DINAMO u ovu reprezentativnu pauzu ulazi s teretom nedjeljnog poraza od Lokomotive 1:0, ali je dojam koliko-toliko popravila velika pobjeda protiv Rapida koja je momčad Damira Krznara širom otvorila vrata europskog proljeća.

Hrvatski prvak je nakon poraza od West Hama i Rapida u Beču dva kola prije kraja u relativno komfornoj situaciji, znajući da mu pobjeda znači prolazak u nokaut fazu Europa lige, čime će praktički svi europski ciljevi biti zadovoljeni. Situacija je nešto lošija u HNL-u u kojemu ima tri boda i utakmicu manje od Rijeke i Osijeka koji, barem za sad, ne posustaju.

Ljudi iz i blizu Maksimira reći će da nema nikakve drame te da je Dinamo i dalje "u sedlu", iako su među navijačima sve glasniji oni koji traže Krznarovu smjenu. Navijače najviše smetaju stalne rotacije u momčadi za koje je bilo i objektivnih, ali i upitnih razloga, nedostatak identiteta momčadi i prečesto "šlepanje" kojeg do ove sezone nije bilo. No smjene na klupi zasad neće biti radi dva jednostavna razloga. Prvi je da Krznar, osim načina na koji se ispalo od Sheriffa nije bog zna što kiksao, a jedino što mu se može zamjeriti jest ne pretjerano komforna situacija u domaćem prvenstvu. Drugo, Dinamo trenutačno nema znatno bolje rješenje na tržištu i Krznar i njegovi ljudi do daljnjega će voditi momčad.

Reprezentativne pauze uvijek su nezahvalne za trenere čiji klubovi imaju puno reprezentativaca. Tako će Krznar u ovu pauzu ući bez praktički čitave momčadi ili barem svih glavnih igrača pa za neka nova uigravanja neće biti previše mogućnosti. No Dinamov trener može ovo vrijeme iskoristiti da malo preispita sebe i sa svojim stožerom pokuša riješiti neke probleme koji su sad već i više nego vidljivi.

Neshvatljiv ulazak u utakmice

Najveći Dinamov problem ove sezone je ulazak u utakmice, osobito one "važne". Teško je i nabrojati sve utakmice koje je Krznarova momčad započela tromo, letargično i bezidejno te je zbog toga izgledala onako kao što navijači najviše ne vole - nezainteresirano. Sjetimo se samo prvog poluvremena protiv West Hama, pa šokantnih 45 minuta na Rujevici, gostovanje kod Rapida ili zadnju utakmicu protiv Lokomotive. Neshvatljivo je kako je momčad, koja je prošle sezone često baš u startu samljela protivnika pa kasnije mudro čuvala prednost, najednom izgubila tu kvalitetu pa se sad dovodi u situacije da se spašava u drugom poluvremenu. Nekad to upali, kao na Rujevici, ali puno češće ne, kao protiv Lokomotive. Dinamo je Kranjčevićevoj u nedjelju u drugom poluvremenu složio više mrtvih šansi nego u zadnjih desetak utakmica, ali mu je sreća okrenula leđa i kaznila ga za šetnju po terenu u prvom poluvremenu. Tako to ide.

Tu je problem samo i isključivo psiha igrača u kojima Krznar i njegov stručni stožer moraju nešto probuditi i prodrmati. Dinamu se ne smije događati da se napali na utakmicu s Rapidom, a da nakon toga protiv Lokomotive odigra prvo poluvrijeme kao da je maloprije došao s plaže. Sigurno je kod igrača došlo do emotivnog pražnjenja nakon Rapida kojeg se moralo pobijediti, ali to ne može biti opravdanje za onakav ulazak u utakmicu i pristup.

Nitko ne zna jesu li novi igrači dobri za Dinamo ili nisu

Ako su glavni igrači umorni od europske utakmice, a ova sezona je zaista užasno naporna i teška, onda bi igrači iz drugog plana morali biti u stanju rješavati utakmice umjesto njih ili im barem pomoći da ih zajedno izguraju. No igrači iz drugog plana i dalje ne igraju ili ne igraju koliko bi trebali da mogu ući u ritam utakmica kao što je bio slučaj kod Nenada Bjelice koji je imao praktički dvije momčadi; jednu za Europu i drugu za HNL ili barem lakše utakmice u HNL-u. Tu najviše mislimo na Marka Bulata, Darija Špikića, Martina Baturinu ili Marka Tolića za koje nitko i dalje ne zna jesu li oni dovoljno dobri za Dinamo ili nisu. Tolić je najbolji primjer. Kukalo se u Maksimiru dok je bio ozlijeđen, a od kad se oporavio krajem kolovoza do danas je odigrao točno 228 minuta u 14 utakmica koliko je bio na raspolaganju.

