DINAMO je prodao Ivana Šunjića koji je uz odštetu od sedam milijuna eura preselio u engleski Birmingham. Ovaj transfer izazvao je prilično oštre reakcije Dinamovih navijača koji smatraju kako se opet rasprodaje momčad pred ključne europske okršaje. I apsolutno su u pravu. Sada treba odgovoriti na dva pitanja - što Dinamo gubi i kako se s tim može nositi?

Koje su opcije za Bjelicu nakon ovog transfera? 

Prije svega, Dinamo gubi opciju koja mu je u ključnim trenucima dala vjetar u leđa u Europi. Bjelica je u uzvratu protiv Viktorije Plzen upario Ademija i Šunjića, ocijenivši da mu za visoki i konstantni pritisak treba dobro osiguranje u sredini terena zbog sprječavanja kontre koja bi ga mogla uništiti. Rezultat je najbolja Dinamova europska utakmica u sezoni.

Zbog kartoniranog pa ozlijeđenog Ademija, Šunjić je odradio tri utakmice kao jedini "pivot" u sredini terena. Prva je bila ona protiv Fenerbahčea u kojoj je postigao pogodak, a Turci su pregaženi 4:1 na otvaranju skupine Europa lige. Druga je bila za Modre nebitna utakmica protiv Anderlechta.Treća utakmica bila je ona protiv Benfice na domaćem terenu, kada je Dinamo ostvario jednu od najvećih pobjeda moderne povijesti. 

Vjerojatno bi Bjelica opet upario njega i Ademija u sredini terena jer je teško naći, osim u elitnom nogometu, pouzdaniji dvojac u sredini terena. Takav par može biti ključan protiv ekipa poput Benfice koje su ofenzivnim talentom ipak superiorne. U uzvratu Bjelica nije imao ni jednog od njih dvojice i, premda se dobro držao, Dinamo je puknuo.

Uzorak nije prevelik, ali je vrlo indikativan. Tri od četiri utakmice na kojima je Šunjić startao ujedno su i daleko najbolje Dinamove europske utakmice prošle sezone. Bjelica je njegovim odlaskom izgubio opciju da protiv jačih momčadi (a plasira li se Dinamo u Ligu prvaka, takve bi trebale biti sve) izađe na teren s duplim blokom na sredini. Kombinacija Ademi - Šunjić nije ključna samo defenzivno - nevjerojatan kombinirani kapacitet pluća i igračka inteligencija omogućuju im da se priključuju napadu iz drugog plana, a Dinamova krila i Olmo mogu se mnogo slobodnije orijentirati na kontranapade, znajući tko im se nalazi iza leđa.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Najgora varijanta je da Dinamo ostane i bez Ademija

Jedna od medijski najpotenciranijih Bjeličinih odlika su kvalitetne rotacije. I elitne ekipe svjetskog nogometa često imaju problem s dugotrajnim usporednim igranjem domaćih i europskih natjecanja. Znalo se da Bjelica ničim ne smije kompromitirati dominaciju na domaćim terenima, ali i da ne smije raubati ključne igrače pred ključne okršaje u Europi. To je apsolutno uspio. Dinamo na Šunjićevu energiju u HNL-u nije micao nogu s gasa, što je omogućilo Ademiju da starta u tek 13 HNL susreta (uz ogradu da bi ih imao vjerojatno i nešto više da nije bilo ozljede na kraju sezone). Opciju da rotira dva defenzivna veznjaka bez prevelike štete po kvalitetu i energiju tima luksuz je kakav nemaju mnogo etabliranije ekipe, a pozitivan momentum u Europi u pravilu se nastavljao na dobre prvenstvene serije i bilo bi šteta tako ga kompromitirati.

Konačno, postoji i najgori scenarij koji Dinamo može zamisliti sada, a to je eventualna Ademijeva ozljeda. Dinamo ne bi ostao samo bez dvije najčvršće karike u sredini terena već bi se i geometrija i struktura i stil igre cijele ekipe morali tome prilagoditi. Trebamo se dobro zamisliti kako bismo se sjetili koji se igrač prije Šunjića tako brzo i efikasno prilagodio već u prvoj sezoni te instantno postao ljubimac publike. Bio je Dinamov kapetan iz drugog plana, komandant podređen jedino Ademiju i Bjelica bi bez njega mogao biti u velikim problemima. Koji su opasniji od milozvuka "kovanice" od sedam milijuna eura.

