"Da se ponovo rodim, opet bih igrao za Hajduk!" Sretan ti rođendan, Bajdo!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Screenshot YouTube
1. SVIBNJA 1927. u Zagrebu rodio se Bernard Bajdo Vukas, jedan od najboljih igrača Hajduka svih vremena.
Bajdo se smatra jednim od najboljih nogometaša ikad rođenih na prostoru bivše Jugoslavije, a nogometni povjesničari svrstavaju ga među najboljih deset igrača svijeta 50-ih godina prošlog stoljeća. Legenda o njegovim driblinzima i danas živi.
U dobi od 11 godina Vukas je počeo nastupati za juniore zagrebačke Concordije, a 1947., kad mu je bilo 20 godina, prelazi u Hajduk s kojim osvaja tri prvenstva (1950., 1952. i 1955.).
''Otmica Bajde bila je najveća tajna u povijesti Hajduka''
Zanimljiva je priča kako je Bajdo uopće došao u Split. Jozo Matošić, legendarni kapetan Bilih i najbolji strijelac u povijesti Hajduka, dobro je znao kakav se talent krije u tom krhkom Purgeru. Matošić i još nekoliko ljudi iz uprave Hajduka jedne su noći, u tajnoj misiji, otputovali u Zagreb samo s jednom misijom – po svaku cijenu dovesti Bajdu na Stari plac.
Kako je i Dinamo bacio oko na Bajdu - Vukas je za Modre odigrao i turneju po Bugarskoj - u Splitu je zavladala panika i trebalo se brzo reagirati. Zadatak ''otmice'' Vukasa Matošić je povjerio fanatičnom Hajdukovcu, Luki Šariću koji je bio direktor TEŽ-a.
''O tome ni crna zemlja nije smjela znati'', kasnije je pričao Matošić, sve u strahu da Bajdu ne preotme Dinamo, a plan se isplatio. Vukas je došao u Split i od tog trenutka povijest Majstora s mora počela se pisati iz početka.
Rođeni Purger zavolio je Split, a Splićani njega - Hajduk mu je bio iznad svega, a ni maslinovo ulje mu nije smrdjelo
Vukas je, prema izjavama svojih suigrača, Split i dalmatinski način života prihvatio nevjerojatno dobro. Vrijeme prilagodbe za njega nije postojalo i u trenutku je postao fetivi Splićo. Čak mu ni maslinovo ulje nije smrdjelo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
S Hajdukom osvaja nogometna prvenstva Jugoslavije 1950. (osvojeno bez poraza), 1952. i 1955. godine. U sezoni 1954./55. bio je najbolji strijelac prve nogometne lige s 20 postignutih golova. Na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju osvojio je srebrne medalje, a zapaženo je igrao i na dvama Svjetskim prvenstvima, u Brazilu 1950. te u Švicarskoj 1954.
Za sezonu 1952./53. osvaja žutu majicu "Sportske Panorame", a 1955. godine proglašen je najboljim jugoslavenskim sportašem te, u anketi Slobodne Dalmacije iste godine, i najboljim sportašem Dalmacije.
Za Hajduk je odigrao 615 utakmica, zabio 97 golova i četvrti je najbolji strijelac u Hajdukovoj povijesti, iza Frane Matošića, Pere Nadoveze i Zlatka Vujovića. Dvije godine (1957.-1959.) igrao je u Bologni, ali zbog ozljede nije odradio zadnju godinu ugovora, već se vratio u Hajduk, u kojemu je igrao do 1963. godine.
Donio je prvu vespu u grad pod Marjanom
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Za taj period Bajdina igranja u Italiji, pamte se dvije anegdote. Vukas je iz svog džepa platio izgradnju TV satelita na Marjanu samo da bi Splićani mogli svaku nedjelju preko RAI-a pratiti njegove utakmice, a 1959. kad se vratio iz Bologne, u Split je donio prvu vespu.
Ljubav prema Hajduku bila je nestvarna i legendarna je Bajdina izjava:
''Da se ponovno rodim, opet bih bio igrač Hajduka.''
''Bio je toliko zagrižen Hajdukom da je jednom, gledajući kako Hajduk gubi od Rijeke (0:2), bez dopuštenja ušao u teren i odjednom je na terenu bilo dvanaest igrača. Nisu ga mogli istjerati i izašao je'', jednom je ispričala još jedna Hajdukova legenda Jole Vidošević.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Bio je jedan od najboljih igrača svijeta, a Britanci ga i danas pamte
Kao jedan od najboljih nogometaša svog vremena, triput je igrao za reprezentaciju svijeta, a u sudaru Velike Britanije i “ostatka Europe” 1955. godine u Belfastu, zabio je tri gola. Tada je svijet sve saznao o nenadmašnom Bernardu, jednom od najuzbudljivijih igrača svoga doba, a otočki tisak pisao je hvalospjeve o za njih do tada nepoznatom fenomenalnom dribleru:
''Čudesni Vukas potopio britanski nogomet!''
Pokojni Vlatko Marković koji je s Bajdom prijateljevao i ''ratovao'', kaže da su u to vrijeme u Europi bila još samo dvojica igrača koji su mogli stati u istu rečenicu s Vukasom - Kubala i Suarez.
Umro je 4. travnja 1983. u rodnom Zagrebu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
![](http://pinterest.com/pin/create/button/?url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=967025&media=https://ip.index.hr/remote/bucket.index.hr/b/index/images2/bajdovukasscerrren.jpg&description="Da se ponovo rodim, opet bih igrao za Hajduk!" Sretan ti rođendan, Bajdo!){kind=link}