HRVATSKA večeras u Elcheu protiv Španjolske igra utakmicu Lige nacije. Bit će ovo sedmi susret tih dviju reprezentacija. Furija u pobjedama vodi 3:2, a jedan je susret završio remijem.

Kroz ovaj tekst prisjetit ćemo se prvog dvoboja ovih dviju reprezentacija, odigranog davne 1994. na slavnoj Mestalli u Valenciji.

Premda je svima bilo jasno da Hrvatska ima strašnu momčad satkanu od igrača koji su sedam godina ranije bili omladinski prvaci svijeta u Čileu, a dobar dio njih svoj je kruh tada zarađivao u najjačim europskim klubovima, gostima iz ratom poharane male zemlje na Balkanu malo tko je davao neke izglede u susretu s reprezentacijom koja se spremala za SP u SAD-u i bila jedan od favorita.

Španjolci su se spremali za SP i očekivali su da će razbiti 125. reprezentaciju svijeta

Naime, u ožujku te 1994. Hrvatska je bila tek 125. reprezentacija svijeta, upravo zbog činjenice da do tada nije igrala službene utakmice, niti je u prijateljskim nastupala protiv jakih selekcija, pa zbog toga nije mogla podići rejting. Naime, u Hrvatskoj je tad bijesnio rat, trećina Hrvatske bila je pod srpskom okupacijom, a mladu i tek priznatu zemlju UEFA i FIFA nedugo prije te utakmice primile su u svoje članstvo.

Ne baš osobit status koji je Hrvatska uživala prije nego što je nogometni svijet shvatio s kim ima posla ogledao se i po tome što je za gostovanje u Valenciji od španjolskog nogometnog saveza dobila ne honorar, nego skromni džeparac od 30 tisuća dolara.

Hrvatska je tada u Valenciju otputovala u popriličnom šarenom izdanju, u prvih 11 igrao je Janko Janković, a za reprezentaciju te je večeri debitirao dvojac čija je sudbina nevjerojatnim spletom okolnosti i događaja međusobno jako povezana. Na klupu Hrvatske prvi put je sjeo Ćiro Blažević, a svoj dres s hrvatskim grbom na prsima obukao je prvi put Robert Prosinečki. Zašto kažemo da su karijere i sudbine ove dvojice mitskih figura hrvatskog nogometa međusobno protkane snažnim nitima?

Tu su večer za Hrvatsku debitirali Žuti i Ćiro

Legendarna je već Ćirina izjava iz 1987. kad je Prosinečkog potjerao u Zvezdu. ''Pojest ću diplomu ako on postane igrač''. Robi je u Beogradu stasao u ponajboljeg europskog igrača i bio je vođa šampionske Zvezde koja je 1991. pokorila Europu. Ćiro nikad nije pojeo svoju trenersku diplomu. Novi sukob na relaciji Ćiro – Žuti dogodio se za vrijeme polufinala SP-a u Francuskoj. Blažević je protiv domaćina Žutoga ostavio na klupi, a u igru ga je uveo tek u sudačkoj nadoknadi. Premda je Prosinečki odigrao utakmicu za treće mjesto i tamo zabio gol Nizozemcima, nikad Ćiri to poniženje nije oprostio. Nakon turnira više nije zaigrao za reprezentaciju sve dok je Ćiro bio na klupi, a u nacionalnu se selekciju vratio tek kad je na klupu sjeo Mirko Jozić.

No vratimo se mi događajima na Mestalli starim 24 godine. Blažević je postavio momčad s liberom i dva stopera (Štimac, Jerkan, Bilić), a dok mu je lijevog ofenzivnog beka igrao naravno Jarni, na desnom je iznenadio s Jankom Jankovićem koji nakon toga više nije igrao za Hrvatsku.

Sinjanina je na poluvremenu na toj poziciji sjajno zamijenio još jedan kojeg se Ćiro olako odrekao - Ivica Mornar, koji je bijegom po desnoj strani i čudesnim ubačajem namjestio gol Šukeru, da bi pred kraj utakmice umjesto njega ušao Ante Miše. Neobično puno hajdukovaca u prvoj momčadi Ćiro je izveo na Mestallu jer mu je na sredini terena bio Stipe Andrijašević, kojeg također više nije zvao.

Prosinečki zabio u prvoj utakmici, Šuker pokazao klasu, a Ladić skinuo penal

Prosinečki je svoj debi u kockastom dresu proslavio golom već u 6. minuti, kada je stišao buku na vatrenoj Mestalli tako što je s ruba kaznenog prostora zabio Šukerov oštri ubačaj s lijeve strane. Šuker je povisio na 0:2 također u šestoj minuti, ali drugog poluvremena. Odmah u idućem napadu, penal za Španjolce, ali Ladić brani Beguiristainov udarac za važnu pobjedu Hrvatske i prekid niza Španjolske koja je izgubila prvi put nakon 20 utakmica na domaćem terenu bez poraza. 

Ćiro za Index: ''Ta je večer bila nagovještaj svega onoga što se tek imalo dogoditi, a sa Robijem sam zajebao. Ne ponosim se''

''Možda jesmo bili 125. reprezentacija svijeta, ali ja sam tada imao ekipu koja je mogla rasturiti svakoga, od Brazila do Španjolske. Oni su se tada pripremali za SP i mislili da ćemo im mi biti kanta za napucavanje, a mi smo znalački iskoristili relativnu anonimnost i tom pobjedom pokazali za što smo sve spremni. Ta je večer bila nagovještaj svega onoga što će se dogoditi za nekoliko godina'', rekao nam je Ćiro evocirajući događaje s te utakmice, a onda je par riječi rekao o koincidenciji da su on i Prosinečki zajedno debitirali za Hrvatsku na Mestalli.

''A sine moj, što ćeš, takva nam je sudbina. Jebiga, što da ti kažem. Puno toga sam ja napravio pogrešnog u mojoj karijeri, puno toga s čim se ne ponosim. Ovo s Robijem sam zajebao, priznajem. Ali, sve je to danas iza nas. Ostali smo dobri. Griješio jesam, ali mislim da nikad nisam povrijedio sport kao takav.''

Valencia, 23. ožujka 1994: Španjolska – Hrvatska 0:2

Strijelci 0:1 Prosinečki (6), 0:2 Šuker (51)

Španjolska: Zubizarreta (od 65. Lopetegui), Ferrer, Rafael Alkorta, Abelardo Fernández, Voro, Hierro (od 46. Camarasa), Jorge Otero, Miguel Ángel Nadal (od 46. Guardiola), Julio Salinas (od 46. Begiristain), Francisco Higuera, Goikoetxea (od 46. Juenale). Izbornik Javier Javier Clemente

Hrvatska: Ladić, Štimac (od 30. Pavličić), Jarni, Andrijašević (od 89. Vlaović), Jerkan, Bilić, Janković (od 46. Mornar, od 80. Miše), Prosinečki, Bokšić, Asanović, Šuker. Izbornik Miroslav Blažević