SRAMOTNU igru i poraz na Poljudu od Dinama (0:2) u prvoj utakmici polufinala Kupa, Hajduk je isprao sjajnom predstavom i pobjedom (1:0) samo četiri dana kasnije na istom mjestu i protiv istog suparnika u prvenstvu, derbiju 28. kola HNL-a.

 

 

Osim što je po prvi put nakon 2013. pobijedili Dinamo i to kada je bilo najpotrebnije, dok je momčad potresala kriza igre i rezultata, koja se prelila i "na kat", pa je sportski direktor Goran Vučević "dao mandat na raspolaganje", Hajduk je ovim trijumfom kako se popularno kaže, spasio prvenstvo.

 

Iako Bili sami nemaju više prilike umješati se u borbu za titulu, ovom pobjedom tamo su vratili Rijeku, kojoj sada Dinamo i prvo mjesto bježe samo dva boda, a do kraja prvenstva aktualni prvak mora na Rujevicu i to za točno mjesec dana.

 

 

Ali Hajduk i hajdukovce taj efekt njihove pobjede u derbiju sada ni najmanje ne zanima. Slave veliki trijumf koja im nije mogao doći u boljem trenutku i biti slađi, jer Hajduk je od početka proljetnog dijela sezone igrao i izgledao očajno, razbijeno, nižerazredno. Kao da mu netko tijekom zime nije uzeo "samo" Caktaša, Milovića i Balića bez da ih je s ikim zamijenio, nego i muda i mozak. U igri Hajduka na proljeće nije bilo ni smisla ni hrabrosti, a ponajmanje hajdučkog dišpeta i srca, što se gotovo jedino očekuje od momčadi sakupljenoj po nečelu domaća dica + stranci koje nitko neće pa su došli "besplatno".

 

Ali danas se dogodio veliki hajdučki preporod. Od početka utakmice bio je to neki novi Hajduk. Borben, agresivan, u svakom startu na rubu faula, rastrčan, okomit i opasan u napadu, a mudar i smiren u obrani, ali prije svega srčan i fajterski. 

 

Najveći rivali u samo četiri dana zamijenili uloge: Hajduk goropadan i samopouzdan, Dinamo mlak i šupalj

 

Dinamo se nakon slavlja u Kupu, u Split vratio bez najboljih igrača navedene utakmice, Soudanija i Pjace i neusporedivo lošiji. Hajduk, kojem su danas nedostajali Velazquez i Bencun, prije četiri dana bio je premekan u duelu, s nepostojećom obranom i blokom, te neprecizan i dekoncentriran u igri prema prema naprijed, a danas je te njegove osobine preuzeo Dinamo, koji nije znao odgovoriti na Hajdukovu agresiju, odnosno nije osim Roga imao nijednog borca. Dakako, ključna razlika u ovoj zamjeni uloga velikih rivala je što Hajduk u Kup utakmici nije imao nijednu polupriliku, dok su Rog, Henriquez i Schildenfeld danas za Dinamo promašili pet stopostotnih.

 

Ali, činjenica je i kako na ovoj utakmici Dinamova defenzivna igra posebno u prvom dijelu "nije postojala", kako pred golom, tako i na sredini terena. I tu se ogledala spomenuta zamjena uloga, jer kao što su se u srijedu kroz rupe među linijama protivnika šetali Pjaca, Ćorić i Soudani, tako su to isto danas radili Sušić, Vlašić, Roguljić i Tudor, zahvaljujući prije svega Machadu, te Šovšiću, koji nije klasa za ovakve utakmice. 

Upravo tako Hajduk je postigao gol vrijedan pobjede već u četvrtoj minuti; Sušić je odlično dodao Tudoru s desnog boka, a mladi hajdukovac gotovo s centra sam i neometan kreće prema Dinamovom golu, dolazi na rubu kaznenog prostora i lako, mirno savladava Eduarda. Veliki gol za Hajduk i ništa manji debakl Dinamove obrane, točnije cijele momčadi, koja je pustila ovakvu akciju protivnika. Kao što je Dinamo za 20 minuta riješio Hajduk u srijedu, tako je Hajduk danas mogao Dinamo za samo šest, jer dvije minute nakon gola, Vlašić tuče ljevicom s ruba kaznenog prostora, lopta pogađa prvo jednu, a zatim putuje po crti do druge stative.

