OD 14 SATI se u Westinu održava komemoracija nakon smrti Cice Kranjčara, jednog od simbola zagrebačkog Dinama. Održava se u organizaciji Dinama i obitelji Kranjčar. Komemoracija nije otvorena za javnost.

Jedan od govornika na komemoraciji bio je i Miroslav Ćiro Blažević, legendarni izbornik hrvatske reprezentacije i trener Dinama koji je vodio Cicu 1982. godine te s njim osvojio naslov prvaka Jugoslavije. 

"Draga obitelji Kranjčar, sva moja sućut ide vama. Ne znam da me nešto tako rastužilo kao vijest da je Cico umro. Francuzi kažu da u ovakvim trenucima samo tišina ima smisla, ali nemoguće je reći sve ono što ide za velikog čovjeka kakav je bio Cico. Sjećam ga se, a kako ga se ne bih sjećao, jer sam duboko uvjeren da bez njega nikad ne bismo uspjeli toliko razveseliti hrvatski puk. Čekao sam ga da dođe u drugom dijelu prvenstva jer je bio u vojsci i danas odgovorno tvrdim, vrlo teško bismo osvojili prvenstvo da nije bilo Cice i njegovih golova. Sretan sam da je u to vrijeme bilo moguće napraviti tako veliki rezultat. Bili smo obitelj i danas, kad gledam sve vas prijatelje, prepoznajem članove te uske obitelji što je bila ekipa Dinama 82. godine", rekao je Ćiro pa nastavio i briznuo u suze:

"Kažu Francuzi tišina, kakva tišina. Kad Mlinka plače, kad Zeko plače, i ja plačem, suze idu same. Dovoljno sam star da sam ostao bez svih koje volim, ali smrt Cice me pogodila kao da sam, ne daj bože, izgubio sina. Svi žale za Cicom jer nije bio samo nogometaš, bio je i čovjek. S karizmom, sa svojom čestitošću, jer je uvijek ostao muž i otac, dostojanstven i veličanstven. Išao je s malim Nikom na stadion, a ja sam mu bio trener. Pitao sam ga: 'Cico, što misliš, hoću li i njega trenirat', bilo je to smiješno, ali bilo je tako da sam i njega trenirao. Ali reći ću ti, Niko, da nisi uspio dokučiti nivo svoga tate. Živjet ćeš, Cico, koliko će i Dinamo živjeti, a Dinamo živi vječno."