HRVATSKA nogometna reprezentacija okončala je pretposljednji ciklus kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo pobjedom na Cipru i domaćim remijem protiv Slovačke.

Time je Hrvatska prepustila prvo mjesto u skupini Rusiji i za izravan plasman morat će, najvjerojatnije, pobijediti u obje preostale utakmice. 

Izbornik Zlatko Dalić malo je iznenadio javnost s početnih 11 protiv Slovačke jer je iz momčadi izostavio Bornu Sosu i Duju Ćaletu-Cara, dvojicu igrača koji su na Cipru odigrali odlične utakmice. U početnu postavu je umjesto njih stavio Bornu Barišića i Domagoja Vidu.

Time je još jednom pokazao da je majstor manipulacije koji je sposoban popularnim odlukama kupovati naklonost najširih masa. Zlatko Dalić je majstor populizma.

Dalić reprezentaciju bira po principu kojim su je birali izbornici bivše Juge

U reprezentaciji Jugoslavije, koja je unatoč polustoljetnoj režimskoj indoktrinaciji dobrim dijelom počivala na razlikama i povijesnim sukobima, najbolje se vidjelo koliko je bivša država u suštini između sebe podijeljena. U teoriji su svi bili Jugoslaveni i nije bilo bitno otkud si, ali u praksi su stvari funkcionirale bitno drugačije.

Nogomet je kao stoljetni glas naroda imao važnu ulogu u promoviranju i očuvanju svojeg identiteta, a reprezentacija je dijelom služila i kao poligon za natjecanje koja će savezna država dati više internacionalaca i velikih igrača. Izbornici i političko vodstvo to su dobro shvaćali pa su se popisi za reprezentaciju krojili po takozvanom republičkom ključu. On je osiguravao da svaka federalna jedinica ima svoje "poslanike" u nacionalnoj vrsti kako se nijedan narod bivše države ne bi osjećao zakinuto. Republički ključ se, naravno, prilagođavao duhu vremena i okolnostima.

Između ostalog, ako je Jugoslavija igrala u Hrvatskoj, neformalna je praksa bila da će biti pozvan jedan, dva ili tri Hrvata više u odnosu na utakmice koje su se igrale u Beogradu ili Ljubljani. Zlatko Dalić vodi reprezentaciju na isti način. Naravno, ključ po kojem se slaže reprezentacija više nije republički, nego regionalni, ali princip i cilj su isti.

Pozivima se kupuje naklonost domaćina utakmice

HNS je od dolaska Marijana Kustića na poziciju prvog operativca Saveza prije tri godine zauzeo novu mantru i politiku koja se svodi na to da reprezentacija bude stol za kojim će se pomiriti duboko podijeljeno hrvatsko nogometno društvo, rastrzano desetljećem kriminalne vladavine Zdravka Mamića i njegovih poltrona. Ključan trenutak bila je utakmica između Hrvatske i Mađarske u kvalifikacijama za Euro koja je odigrana na Poljudu, u listopadu 2019. godine, koja se pretvorila u festival i predizborni skup HDZ-a.

Zlatko Dalić je iz te perspektive idealan izbornik i uvelike podsjeća na Ćiru Blaževića. Sposoban je naoko bezbolnom blagoglagoljivom izjavom ili odlukom osvojiti narodne mase i pružiti privid svenacionalne jednakosti i zastupljenosti.

To pokazuje pozivima i odlukama o tome tko će igrati već tri godine. Činjenica da su u Osijeku od prve minute krenuli Slavonac Vida i Osječanin Barišić nije prvi put da Dalić vodi računa o tome kako će u početnu postavu staviti barem jednog igrača koji će mu kupiti naklonost kod domaće publike.

Kako debi u reprezentaciji zaraditi mjestom rođenja

Hrvatska je u ciklusu prije ovog, onaj koji se igrao u rujnu, imala tri utakmice. Posljednja se igrala protiv Slovenije na Poljudu, a baš je tada Marko Livaja prvi put započeo službenu utakmicu za reprezentaciju. Momčad je s kapetanskom vrpcom predvodio Ivan Perišić, a u početnih 11 svoje mjesto je našao i Mario Pašalić, ljubimac splitske publike kojem je to bila jedina službena reprezentativna utakmica u karijeri koju je odigrao od početka do kraja.

Na Poljudu su pred domaćom publikom debitirali i hajdukovci Josip Juranović i Toma Bašić, protiv Portugala, dok je dinamovac Bruno Petković debitirao u Zagrebu protiv Azerbajdžana.

Ljubav između Dalića i Osijeka nije od jučer. Već godinama na okupljanje reprezentacije zove Milu Škorića. Stoper Osijeka je legenda kluba i HNL-a i igra vrlo dobro, ali mu je Dalić dao tek sedam minuta igre u službenim utakmicama. U službenoj utakmici je debitirao, naravno, na Gradskom vrtu, kada je protiv Walesa ušao u sudačkoj nadoknadi vremena pri rezultatu 2:1 za Hrvatsku. 

Varaždinac Dario Melnjak za reprezentaciju je debitirao kada je igrala s Tunisom u Varaždinu, a tri mjeseca kasnije Simon Sluga je jednu od svoje dvije domaće utakmice za reprezentaciju branio kada je Hrvatska igrala u Puli. 

Hrvatska treba izbornika koji rješava stručna pitanja, a ne pop ikonu koja kupuje naklonost

Svi ovi podaci ni izbliza ne govore kako navedeni igrači nisu zaslužili poziv ili minute. Štoviše, velika većina njih dokazali su kvalitetu na klupskom planu i našli su ulogu u reprezentaciji. Ono na što ovaj uzorak ukazuje je činjenica da Dalić ima snažnu tendenciju slagati momčad za pojedini susret vodeći se geografsko-političkim ključem, a ne onim što je najbolje za momčad u sportskom smislu.

Dalić je još od srebra u Rusiji dobio status nacionalnog božanstva o kojem otad pažljivo brine. U 2021. godini mantre o "našem" Osijeku, Rijeci ili Splitu djeluju kao skretanje pažnje s bitnoga i prozor u prošlost u kojoj većina publike odbija živjeti. Njegovo inzistiranje na pričama o poniznosti i zajedništvu služe održavanju njegovog kulta pa se često zaboravi da je on nogometni stručnjak, a ne pop ikona.

Kao što je naciju 2018. godine ujedinio veličanstven rezultat, a ne prosipanje bombona iz ustiju, tako nacija i sada traži da njihova reprezentacija igra bolje, ljepše i uspješnije s obzirom na to koliko talentiranu generaciju ima. Ako želi do vrhunskog rezultata u Kataru, Hrvatska treba na klupi čovjeka koji je izbornik, a ne političar ili rock zvijezda.