 

U prvom dijelu svjedočili smo najboljem derbiju nakon dugo vremena. Jako dobre bile su obje zagrebačke utakmice Dinama i Hajduka u prvenstvu, odigrane u srpnju i prosincu prošle godine, ali tempo, ritam, snaga i žestina kojima se igralo u prvom poluvremenu ovog dvoboja bili su na visokoj razini, kakvu nismo navikli inače gledati na utakmicama najvećih hrvatskih klubova, bez obzira što se Hajduk nakon gola planski povukao i igrao na kontre.

 

 

Kako se ne bi ponovili krateri među linijama iz derbija u Kupu, koji su Dinamu donijeli pobjedu, Burić je ovom prilikom približio linije i igrače suparnicima, krila su puno više pomagala u obrani nego prije par dana, a i isturenog Veleza vraćao je na svoju polovicu svaki put kada je Dinamo imao loptu.

 

 

Dinamo se kroz gustu Hajdukovu obranu probijao sitnim vezom, osvajajući prostor i stvarajući prilike nizom kratkih i preciznih dodavanja. U tome su prednjačili Ćorić i Rog, a potonji je bio daleko najopasniji Dinamov igrač u prvom dijelu, kada se čak četiri puta izborio za prilike, najčešće nadirući s lijeve strane i preko Biljija, ali u svim tim prigodama pucao je iznad gola, u blok ili u Kalinića. Rog danas nije odigrao ništa lošije nego u srijedu, kada je bio neopjevani junak Dinamove pobjede, ali dok je tada bio lažni napadač koji je razgrtao obranu kako bi u prilike dolazili Soudani, Pjaca i Ćorić, sada je, suočen s velikim šansama koje su mu se ukazale, zapeo u realizaciji. 

 

Burić i Mamić odustali od lažnih devetki i na teren poslali prave: Što im je to donijelo?

 

Naveli smo sličnosti s utakmicom od prije nekoliko dana, ali istaknimo da su na ovom susretu, za razliku od onog u srijedu, oba trenera odustala od "lažnih devetki" i na teren poslali prave. Velez se u prvom dijelu istaknuo tek kontrom upropaštenom sebičnošću u situaciji kada su četiri hajdukovca jurišala na tri dinamovca, dok je u nastavku bio daleko bolji, kada je uostalom Sušiću namjestio zicer koji je ovaj promašio s pet metara. 

 

 

Ali to je ništa prema onome što je u 57. i 72. minuti propustio zabiti Plavi devet Henriquez. Prvo mu je idealan centaršut s desne strane poslao Stojanović, a osim što mu je lopta došla "na trepavicu", Čileanac je ostao sasvim sam na pet metara od gola, ali puca jako loše i preko vrata. Drugom prilikom promašio je jednako veliku priliku, ali nogom. Rog je pucao s desetak metara, a lopta se od bloka odbija do Henriqueza, koji s iste udaljenosti puca pored desne vratnice. Ovaj Henriquez definitivno nema veze s onim od prošle sezone. Između ove dvije ogromne prilike za Dinamo, ništa manju imao je Schildenfeld, kada je na petercu dočekao Brekalov ubačaj s lijeve strane, ali je udarac trzajem glavom poslao loptu uz stativu.

 

 

Kao što se može iščitati po tome kako je Dinamo lako dolazio pred Hajdukov gol i u velike prilike pri čemu su mu igrači ostajali usamljeni pred Kalinićem, očito je da je Hajduk u drugom dijelu očekivano pao. Tempo kakav je nametnuo u prvom poluvremenu nije ostavio snage momčadi i za drugi dio (na kraju je ipak Tudor zatresao prečku), ali zahvaljujući nepreciznosti gostiju u nastavku, sačuvao je prednost i pobjedu. Sreća prati hrabre, a Hajduk je danas protiv Dinama napokon takav bio.