SVAKOM tko vjeruje u princip "sve se vraća, sve se plaća" odlazak Miroslava Ćire Blaževića s klupe Hajduka nije nikakvo iznenađenje. Naime, način na koji je Ćiro došao na mjesto trenera Hajduka (njegov Varteks poražen je u zadnjem kolu na Poljudu 0:6, tri boda donijela su Hajduku naslov prvaka, a Ćiro je 15 minuta nakon utakmice ustoličen kao trener momčadi koja je netom razbila njegovu momčad) obio se o glavu "treneru svih trenera", pa je tako nakon samo osam završenih kola u novoj sezoni Ćiro "odlepršao" iz Hajduka.

Iako je dio Torcide bio protiv dolaska Ćire Blaževića, trenera koji je ostvario sjajne rezultate u Dinamu, čovjek koji ga je doveo, Igor Štimac, do zadnjeg je trenutka tvrdio kako "ulica neće voditi klub". Ulica i nije vodila klub, vodili su ga rezultati i to prema dnu prvenstvene tablice.

Ljudi koje Štimac naziva "ulicom", a koji su od sramotnog kraja prošle sezone tvrdili da Ćiro nije dobro rješenje za Hajduk, dobili su kakvu-takvu zadovoljštinu Ćirinim odlaskom, ali po cijenu najveće sramote u povijesti kluba (0:8 protiv prosječnog Debrecena), ali i osam bodova zaostatka na tablici za zahuktalim Dinamom.

No, ispadanje na prvoj europskoj prepreci nije bilo dovoljno za Ćirinu smjenu, za razliku prošlogodišnje sramote sa Shelbourneom nakon koje je po kratkom postupku smijenjen Ivan Katalinić. Dapače, remi koji je Hajduk destruktivnom igrom izborio u Zagrebu protiv Dinama dizan je u nebesa, najavljivan je "novi Hajduk", ali rezultat cijele pompe bio je poraz od Rijeke na Poljudu, koji je prelio čašu strpljenja predsjednika Hajduka Branka Grgića.

Podsjetimo se malo Ćirinog trenerskog učinka na klupi Hajduka. Osim već spomenutog debakla s Debrecenom (kojeg je nakon toga Manchester United s lakoćom izbacio iz Lige prvaka (6:0), iako je Ćiro nakon "porcije debrecinki" tvrdio da će "Manchester osjetiti pravu snagu Debrecena"), Hajduk je pod Ćirinim i Štimčevim vodstvom u osam kola ubilježio tri pobjede, četiri poraza i dva remija.

Hajduk je u novoj sezoni, osim od Rijeke u posljednjem kolu, poražen od Kamen Ingrada i Pule Staro Češko, momčadi koje se nipošto ne mogu svrstati u vrh hrvatskog nogometa. Splićani su remizirali s Cibalijom na Poljudu (1:1, spasio ih je Makarin potkraj susreta) i s Dinamom u Maksimiru u susretu na koji je uvelike utjecao "velikodušan" kriterij suca Željka Širića.

Oproštaj Ćire od Hajduka protekao je u patetičnom tonu, Grgiću i Ćiri ispadali su bomboni iz ustiju. Blaževićev boravak na Poljudu bio je, eto, bajan i sjajan, sve je bilo fantastično osim te sitnice zvane rezultat.

Činjenica jest da je Ćiro medijski zanimljiv lik, kao i da su mu neki mediji "držali stranu" kad je rezultat govorio protiv njega. Ćiro na Poljudu znači najmanje dva dobra naslova u svim dnevnim novinama, nekima dovoljno da se protiv sportske logike lobira za njegov ostanak.

No, posao trenera nije isto što i posao klauna, a Igor Štimac, koji je na Poljudu u ponedjeljak podnio ostavku na funkciju sportskog direktora pa mrtav-hladan ustvrdio kako "sa stručne strane Hajduku predstoji dobra budućnost", morao je znati Ćiro nema čarobni štapić kojim od, realno gledajući, prosječne skupine igrača može napraviti pobjedničku momčad.

Štimac je, s izuzetkom Nike Kranjčara, prodao sve što je istinski vrijedilo u Hajdukovoj prošlosezonskoj momčadi (Leko, Neretljak), a doveo niz igrača od kojih je malo tko opravdao status pojačanja. Ćiro je u samom startu morao znati da će mu biti jako teško napraviti dobar rezultatom s takvom momčadi, ali to ga nije spriječilo da se razmeće izjavama poput one čuvene "Hoću Liverpool".

Igor Štimac i Miroslav Blažević doveli su Hajduk u stanje u kojem se trenutno nalazi, a uzme li se u obzir način na koji su zajedno okončali prošlu sezonu i krenuli u novu, jasno je da će malo tko razuman, osim možda ponekog navijača Dinama, žaliti za njima.

N.B.