OSIJEK i Hajduk odigrali su na Gradskome vrtu derbi 11. kola Hrvatske nogometne lige koji je završio bez pobjednika rezultatom 1:1. Domaćin je poveo u 9. minuti pogotkom Kleinheislera, a u 19. minuti izjednačujući gol je postigao Lovrencsics.

Ako se prisjetimo prve ovosezonske utakmice ova dva protivnika, Hajduk je unatoč porazu mogao biti donekle zadovoljan svojom igrom jer se bolje snašao u kaosu prvog poluvremena, a Osijek je tada, možda i nezasluženo rezultatom 1:2, stigao do sva tri boda u utakmici koja je mogla otići u oba smjera.

Nakon uzvrata na Gradskome vrtu situacija je nešto drugačija i trener Osijeka može biti zadovoljniji igrom vlastite momčadi koja je konstantno prijetila protivničkom vrataru Lovri Kaliniću, ali je i uspjela neutralizirati najboljeg Hajdukovog igrača Marka Livaju. No i ona je pokazala neke nedostatke zbog kojih nije uspjela pobijediti.

Hajduk nije imao plan B

Hajdukov trener Gustafsson izveo je sastav u formaciji 4-4-2 u varijanti s rombom u sredini terena na čijem se vrhu nalazio Marko Livaja koji je imao potpunu slobodu kretanja. Obično se u takvome sustavu traži ogromna odgovornost od bekova koji imaju zadatak pružati ekipi širinu u napadu, dok istovremeno trebaju paziti u obrani gdje su često izolirani u 1 na 1 situacije s protivničkim krilima. Kako su na drugoj strani bili opasni Bohar i Hiroš, bekovi Hajduka Čolina i Lovrencsics nisu odlazili previsoko u napad. Tek smo kod Hajdukovog pogotka mogli vidjeti jedan od rijetkih izleta Lovrencsicsa u završnicu napada u kojoj od dolaska u Hajduk vrlo često sudjeluje.

S bekovima dosta nisko te ostatkom napada (Sahiti, Ljubičić) koji nudi vrlo malo opcija u izgradnji, gotovo sav teret Hajdukove kreacije u posljednjoj trećini pao je na leđa Marka Livaje. Bjelica je to od prve minute prepoznao. Formacija 4-1-4-1 s Nejašmićem kao igračem koji će kontrolirati prostor između obrambene i vezne linije je zapravo identična ideja koju je Bjelica imao i za dvoboj na Poljudu, no tamo su mu linije vrlo često stajale predaleko pa je Nejašmić imao vrlo nezahvalan zadatak pokrivati i po 20-30 metara prostora u kojem je probleme pravio upravo Livaja. Ovoga puta linije su bile bliže i kompaktnije pa je bivši hajdukovac imao puno lakši zadatak.

Gustafsson je pomogao Osijeku da neutralizira Livaju

Osim što su Nejašmiću bolje pomagali centralni veznjaci Kleinheisler i Jugović, u neutraliziranju Livaje pomogla je i odluka Šveđanina na klupi Hajduka da napadače Sahitija i Ljubičića postavi vrlo široko s ciljem da optereti Osijekove bekove. To je stvaralo situacije u kojoj je Livaja u centralnim pozicijama primao loptu okružen dvojicom Osijekovih veznjaka, ali i stoperom kao osiguračem, a ponekad da bi uopće primio loptu morao bi se izvlačiti do jedne od aut linija. Livaja na poluvremenu nije imao niti jedan uspješan dribling te je izgubio svih osam duela u kojima se pronašao. S druge strane, Darko Nejašmić osvojio je svih svojih šest duela.

U drugom poluvremenu Gustafsson je ubacio Kačaniklića i promijenio sustav u formaciju 4-2-3-1. Kačaniklić je zauzeo desno krilo, Livaja je postao centralni napadač, a Krovinović desetka, no stvari se nisu puno promijenile. Plan B nije uspio, ali zapravo nije niti postojao. Krovinovića je stil igre i dalje vukao prema dubljim pozicijama te je Livaja ostao bez prave podrške sada u borbi s Osijekovim stoperima. Na kraju odigrao je najlošiju partiju otkada je u Hajduku, a to se vidjelo i na cijeloj ekipi koja je vrlo teško ulazila u prilike kroz posjed.

Bjelica je mogao više riskirati

Iako je uspješno neutralizirao Hajdukove prijetnje i sveo ga na vrlo mali broj izglednih prilika, Osijek nije uspio napraviti dovoljno u napadu da bi pobijedio. Najbolja prilika koja im se za to pružila bila je ona Miereza kada je izašao sam pred Kalinića nakon sjajne lopte Bočkaja, ali i velike greške Hajdukova stopera Simića.

Upravo je Petar Bočkaj igrač prema kojemu se može vidjeti koliko je Osijek proaktivan. Ako Osijek napada kroz kontinuirani posjed, Bočkaj stoji visoko uz lijevu aut liniju i ubacivanjima bombardira protivnički kazneni prostor, u suprotnom stoji nisko i broj centaršuteva te ključnih dodavanja mu je malen. Sinoć smo mogli vidjeti obje varijante.

U prvom poluvremenu Osijek je uglavnom napadao vrlo okomito, kroz tranziciju te je imao samo šest pokušaja ubacivanja. Stil igre se znatno promijenio pred kraj utakmice kada su obje ekipe bile na izmaku snaga, a Osijek u takvoj situaciji uglavnom pribjegava igri na centaršuteve na Miereza, Dakua ili stopere koji se pridruže napadu pa su u drugome poluvremenu uputili 22 ubacivanja. Bočkaj je ukupno uputio njih čak 16.

Nakon posljednjeg sudačkog zvižduka Bjelica je odbio rukovati se s Gustafssonom, a zatim je i odgovorio na Torcidino skandiranje "Bjelica, Srbine, čakija ti ne gine". Najbolji način za ušutkati provokacije bi bio da je ušao u rizik i pokazao stav protiv suparnika u 90 minuta na terenu kao što je to učinio poslije utakmice, a možda bi Osijek uzeo i sva tri boda.

Izjednačeno, tako i treba biti

Osijek je ovim remijem ostao na jedan bod ispred Hajduka koji ima utakmicu manje. Baš kao što stanje na tablici sugerira, ovo su trenutno treća i četvrta najbolja ekipa HNL-a, a razlika između njih je gotovo nikakva. Iako Osijek može biti zadovoljniji rezultatima i igrom u međusobnim ogledima, Splićani su pobijedili neke "manje" utakmice u kojima je Osijek kiksao.

No, ako žele konkurirati Dinamu za naslov prvaka, odnosno postati bolji izazivači od Rijeke, Hajduk mora imati plan B za Livajine loše partije, a Osijek mora više riskirati.