.

Pritom nije izgubio ono zbog čega ga volimo. Prema istoj analizi stvarao je 3,6 prilika po 90 minuta, više od svih igrača Serie A osim Paula Dybale. Sad je koristan i kad momčad dominira posjedom i kad treba brzo reagirati u reposjedu.

Cesc, majstore

Spomenuli smo ranije, Fàbregas Baturinu nije otpisao kad je priča u početku zapinjala. U razdoblju bez minutaže klub je znao što od njega želi, iako se spominjala i mogućnost odlaska. Como je zadržao povjerenje u projekt i u igrača kojeg je skupo platio, a upravo je tu najveća razlika između Fàbregasa i trenera koji odmah traže rezultat od skupog pojačanja.

Nije mu samo dao minute i čekao da talent odradi ostalo. Možda bi i to donekle upalilo, ali onda Baturina danas ne bi bio igrač od sto milijuna eura. Cesc je na ovom primjeru dokazao da je trener vrhunske klase, a plodove tog rada dugo će ubirati i reprezentacija Hrvatske. U Index Sport podcastu raspravljalo se na tu temu. Cijeli podcast pogledajte OVDJE.

Baturina je pak morao odraditi svoj dio, prije svega pokazati mentalnu zrelost za najvišu razinu. Nitko umjesto njega nije mogao podići radne navike, prihvatiti nove zahtjeve i promijeniti odnos prema igri bez lopte, ali imao je trenera koji je znao svoj posao.

Zato je naslov ove priče jednostavan: Cesc, hvala ti. Hrvatska je dobila igračinu koja više ne ovisi o par poteza, nego kompletnog ofenzivca koji diktira ritam, stvara razliku i koristi momčadi u obje faze igre. Dobila je igrača od sto milijuna eura.