HRVATSKA reprezentacija je u prvoj od dvije provjere uoči Europskog prvenstva remizirala s Armenijom (1:1) u Velikoj Gorici.

S taktičkog aspekta utakmica nije bila posebno zanimljiva. Njena svrha bila je pobjeda kako bi Hrvatska dobila pozitivan impuls pred turnir i podignula tešku atmosferu oko reprezentacije. Zbog toga je Zlatko Dalić odabrao ovakvog suparnika. Čak ni protiv Armenije Hrvatska nije uspjela dobiti taj impuls. I to je zabrinjavajuće.

Svjetski viceprvak je u nokdaunu

Otkad je osvojila svjetsko srebro u Rusiji, Hrvatska je odigrala 28 utakmica. U njima je zabilježila 12 pobjeda, šest remija i deset poraza. U tom periodu je zabila 47 pogodaka, a primila ih je 43. bilo je tu poraza od svjetskih velesila poput Španjolske i Engleske, ali i Armenija se pridružila, između ostalih, društvu Mađarske, Azerbajdžana, Tunisa, Walesa i Slovenije, odnosno reprezentacijama koje nije svladala od Rusije naovamo. To joj je rezultatski uvjerljivo najslabiji niz otkad reprezentacija postoji u neovisnoj državi, a od rezultata je još slabija igra.

Razbijanja od elite u Ligi nacija, konstantne i ogromne amplitude u formi te pomanjkanje novih taktičkih i kadrovskih rješenja su lajtmotivi reprezentacije u tom periodu. Svjetski viceprvak je najprije bio u stadiju letargije, opijen velikim uspjehom na Svjetskom prvenstvu. Tri godine kasnije, uoči novog velikog turnira, nalazi se u nokdaunu. Ova momčad žudi za time da ju netko ili nešto probudi prije nego što bude prekasno.

Dalić je imao dobru ideju

"U Rovinju imamo jako dobar teren i to je najvažnije. Učinit ćemo sve da imamo mir, a daj Bože da bude euforija i da svi dođu u Rovinj. Po tom sam pitanju, međutim, upozorio igrače da moraju preuzeti odgovornost, da smo tu zbog utakmica, a ne zbog euforije i fotografiranja. Međutim, ponavljam, nadam se da će biti euforija i da ćemo biti meta." Ovim riječima Dalić je prokomentirao odluku HNS-a da će se reprezentacija tijekom Eura nalaziti u Rovinju zbog strogih covid-19 protokola u Škotskoj.

Iako to nigdje nije eksplicitno rekao, Daliću je savršeno jasno da ovoj momčadi treba nešto što će je trznuti. S obzirom na to da je prvenstvo preblizu i da su sva taktička i kadrovska pitanja u većoj mjeri odlučena, jedino što mu je preostalo je ono na čemu je Hrvatska gradila sjajne igre na posljednja dva turnira, a to je atmosfera. Postoji neki teško objašnjiv fenomen da je Hrvatska puno bolja pod pritiskom, a teret velikog natjecanja homogenizira momčad, ali i čitavu naciju, zbog čega je moguće na mjesec dana staviti na stranu sve objektivne probleme u igri.

U tom smislu Dalićeva ideja da za prvog suparnika uzme Armeniju je sasvim logična. Hrvatska je trebala pobijediti bitno slabijeg suparnika i s barem donekle vraćenim samopouzdanjem otputovati na noge Belgiji bez prevelikih očekivanja. U slučaju pobjede u Bruxellesu terapija bi bila maksimalno uspješna - Hrvatska bi ušla u mod u kojem ju trenutna inspiracija može odvesti jako daleko na predstojećem turniru.

To nije krio ni sam Dalić: "Važan nam je rezultat, on je taj koji nosi atmosferu, ambijent i donosi potrebno samopouzdanje. Zato ćemo igrati punom snagom, ali rasporediti minute i isprobati dva sustava igre. Armenija je protivnik po mjeri, u posljednje smo vrijeme igrali s najjačim protivnicima, a ona je ipak klasa ispod", rekao je prije susreta.

Nažalost, njegova ideja nije uspjela.

Ostaje samo vjera

S taktičkog i igračkog aspekta ništa u utakmici protiv Armenije nije bilo pretjerano bitno. Suparnik je parkirao autobus, zbog čega je utakmica slabo reprezentativna u odnosu na ono što nas čeka na Europskom prvenstvu. Hrvatska je stvorila i promašila četiri ili pet mrtvih šansi i da je bilo samo malo više koncentracije, upisala bi zasluženu pobjedu. Ali, koliko god banalno i površno zvučalo, nije to uspjela. I to bi mogao biti veliki problem jer je jedina svrha ove utakmice bila pobjeda.

Propuštena je još jedna prilika za podizanje momčadi prije Eura. Ne za velika rješenja u igri, jer nakon tri godine stagnacije sada više za to ni nema vremena. Ono što brine nakon Armenije je činjenica da se ne vidi kemija, iskra koja daje znak da bi na Euru mogla buknuti u vatru i vratiti ovu momčad u život.

Možda nas Vatreni još jednom iznenade i budu najbolji kada bude najpotrebnije i najvažnije. Iz ove perspektive ne postoji nikakav indikator da ćemo u idućih 40 dana ponovno gledati veliku Hrvatsku. Ni po čemu ne možemo zaključiti hoćemo li gledati ekipu koja je razbila Argentinu ili onu koja je izgubila od Tunisa. Desetak dana prije Eura Hrvatskoj je ostala samo vjera, ona slijepa i navijačka. Nekad je ona dovoljna, ali je pitanje imaju li je i oni unutar reprezentacije.  

­­­

Na Indexovoj temi za Europsko prvenstvo pratite posljednje vijesti iz stožera reprezentacije, sve informacije o suparnicima, analize i komentare. 

U Indexovom studiju tijekom Europskog prvenstva gostovat će bivši hrvatski reprezentativci i analizirati utakmice Hrvatske, ali i komentirati sve zanimljivosti s Eura.

Također, tijekom natjecanja utakmice Hrvatske, ali i ostale dvoboje s turnira za Index će komentirati legendarni bivši igrači i treneri iz Hrvatske, ali iz regije. Na Indexu ćete moći čitati analize Gorana Tomića, Nikole Jurčevića, Nikole Pokrivača, Gordona Schildenfelda, Zorana Vulića, Nenada Bjelice, Marija Carevića, Vahida Halilhodžića, Goce Sedloskog, Elvira Bolića i brojnih drugih.