Dalić je najavio novu formaciju. Evo kako bi mogla izgledati Hrvatska
ZLATKO DALIĆ danas je objavio popis igrača koje za dva tjedna vodi u Katar na prijateljske utakmice sa Slovenijom i Bugarskom. Na popisu nema gotovo nikakvih iznenađenja, stoga je najviše pažnje privukla rečenica kojom je Dalić najavio da će testirati formaciju s tri stopera u obrambenoj liniji.
To je promjena koju hrvatska javnost zaziva već dugo vremena, a posebno otkada je nekolicina važnih reprezentativaca sve češće počela igrati u sličnim sustavima u matičnim klubovima. No kako je Hrvatska tek u zadnjem kolu kvalifikacija izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, iz stožera reprezentacije bilo je komunicirano kako za takvu naglu promjenu nije bilo vremena.
Iz te perspektive, ovaj ciklus prijateljskih utakmica je zapravo posljednji termin u kojem Hrvatska može bez ikakvih pritisaka eksperimentirati s novim formacijama, no dojam je da se s tako velikom promjenom ponovo kasni.
Tri stopera rješavaju jedan veliki problem
Jedan od glavnih problema u igri Hrvatske reprezentacije tijekom Dalićeva mandata bila je prva faza napada. Često se događalo da stoperski par Lovren-Vida uopće ne sudjeluje u izgradnji napada, a to bi istovremeno značilo da se igrači poput Modrića ili Kovačića preduboko spuštaju po loptu i time sebi smanjuju utjecaj na igru u protivničkoj polovici
Formacija s tri stopera u obrambenoj liniji bi te probleme još odavno riješila jer Hrvatska u kadru već neko vrijeme posjeduje idealne igrače za nju.
Joško Gvardiol koji je za Hrvatsku povremeno igrao lijevoga beka, u Leipzigu postaje ponajbolji mladi stoper na svijetu. Gvardiol u Leipzigu igra na lijevome stoperu te je jedan od najbitnijih igrača u posjedu. Ima nevjerojatnu sposobnost iznošenja lopte iz obrane driblingom te velik raspon dodavanja pri čemu koristi obje noge.
Osim njega, u sličnome sustavu igra i Duje Ćaleta-Car koji je ove sezone vrlo bitan kotačić Marseillea, druge ekipe francuske Ligue One. Marseille ima prosječno preko 60% posjeda lopte, a veliki dio dodavanja upravo otpada na stoperski par Ćaleta-Car-Saliba. Posljednju liniju trebao bi kompletirati Dejan Lovren, a takav trojac bi bio i više nego sposoban graditi napad.
Na pozicijama krilnih bekova Hrvatska također ima vrhunske opcije. Sosa, Perišić i Juranović igraju sjajno u tim ulogama u Stuttgartu, Interu i Celticu, dok je konkurenciju na desnoj strani sada podebljao i Vrsaljko koji je nakon nekoliko godina povezao 10-ak utakmica u Atleticu. Ako ostane zdrav, njegove defenzivna kvaliteta bila bi odlična alternativa vrlo ofenzivnoj lijevoj strani i Juranoviću.
U sredini terena sve je po starom. Modrić, Brozović i Kovačić ponovo igraju vrlo dobre sezone u klubovima, no kako bi problem prve faze napada trebao biti riješen, vjerojatno neće postojati potreba za svom trojicom u veznoj liniji. U tom kontekstu višak će biti Kovačić, no imati igrača poput Kovačića da ulazi s klupe za zadnjih pola sata bi mogla biti privilegija.
Drugi veliki problem se čini nerješivim
Pitanje Kovačića se izravno veže na napad. Spomenuti problem zbog kojeg su se veznjaci spuštali prenisko u posjedu ostavljao je hrvatske napadače često usamljene oko protivničkog šesnaesterca okružene s previše protivničkih obrambenih igrača. Zbog toga se Hrvatska u nekoliko utakmica u kvalifikacijama jako mučila s kreiranjem prilika i postizanjem pogodaka.
Iz tog razloga Kovačić bi mogao postati dodatni napadač te bi Hrvatska tada trebala igrati neku varijantu formacije 3-4-2-1 umjesto obične 3-5-2 koja bi ponovo ostavljala istureni dvojac naprijed usamljenima. No i u takvom rasporedu Dalić zapravo nema konkretno rješenje.
Izbornik može birati između 7 ili 8 ofenzivnih veznih, krilnih igrača ili drugih napadača, ali nema ono što mu je najviše potrebno. Nema pravog centralnog napadača koji bi tražio dubinu, odvlačio protivničke stopere ostavljajući sekundarnim napadačima poput Kramarića, Livaje, Majera i Vlašića prostor između linija.
Najbliže profilu prave devetke je Ante Budimir, no on izuzev zračnih duela i igre glavom ne nudi ništa ni približno vrhunskoj razini. Mario Pašalić se iz spomenutih razloga tijekom kvalifikacija nekoliko puta pokazao kao dobro rješenje, no zapravo ne postoji igrač u kadru, a niti formacija koja bi preko noći riješila ovaj problem.
Promjena u stilu je najpotrebnija
Iz tog razloga najvažniji će biti stil igre kojim će ubuduće igrati Hrvatska. S tri stopera koja su odlična s loptom te veznjacima poput Modrića, Brozovića i Kovačića, Hrvatska mora u potpunosti kontrolirati posjed lopte, a zatim preko krila ulaziti u protivnički šesnaesterac nadajući se kako će nešto od opasnih situacija, kvalitetnih ubacivanja i udaraca završiti u protivničkoj mreži.
Stil igre je u kratko vrijeme vrlo teško promijeniti, ali nova formacija bi trebala biti pogodak jer, iako nije instant-rješenje, pruža odlične uvjete za poboljšanje u odnosu na postojeće stanje reprezentacije. U perspektivi Hrvatska je jednostavno mora naučiti igrati. Zbog toga je prava šteta što se s njom vjerojatno predugo čekalo i što je se kreće testirati samo nekoliko utakmica prije velikog natjecanja.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati