HRVATSKA reprezentacija je pobjedom 3:0 protiv Mađarske u Splitu napravila ključan korak prema Europskom prvenstvu koje će se sljedeće godine igrati u 12 europskih gradova.

Za plasman među 24 najbolje europske reprezentacije Dalićevoj momčadi trebaju još tri boda iz sljedeće dvije utakmice protiv Walesa (nedjelja, 20:45) i Slovačke (Rujevica, 16. studenog), iako bi joj dovoljan mogao biti i bod ako se poklope drugi rezultati. 

Hrvatska je slabo otvorila kvalifikacije, debaklom u Budimpešti prije šest mjeseci. Loša forma u post-ruskoj fazi odrazila se na sve igrače. Razumljivo je da su se igrači pa i izbornik emotivno potrošili tijekom ludog ljeta 2018. godine, ali malo tko je očekivao da će pasti toliko da prime šest komada od Španjolaca i čupaju se protiv Azerbajdžana te da u 90 minuta nogometa protiv Mađarske neće složiti suvislu akciju.

Nakon još jedne teško izborene pobjede protiv Walesa i poraza od Tunisa u Varaždinu reprezentacija je na ljetni odmor otišla s puno nepoznanica. Atmosferi oko nacionalne momčadi nije pomogla ni vijest da Andrej Kramarić mora na operaciju i da će propustiti prvi dio sezone, što je značilo da je Dalić ostao s Brunom Petkovićem kao jedinim klasičnim centarforom.

Preko noći postao jedino rješenje u napadu

Tako to ide u nogometu i, koliko god ružno zvučalo, kad jednom smrkne - drugom svane. Tako je Dinamovac Bruno Petković postao prvo i jedino Dalićevo rješenje u napadu, a kako trenutačno stvari stoje, teško će ga netko u dogledno vrijeme izgurati s te pozicije. Jedan razlog je što nikog drugog trenutačno nema, a drugi i puno važniji jest činjenica da je Petković idealan napadač za igru hrvatske reprezentacije.

"Sigurno da je Hrvatska dobila kompletnog igrača u Petkoviću. Imala je Hrvatska sjajne napadače, ali on ima skok, tehniku, sve. Najkompletniji je naš napadač. Ako ovako nastavi raditi i slušati trenera Bjelicu, bit će odličan u Dinamu i reprezentaciji. Samo da ga ne prebaci", rekao je Dalić nakon pobjede nad Mađarima na Poljudu.

Tom izjavom Dalić je dao jasnu poruku ostalim kandidatima za Petkovićevu poziciju, a primarno Kramariću. Teško da će bilo tko igrati prije njega. 

Na prvi pogled Kramarić se čini kao opasniji igrač po protivnički gol, no Bruno Petković je po svim kategorijama reprezentaciji neusporedivo korisniji. Dinamov napadač ima sve ono što treba igri reprezentacije i što je izgubila odlaskom Marija Mandžukića. Njegovim oproštajem Hrvatska je ostala obezglavljena u napadu. Vidjelo se to na startu Lige nacija, a kasnije i na otvaranju kvalifikacija.

Mandžukić je bio igrač koji je znao zadržati loptu i pričekati suigrače ili svojim neumornim kretanjima odvući jednog ili dva igrača u stranu i otvoriti prostor onima iz drugog plana. Mandžo si je sam stvarao šanse i zabijao iz nemogućih situacija, a s Kramarićem, klasičnim gol-igračem, Hrvatska je u napadu postala bezopasna. Hoffenheimov napadač je ubojit kad mu suigrači stvore dovoljno šansi, ali u reprezentaciji se od njega traži druga uloga, a i ne ide mu na ruku često prevelika sebičnost. Kad ga se dobro zatvori i kad mu se stavi flaster, Kramarić nema previše šansi, a upravo je tu Petković neusporedivo jači od reprezentativnog kolege. To je najbolje demonstrirao protiv Slovačke kad je na leđima 90 minuta nosio 60 milijuna eura vrijednog Interova stopera Milana Škriniara protiv kojeg je dobio gotovo svaki duel, bilo u zraku ili na tlu.

To je užasno bitan faktor u igri po krilima, koju Hrvatska najčešće forsira. Osim Petkovića i eventualno Rebića, koji može igrati špicu po potrebi, Dalić u momčadi ima Perišića, Brekala i Oršića, odnosno isključivo krilne igrače kojima je igrač poput Petkovića nužan u izgradnji napada. To je kompletan igrač na kojeg je Dalić mislio kad je opisivao Petkovića.

Strašan duel-igrač

Malo je koji igrač, uz Mandžukića, u hrvatskoj reprezentaciji nudio toliko opcija kao Petković. Snažan, odličan je u presingu i čitanju obrane, zna podvaliti ključnu loptu i većinom se stvori uvijek na pravom mjestu. Dva gola koja je dao Mađarima to najbolje oslikavaju. Onaj prvi, petom, izgledao je na prvi pogled kao sreća, ali usporena snimka pokazuje da je taj udarac bio je jedini koji je Petković u teškoj situaciji mogao izvesti. Kod drugog gola Mađari su dva puta čistiti Rebićev ubačaj, ali Petković je koncentrirano pratio akciju i onda reagirao inzagijevski spretno, golgeterski.

U igri leđima prema golu djeluje kao centarfor vrhunske klase. Dobiva duele, iznuđuje prekršaje , zna zadržati loptu sekundu-dvije, koliko treba suigračima da mu se priključe. Što je najvažnije, u tim situacijama ne mora tražiti pomoć veznih igrača koji mu se priključuju, nego sam zna i majstorski asistirati. Već ranije smo analizirali koliko je važan za igrač za Dinamo i kad ima najlošiju statistiku na utakmici - njegovi su čak i izgubljeni dueli bili korisni za Dinamo jer su gotovo uvijek rađali priliku na tzv. drugoj ili ničijoj lopti. On je igrač bolji od statistike, koji zabija strašne golove. 

Prerano je nakon samo šest utakmica (u kojima je zabio četiri gola) Petkovića uspoređivati sa Šukerom ili Mandžukićem, ali činjenica je da se Petković autoritarno nametnuo u reprezentaciji i u ovih nekoliko mjeseci je pokazao da u njoj sigurno može biti dugoročno rješenje. 

"Samo da ga ne prebaci", rekao je Dalić na kraju svoje izjave kada smo ga nakon utakmice pitali o Petkoviću.

U ovom trenutku, to je jedino što bi ga moglo izgurati iz reprezentacije, ali koliko smo s Petkovićem imali prilike razgovarati, nije riječ o tipu kojeg će nekoliko golova za reprezentaciju lako prebaciti. Njegova dosadašnja karijera i put koji je prošao, tražeći se godinama na granici ozbiljnog i niželigaškog nogometa u Italiji, također govore u prilog toj tezi. Petković nam je u intervjuu kazao kako je on sam jedini krivac što nije uspio u Italiji, ali se vratio u Hrvatsku kao puno bolji i skromniji igrač. Koji uvijek radi za momčad.