Sad kad je zagustilo pa su zaredale ozljede i izostanci, Krznar se mora osloniti na njih, od kojih se sad očekuje da u dvije-tri vezane utakmice iskoče i sami počnu rješavati stvari. Nije to tako jednostavno. Sve to su igrači na početku karijere od 20-ak godina, osim Tolića koji s 25 godina ulazi u kategoriju "vječnih talenata" i kojima vidno nedostaje samopouzdanja jer znaju da ih jedna lošija utakmica opet može udaljiti od prve momčadi i nove prilike za dokazivanjem. Nije lako doći iz Šibenika, Lokomotive ili Gorice u Dinamo kad imaš 19 ili 20 godina. Iz sredine u kojoj nisi imao nikakav pritisak moraš se nametnuti među 25 drugih frajera, s time da znaš da se svaki loš rezultat doživljava kao katastrofa. Reći će mnogi da će pravi igrač iz takve situacije isplivati ako je dobar. Hoće, ali nije svatko Luka Modrić ili onaj drugi Luka, Ivanušec, i možda nekome treba više povjerenja i trenera i ljudi oko njega da može dati najbolje od sebe.

Nedostaje liderska crta

"Man management". Ta engleska riječ najbolje opisuje ono što, čini se ovako izvana, najviše nedostaje Krznaru. Oni koji nogomet razumiju puno bolje od autora ovog teksta tvrde da je Krznar nogometni genijalac i da o taktici, strategiji i svemu ostalome zna jako dobro. Uostalom, navodno je on slagao momčad Zoranu Mamiću. No nije sve u taktici nego puno toga, ako ne i sve, ovisi o karakteristikama lidera i toga kako se trener postavlja prema igračima i kako ga oni doživljavaju. Već smo pisali o "slučaju Petković" i tome kako ni Krznar ni nitko iz kluba nije reagirao na ponašanje Dinamove zvijezde prije, za vrijeme i tijekom utakmice s Rapidom u Beču.

Petković, podsjetimo, zbog problema s bubnjićem nije mogao avionom ići u Beč nego je trebao ići službenim klupskim automobilom. No Petković je navodno inzistirao da se ide s njegovim automobilom koji, doduše, nije on vozio. Na utakmici je preokretao očima kad ga je Krznar izvadio iz igre, da bi nakon povratka iz svlačionice mrtav-hladan "u civilu" došao na klupu i sjeo s rukama u džepovima. To kod Nenada Bjelice, na kojeg se vraćamo radi primjera, nikad ne bi napravio. Ako bi mu takvo nešto palo na pamet, završio bi na tribini kao što je i bio slučaj. Petković je to napravio jer je osjetio da može i da neće imati posljedice, a to sugerira da čvrste ruke trenera u svlačionici nema. To što je u Beču napravio nije neviđeni skandal, ali je dovoljan znak da u tom aspektu nešto ne štima.

Rijetko kritizira igrače

Dovoljno je nekad poslušati Krznarove izjave nakon utakmice. Dinamov trener je rijetko ugodna osoba kad je komunikacija na press konferencijama ili "u offu" u pitanju. Miran, staložen i pristojan, ali takav je i na terenu, što bi mu dugoročno mogao biti problem. Krznar će uvijek u rukavicama govoriti o lošoj utakmici i lošoj igri i svojim igračima će najčešće pokušati naći opravdanje. Tako će nakon remija na Rujevici, citiramo, "čestitati igračima na reakciji u drugom poluvremenu", nakon poraza u Beču reći da je to bilo "neobjašnjivo", nakon remija s Istrom da "čim prije treba podići momčad", a nakon Lokomotive da "lopta nije htjela u gol". Rijetko kad ćete od Dinamova trenera čuti da će jasno i otvoreno kritizirati igrače. Nitko ne govori da to mora stalno raditi, ali s vremena na vrijeme bi mogao zato da ih razdrma i da budu svjesni da u Dinamu upadanje u prosječnost ne prolazi.

Za Dinamo će ova sezona, kako će odmicati, biti sve teža, a nikako lakša. Dinamo će najvjerojatnije nastaviti europski put ili u Europa ligi ili u Konferencijskoj ligi, a konkurenti u prvenstvu nemaju taj teret i nemaju nikakav pritisak. Prošle sezone konkurencija je bio samo Osijek koji je na kraju posustao, ali ove mu se pridružila i sjajna Rijeka dok je Hajduk i dalje nepoznanica, ali ima dovoljno kvalitete da može nešto zakomplicirati.

Dinamo je i dalje individualno najkvalitetniji u ligi, ali nastavi li ovako, u trećoj brzini, to mu na kraju sezone možda neće biti dovoljno, koliko god u Maksimiru tvrdili da je sve pod kontrolom. Treba spomenuti i objektivne pehove s ozljedama glavnih igrača ove sezone, o kojima bi se isto moglo pričati, ali izostanak Ademija je zaista veliki udarac.

Nakon što se reprezentativci vrate, Dinamo u manje od tri tjedna igra s Osijekom, Genkom, Šibenikom, Hajdukom i West Hamom. Vrijeme je da se i Krznar i svi u Maksimiru trgnu.