Dinamo u narednih mjesec dana ima okršaje u kojima će se boriti za Ligu prvaka. Uđe li ipak u Europa ligu (ili ispadne iz Europe prije grupne faze, što je teško očekivati), a jedan od ključnih razloga bude nedostatak Šunjića, tada će i posljednji financijski argument ovog transfera pasti u vodu. Dinamo jednostavno previše dobiva plasmanom u Ligu prvaka da bi uoči nje prodavao bitne igrače i tješio se ovakvim iznosom transfera. 

Grafika: Sofascore za IndexSport

Dinamo sa Šunjićem prima gotovo jednako golova kao i bez njega, ali odgovor na tome krije se u stavci postotka osvojenih bodova, gdje Dinamo znatno bolje kotira s njim u ekipi. Tako da s njim u momčadi postoji veći udio "mrtvih" golova suparnika, onih kada je Dinamo već riješio pitanje pobjednika. 

Tko su zamjene? 

Marko Gjira i Bartol Franjić dva su mlada igrača koji svojim profilom eventualno mogu zamijeniti Šunjića. Ali to sasvim sigurno neće biti ove sezone. I jedan i drugi tek trebaju odigrati punu, pravu seniorsku sezonu, a nijedan ni drugi još nisu debitirali u prvoligaškom nogometu. U kojem je margina za pogrešku mnogo manja, a vrijeme dostupno mladom igraču za prilagodbu mnogo kraće. Oni nisu rješenje na toj poziciji barem još godinu dana. U ostatku vezne linije Dinamo ima sasvim drukčije tipove igrača. Olma koji je dribler, čovjek viška i najplemenitiji igrač ekipe, kojeg se u obrani nastoji zaštititi i poštedjeti što je više moguće. Mora koji ima potencijal biti ključni igrač ekipe, ali još traži formu nakon teške ozljede. Uostalom, njegove primarne kvalitete su ionako one s loptom u nogama, a manje one bez nje.

Majer je plemenit igrač koji se tek uči obaveznoj igri u oba smjera, a u Superkupu protiv Rijeke se vidjelo da proces njegovog igračkog sazrijevanja još traje. Konačno, Gojak je vjerojatno igrač koji najviše može pružiti defenzivno od svih u kadru. Ali postoji bitna razlika - Gojak je sjajan duel-igrač, ali Šunjić je bolji "osigurač", bolje čita igru i može pokrivati veći prostor te je koristan i kad ne markira igrača direktno, već drži zonu kompaktnom. Dinamo u kadru nema čistu i spremnu zamjenu za Šunjića, a eventualna ozljeda Ademija ili Gojaka dovodi ga u ogromne probleme. Već su prve utakmice u sezoni pokazale kako izgleda kada Dinamo igra s tek dva vezna igrača i jednim krilom koje je premješteno u sredinu terena. Premda je ubilježio tri pobjede, očiti su problemi takve postave u oba smjera igre i neke bolje ekipe znat će to iskoristiti. 

Pojačanje

U nekom vakuumu najlogičnija opcija bilo bi pojačanje na toj poziciji koje udovoljava Bjeličinim taktičkim kriterijima i nudi mu veću slobodu u rotacijama tijekom sezone. Ali ne i u Dinamu, koji nije pretjerano poznat po ciljanim pojačanjima ili prodavanju samo onih igrača za koje već ima spremnu zamjenu, iako klub godinama živi gotovo isključivo od transfera. Konačno, Dinamova sezona "odavno" je počela i pitanje je koliko je isplativo i realno u tako kratkom roku pronaći dovoljno dobro rješenje, uklopiti ga u momčad i maksimizirati njegov uspjeh. Ironično, najlogičnija Dinamova opcija je ujedno i najveća kocka, uzmemo li u obzir kako je primarni napor i fokus kluba plasirati se u Ligu prvaka. 

A možda su, u svjetlu povratka nekih poznatih lica na Maksimir, razlozi transfera dobro poznati i sasvim nenogometni. Ostaje tek vidjeti je li prošla godina bila samo iluzija koju su međugorski bjegunac i njegov brat strastveno skršili ili lijep san iz kojeg ih je probudila tužna maksimirska zbilja. Jedno je sigurno, zasad transfer-bilanca podsjeća na tužne dane Dinamove bliže prošlosti u kojima su više klupske strukture uplele svoje prste u Dinamovu svlačionicu koja je izgledala bolje nego ikad u posljednjih 15-ak godina. Odlazak Ivana Šunjića mogao bi na terenu definirati blisku klupsku budućnost, a izvan terena pokazati stvarne klupske namjere.