DINAMO nije uspio. Na domaćem terenu poražen je od Genka s 3:1 i na korak je od ispadanja iz Europa lige. Susret protiv belgijske momčadi još je jednom pokazao da ova sezona nije ta za Dinamo kad je riječ o Europi. Ova razina ne prašta felere i rupe, a Dinamo ih ima previše.

Dinamo ne zna patiti

S obzirom na to da je klub na ljeto izgubio oko 500 europskih utakmica koje su igrači koji su otišli imali u nogama, nije čudno da ekipi treba vremena da stasa i uigra se kako bi imala ozbiljniju šansu za uspjeh u nokaut-fazi. Bitnije od svega, a o tome smo pisali prije nekoliko dana, Dinamo u Europi još uvijek ne zna kvalitetno patiti.

Savršeno je normalno i očekivano da će Dinamo protiv klubova srednjeg i visokog europskog ranga imati probleme u igri. Čak i kada dobro pripremi utakmicu, uvijek će postojati neki mismatch kojim suparnik stvara prednost, pad intenziteta ili gol koji mijenja stanje na terenu. U svakoj utakmici Dinamo će barem malo patiti i naići na izazove na koje u SHNL-u nailazi vrlo rijetko te ih puno lakše nadilazi.

Ključno je da momčad u tim trenucima zadrži dovoljnu razinu stabilnosti i prebrodi to razdoblje sa što manje štete. Neke momčadi u takvim situacijama dugo drže posjed kako bi pokušale ubiti suparnički ritam, a druge se, kao neki Dinamo u prošlosti, začahure i oduzmu suparniku prostor. Mora postojati neki mehanizam na koji će se ekipa u takvim okolnostima osloniti.

Ovaj Dinamo nema takvo rješenje. U tim trenucima izgleda kao da je pitanje sekunde kada će suparnik povesti, a zatim i hoće li u idućih deset minuta utrpati još jedan, dva ili tri gola. To se dogodilo u svim europskim porazima ove sezone.

Europa je igračima ušla u glavu

Dinamo dugo nije igrao ovako dobro i konzistentno u SHNL-u. Važnu ulogu igra samopouzdanje igrača, koji na terenu izgledaju kao da točno znaju što žele i kako će to, prije ili kasnije, uspjeti realizirati.

U Europi gledamo sasvim drugu momčad, onu kojoj je Europa ušla u glavu i koja prečesto djeluje kao da je duboko u sebi svjesna da joj šanse nisu velike. Noga se skrati i otvrdne, broj tehničkih grešaka počne rapidno rasti i nikad se ne uspije ući u ritam u kontinuitetu. Momčad koja je sto posto unutra ne smije primiti onakav treći gol koji je prelomio dvomeč i prepolovio Dinamove šanse u uzvratu.

Što se događalo na terenu?

Utakmica je u taktičkom smislu bila poprilično rudimentarna i pomalo divlja. Genk je dominirao posjedom i poveo 2:0 do 20. minute, a do kraja poluvremena Dinamo se vratio u utakmicu i uz malo više sreće mogao je komotno izjednačiti.

Iako su golovi Belgijaca pali iz izoliranih incidenata, iz prekida i kontranapada, Dinamo je djelovao jako iznenađen suparnikovom postavkom. Genk je napad otvarao s tri usko postavljena braniča, što je onemogućavalo Belji da kvalitetno izvrši pritisak.

U međuvremenu je Genk snažno opterećivao zadnju liniju Dinama s pet ili šest igrača, što je tjeralo momčad da se skupi i povuče, a svako eventualno iskakanje veznjaka kažnjavao je ulaskom iza njegovih leđa. Belgijci su s dva igrača više u prvoj liniji relativno lako dolazili do bokova, a tek je njihovim povlačenjem poslije drugog gola Dinamo došao do daha.

Dinamo stalno igra na zadnjoj nozi

Zadnjih dvadeset minuta prvog dijela pobudilo je nadu da Plavi mogu do preokreta. No u drugom dijelu momčad se, po dogovoru ili ne, opet povukla. Dinamo je u ovoj utakmici izgledao dobro jedino kad je imao loptu u nogama, a oba poluvremena otvorio je u povučenoj formaciji, s vrlo malo inicijative.

Nedopustivo je da kod gola minusa Genk može držati loptu minutu i pol ili dvije u kontinuitetu, a to je posebno nedopustivo kada u zadnjih 20 minuta pet novih veznjaka i napadača nije sposobno pritiskom poremetiti suparnički napad.

Nula šansi i nula udaraca u drugom dijelu ispod je svake kritike. To nije pitanje individualne kvalitete niti Dinamo zbog toga ima ovolike probleme. Kovačević je pokazao velik napredak u SHNL-u, ali je u Europi još jednom potpuno krivo procijenio utakmicu.

Koliko god bilo jasno da ova momčad trenutačno teško može konkurirati skupljima od sebe, toliko ostaje i žal. Dojam je da Dinamo nije sam sebe dovoljno testirao, kako bi se jasnije vidjelo koliko ova ekipa može bolje izgledati u Europi idućih sezona.