IGRALA se treća minuta sudačke nadoknade i činilo se da će Rijeka natjecanje u skupini Europa lige završiti bez pobjede, makar i s drugim osvojenim bodom iz posljednje dvije utakmice. No Ivan Tomečak tada je primio loptu s lijeve strane, izbacio čuvara i poslao loptu u gol za slavlje i veliku zadovoljštinu Rijeke na kraju eurosezone u kojoj je pokazala više nego što to četiri boda oslikavaju.

Tomečak je nedavno napunio 31 godinu, više nije brz kao nekad, ali još je jedanput pokazao svoju vrijednost na velikoj sceni, u velikim trenucima, kao što je činio prije deset i više godina, kad se pojavio na hrvatskoj nogometnoj sceni. Bio je Dinamovo dijete, kao tinejdžer donio je na Maksimir ključnu pobjedu u utrci za naslov, ali nikad na njemu nije doživio punu afirmaciju. Put ga je silom prilika odveo u Rijeku, u koju se vratio prošle godine i sinoć ponovno podsjetio zašto je jedan od najzahvalnijih i najomiljenijih igrača u našem nogometu.

U sezoni 2008./09. Hajduk je prvi put otkad je posljednji put uzeo titulu (2005.) bio rame uz rame s Dinamom u prvenstvenoj utrci. Dapače, u 24. kolo je ušao kao lider na tablici s dva boda više.

Dva najveća hrvatska kluba spremala su se za gostovanja u Slavoniji. Hajduk je golom Josipa Barišića izgubio u Osijeku i Dinamo je imao šansu ponovno zasjesti na vrh ako pobijedi Cibaliju. Ipak, Vinkovčani su sve do 74. minute vodili 2:0. A onda je u igru ušao Ivan Tomečak.

Već u prvom napadu pobjegao je domaćoj obrani, zaobišao Davora Burcsu i smanjio vodstvo, a pet minuta kasnije je novim golom poravnao utakmicu. Ludilo ni blizu nije bilo gotovo i Dinamo je s dva Sivonjićeva gola pobijedio 4:3 te preuzeo prvo mjesto koje do kraja prvenstva više nije ispuštao. Time je 19-godišnji izdanak Hitrec-Kacijan škole donio Dinamu titulu i etablirao Krunu Jurčića koji je tri kola prije toga preuzeo klub iz Maksimira.

U Dinamovoj dominaciji domaćim nogometom u posljednjih 15 godina često se zaboravi da su postojali rijetki trenuci kada je bilo teško zadržati tu prednost. A kad je bilo najteže, tu je bio Ivan Tomečak. 

Domaća liga je u posljednjih 12 godina proizvela brojne talente, velike zvijezde i realizirala glamurozne transfere. Ali nije proizvela boljeg i zahvalnijeg igrača iz sjene od Ivana Tomečaka.

Nakon magične noći u Bruxellesu činilo se da mu se sva vrata otvaraju

U sezoni 2009./10., Dinamo je probudio snove svojih navijača o prezimljavanju u Europi. U prvom kolu izgubio je kod kuće od Anderlechta 2:0, ali je u uzvratu u petom kolu slavio u Bruxellesu. 

Za potez utakmice, ali i Dinamovu asistenciju desetljeća u Europi pobrinuo se Tomečak koji je u punom sprintu primio dugu loptu, a onda vanjskim dijelom kopačke slabije, lijeve noge perfektno pogodio Slepičku koji je bio usamljen na drugoj stativi. Dinamo ipak nije prezimio, ali nova zvijezda bila je rođena.

Činilo se da tada 20-godišnjeg igrača koji je podjednako dobro igrao na beku i na krilu čeka velika karijera. Mamić je navodno odbio nekoliko velikih ponuda kako bi novog vunderkinda zadržao na Maksimiru, a sve su glasniji bili i oni koji su smatrali da mu se mora dati šansa u seniorskoj reprezentaciji.

