ČETIRI, četiri, četiri, dva, tri, četiri, pet, sedam, šest. Ovo je broj golova koje je Dinamo zabio u utakmicama domaćih natjecanja od osmog veljače i nule na Rujevici. I u polufinalu Kupa Plavi su pokazali da su nezaustavljiv stroj koji je trenutačno svijet za sebe u Hrvatskoj.

Miha Zajc još je jednom dokazao da je najbolji slovenski izum nakon Bleda, Dion, Dren i Beljo ne prestaju trpati, a Mario Kovačević je savršeno ulovio uzde svoje momčadi koja sve više podsjeća na kužeovsku dominaciju otprije 20 godina. Igrači uživaju u igri, igraju sjajan nogomet i Dinamo je nakon dugo godina prekrasno gledati, eurogolovi padaju kao na traci i sve je divno i krasno.

Ipak, klubovi poput Dinama uvijek moraju gledati nekoliko koraka unaprijed. Golijada u Gorici otkrila je pogreške koje uskoro mogu biti puno skuplje, a trenutačno samopouzdanje ne smije odvesti u zamku.

Prvo poluvrijeme otkrilo probleme

Dinamo već neko vrijeme igra u ekstazi u kojoj fantastičnim potezima otkriva golemu razliku u kvaliteti nad ostatkom lige i konačno dominira onako kako se od njega očekuje po imidžu, povijesti i budžetu.

U takvim okolnostima pogreške puno teže dolaze do izražaja. Iz te perspektive, nije loše da se Dinamu dogodilo prvo poluvrijeme u Gorici u kojem je primio dva gola i nakon nekoliko mjeseci po prvi put izgledao kao da visi.

Oba gola pala su nakon loše reakcije po izgubljenoj lopti. Gorica je dočekala nekoliko osvojenih lopti u srednjem bloku, Epailly i Pršir su se uvlačili iza leđa veznoj liniji, a brzi Sule je napadao kanale između beka i stopera. To su problemi s kojima se Dinamo nije susreo još od europskih susreta i dobro je podsjetiti se da oni i dalje postoje.

Je li rješenje taktičko ili kadrovsko?

Rješenje tog problema je i taktičke naravi. Dinamov 4-3-3 izgleda geometrijski puno bolje u nastavku sezone. Luka Stojković igra zreliji nogomet, razmaci između veznog reda i napada više nisu toliko veliki pa je i presing po izgubljenoj lopti bolji.

S druge strane, u tom presingu često nedostaje jasnog okidača i koordinacije, a igrači iz prednje linije znaju nasumično individualno iskočiti prema lopti bez podrške suigrača pa nastane rupa i višak za suparnika. Kada naiđe na protivnika čija je zadnja linija otpornija na presing, Dinamo će se morati prilagoditi. Sve su to detalji koje treba ispolirati.

Isti problem je u većoj mjeri kadrovske naravi. Josip Mišić i dalje je dragocjen dio momčadi, a njegova inteligencija, pozicioniranje i rješenja ključni su za otvaranje napada. No, u defenzivi više ne može pokrivati toliko velik prostor, posebno kad uz sebe ima kreativne i vrlo slobodne osmice.

Mišić je i u Gorici mogao dobiti koji žuti karton više, a to su detalji koji se u Europi ne praštaju. Uz ostanak Dominika Livakovića koji može i mora biti temelj ove ekipe, kao prioritet na ljetnom prijelaznom roku nameće se dovođenje nove šestice, makar da odmori Mišića.

Dinamo u srcu veznog reda treba brže noge za stabilnost u Europi. Pretkola mu kreću već sredinom sedmog mjeseca. Manjkavosti koje SHNL prašta nisu nešto što se treba uzeti zdravo za gotovo. Gostovanje u Kazahstanu ili Švedskoj usred ljeta ne smije Dinamo dočekati nespremnim.