NEMA više nikakve dileme. Dagur Sigurdsson postao je nacionalna ikona. Islanđanin je na današnjoj konferenciji pred cijelim svijetom objelodanio sramotnu organizaciju i uvjete na Europskom prvenstvu. Hrvatska u petak igra polufinale protiv Njemačke, ali bez obzira na ishod iduće dvije utakmice stvari su kristalno jasne - Sigurdsson je već pobijedio.

Na ovom Euru može ući u povijest

Neću se praviti da znam išta o rukometu, ali za neke ljude rezultati dovoljno govore. Hrvatska, a potvrđuju to svi stručnjaci, po kvaliteti igrača više nije ni blizu krema svjetskog rukometa kako je bila u vrijeme Ivana Balića, Petra Metličića i ostatka garde koji su puno desetljeće donosili medalje.

Nakon bronce na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine, Hrvatska je osvojila tek dvije medalje u narednih 12 godina, za razliku od devet medalja u periodu od 12 godina prije toga. Tek su Babićeva bronca iz Poljske i Červarovo srebro iz Švedske prekinule atipično dugačak post za Hrvatsku.

U veljači 2024. godine, nakon dva vezana užasna velika natjecanja na kojima je Hrvatska osvojila 15. i 11. mjesto, reprezentaciju je preuzeo Sigurdsson, čovjek koji je nakon 12 godina Njemačkoj donio europsko zlato.

Uspio je u teškoj konkurenciji izboriti plasman na Olimpijske igre kada se činilo da se reprezentacija raspada, a prošle godine je na Svjetskom prvenstvu uzeo svjetsko srebro. Mnogi su i tada njegov uspjeh stavljali u sjenu činjenice da je Hrvatska bila domaćin koji je u rukometu uvijek povlašten, ali polufinale na  ovom Euru odagnalo je ikakvu realnu sumnju oko toga je li Sigurdsson veliki trener. O kvaliteti njegovih poteza i rotacija smo detaljno pisali ranije.

Nula bulšita, samo rukomet

Još važnija od rezultata je kultura koju je unio u javni prostor. Na njegovim timeoutovima čut ćete jasne taktičke upute ili eventualno motivacijsku poruku onda kad ekipa izgubi fokus. U njegovim izjavama prije i nakon susreta priča se o rukometu.

Ne bježi od kritike kada je Hrvatska loša i pokuša objasniti 95% nas koji rukomet pratimo samo u siječnju zašto je Hrvatska bila loša i što treba popraviti. Hrvati, kao i većina malih nacija, vole misliti da su bitniji nego što jesu.

U svemu vide urotu i iskorištavaju baš svaku priliku da od svih naprave zajedničkog neprijatelja. Kolektivistički mentalitet koji na mahove poprima obrise ludila najbolje se vidi u sportu gdje se, pitate li prosječnog Hrvata, cijeli svijet urotio protiv zemlje koju ne zna naći na karti. Sigurdsson je iz deset puta manjeg Islanda, ali zasad nije pokazao simptome da boluje od iste paranoje.

Kod Sigurdssona nema kmečanja o sucima koji su dvije ili tri odluke, koje su mogle otići na obje strane, dali suparniku. Neopisivo je osvježavajuće čuti hrvatskog izbornika koji ne prosipa patetične fraze o tome da su igrali za međugorsku gospu ili branitelje. Samo rukomet, no bulšit, jasna je poruka Sigurdssona.

Viking i gospodin

Danas je na pressici napao EHF zbog organizacijskog debakla koji je uzorak velikih rukometnih natjecanja godinama. Više značajnih ljudi mora istupiti u sličnom smjeru kako bi se stvari uistinu popravile. Za razliku od drugih koji se problemima s organizacijom bave samo kad izgube kako bi imali alibi, Sigurdsson kritizira iz pozicije pobjednika.

Komentirajući prilike na rukometnom Euru, nije htio posebno isticati ništa što ne može direktno utjecati na rezultat i što ne predstavlja nepoštenu prednost koja se mogla spriječiti. Čak je i na pitanje o crvima u hrani odgovorio s mišlju da su sve reprezentacije jele u istom hotelu.

Dagur Sigurdsson se morao obraniti od dosta kritika od prvog dana na čelu hrvatske reprezentacije, prije svega od onih koji bilo kakvom stranom znanju žele zabraniti ulazak u Hrvatsku koji bi u pitanje doveo njihovo znanje. Islanđanin je to stoički podnio. Pokazao je da je viking i gospodin.