Na žalost Tomečaka, ali i svih Dinamovih navijača, idila nije potrajala dugo.

Mamić ga je prekrižio, a ozljede dokrajčile

Tomečak nikad nije imao velikih i očitih mana u igri zbog kojih ne bi uspio. Bio je izrazito motoričan i okomit, tehnički potkovan igrač i najmoderniji bek u HNL-u. Izvan terena bio je smiren, skroman i normalan dečko kojeg preko noći stečena slava nije promijenila.

Ali već tada je pokazao sklonost ozljedama koje su ga često izbacivale iz momčadi na nekoliko utakmica. Prije nego što bi u potpunosti uhvatio ritam, sustigle bi ga nova ozljeda ili nezaliječena bol i natjerale da još jednom formu diže iz temelja. U sezoni 2010./11. odigrao je 22 utakmice i ukupno 1559 minuta u HNL-u, što mu je bio rekord u Dinamu. Nakon toga, počeo je nestajati i sve manje igrati.

U javnosti se pojavila priča da Tomečak pati minutažom zato što nije iz Mamićeve agencije za prodavanje igrača. U to vrijeme odnosi između navijača i uprave bili su nepovratno narušeni i velik dio navijača sa svih tribina stao je iza Tomečaka. Svako njegovo izostavljanje iz momčadi izazivalo je nova pitanja.

Primjer najboljeg Tomečakova prijatelja iz svlačionice Andreja Kramarića pokazuje da stvari nisu bile čiste i da se Dinamova struka nije vodila samo nogometnim kriterijima pri sastavljanju momčadi. Najbolji strijelac u povijesti Dinamove škole proživljavao je sličnu sudbinu i borbu s minutama te je gledao u leđa raznim "Slepičkama i Papadopoulosima" koji su iz Dinama odlazili brže nego što su u njega došli.

Kada je došao Šime Vrsaljko, bilo je jasno da za Tomečaka u Maksimiru više nema mjesta. U ljeto 2013. godine, dva mjeseca prije Kramarića, Tomečak se priključio timu Dinamovih igrača koji su ojačali Rijeku.

Protiv Alkmaara je zatvorio krug koji je počeo u Bruxellesu

U Rijeci je odmah pokazao kakav je igrač. U prve dvije sezone imao je osam asistencija i bio najbolji bek lige, a po potrebi je krpao i lijevu stranu. Bio je jedan od ključnih igrača u najboljoj europskoj sezoni kluba s Kantride, kada je pobijedio Standard i Feyenoord te remizirao sa Sevillom.

U toj grupi on i Kramarić pokazali su Dinamu kakva je dva igrača izgubio. Ironično je da su njih dvojica među najobožavanijim Dinamovim igračima posljednjeg desetljeća, iako su više pružili drugom hrvatskom klubu.

Tomečak je igrao u ukrajinskom Dnjipru, saudijskom Al-Nassru, belgijskom Club Bruggeu i Mechelenu, ali na kraju se vratio u Rijeku.

Sada je sporiji nego ikad, ozljede su ga još više izmučile, a u međuvremenu je niknulo toliko igrača da smo zaboravili na one koji su davno bili hit. Ali Tomečak je i dalje tu. S 31 godinom krpa svaku poziciju, rudari u obrani, zaustavlja suparnike, istrčava kontranapade i ubacuje se iza obrane, kao protiv Anderlechta. Sjajan gol Alkmaaru kao da je zatvorio krug koji je započeo u Bruxellesu.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Domaća liga je u tih deset godina imala i bolje igrače i veće zvijezde, ali nije imala zahvalnijeg igrača koji toliko dugo igra na visokoj razini i koji nas je toliko puta oduševio, iako je čitavu karijeru proveo u drugom planu.

Igrač i gospodin Ivan Tomečak, dijete Hitrec-Kacijana koji je na Kantridi i Rujevici dočekao pljesak i ovacije koje je morao dobiti na Maksimiru.