DINAMO je pobijedio Steauu, FCSB ili kako god danas zovu čudotvornu tvorevinu Gigija Becalija i došao na korak od još jednog velikog europskog uspjeha i prolaska u nokaut fazu Europa lige. Četiri gola u mreži Rumunja i samo jedan u Dinamovoj znači da je značajno popravljena gol-razlika, ali i rezultatski dojam nakon teških poraza protiv Celte, Lillea i Betisa.

Taj rezultat može lako zamaskirati veliki dio onoga što smo vidjeli. Plavi nisu odigrali dobru utakmicu. Ponovno smo gledali manje od pola sata kvalitetnog nogometa i preko sat vremena taktičke anarhije. Jedina razlika u odnosu na prošle utakmice bila je činjenica da je nasuprot njih bio suparnik koji to ne zna i ne može kazniti.

Velika pobjeda čiji značaj ne treba podcjenjivati

Ova utakmica Dinama prošla je dosta neprimijećeno u odnosu na druge Dinamove europske izazove, a nakon pobjede dominiraju komentari o užasnom rumunjskom suparniku koji je tek deveti u svom prvenstvu. 

Količina elementarnih grešaka u krucijalnim situacijama samo je pojačala taj dojam, ali ne treba zaboraviti da je FCSB u Europa ligi već pobijedio dva predstavnika Eredivise - Feyenoord i Go Ahead Eaglese te bio konkurentan protiv Crvene zvezde i Young Boysa.

Uz sve probleme koje su Rumunji donijeli na Maksimir, ova pobjeda nije poklonjena i trebalo ju je uzeti. Koliko je teško na jednu utakmicu pobijediti u Europi čak i kada si favorit, najbolje znaju baš hrvatski klubovi koji ovakve večeri zasad mogu samo sanjati.

Dinamo sada prema raznim statističkim modelima ima preko 99% šanse da čak i porazom u Danskoj prođe u nokaut rundu i tako prvi put ikad ode dalje iz ligaške faze otkad se ona igra po ovom formatu. U tranzicijskoj fazi Dinama, u kojoj su se promijenili uprava, igrači, način rada i razmišljanja, trener i sve što čini jedan klub, izvjesno je da će Plavi zadržati europski kontinuitet.

To je vrlo važno i u financijskom smislu i zbog koeficijenta, ali prije svega i reputacijski. U drugom dijelu turnira u kojem se ekipi priključuje Ismael Bennacer te se potencijalno vraća Dominik Livaković, Dinamo ima sve alate da izbaci skoro bilo koga. Eventualni prolaz među 16 najboljih EL-a nešto je što je klub doživio samo dvaput u svojoj povijesti.

Igra je bila nešto sasvim drugo

Rezultat i uspjeh su jedno, a igra kojom se do toga došlo nešto sasvim drugo. Dinamo je izgledao dobro na samom početku utakmice kada je visokim pritiskom slomio suparnika i na njenom kraju kada je kombinacijom svježe krvi s klupe i predaje suparnika imao otvoren put prema golu. Dinamo nije odigrao više od 20 minuta blizu svojeg optimuma, a ovog puta je imao sreće da mu je to bilo dovoljno za čak četiri gola.

Preostalih 70 minuta bilo je nogometno jako siromašno i žalosno. Rumunji su igrali obranu na čovjeka čime su htjeli smetati Dinamovu izgradnju napada već od stopera i u tome su u većoj mjeri uspjeli. Sergi Dominguez je imao nekoliko neforsiranih grešaka, ali treba primijetiti da je najveći dio izgubljenih lopti stigao iz činjenice da su on i McKenna igrali 2 na 2 protiv suparničkih napadača čitavu utakmicu.

Josip Mišić se nije spuštao, Dejan Ljubičić i Miha Zajc su bili visoko i jako udaljeni od lopte pa stoperi nisu imali previše izbora osim dugih i direktnih lopti zbog čega Dinamo nikad nije uspio utakmicu staviti kompletno pod kontrolu.

Krateri u obrani na desnoj strani

Monsef Bakrar nastavio je sjajnu seriju i u pogledu očekivanja i uloženog s jedne, a konkretnog učinka s druge strane vjerojatno je najbolji transfer ovog ljeta. No, on ima veliki problem pozicijske naravi jer najbolje funkcionira kao drugi napadač, a ne kao krilo.

To se najbolje vidi u obrani koju prečesto zanemaruje i ostavlja svojeg beka, u ovom slučaju Niku Galešića, na milost i nemilost suparnicima koji s viškom igrača nadiru iz drugog plana. Ovo pitanje se mora što prije adresirati jer se s igračem manje u obrani ne može igrati ozbiljan nogomet na europskoj razini.

Prečesta nepromišljena individualna iskakanja iz formacije, nejasni okidači za presing i loša komunikacija na bokovima davali su suparniku jeftinu šansu za progresiju napada i bespotrebno su otežali i izdramatizirali utakmicu Dinamu nakon što je dao dva brza gola.

Dinamo i Kovačević sada imaju dva puta. Dosad su uvijek birali onaj krivi

Pred Marijom Kovačevićem su sada dva puta, a dosad su skoro uvijek birali krivi. Onaj u kojem se međusobno tapšaju po ramenima, međusobno uvjeravaju da su odigrali odličnu utakmicu, da su riješili bolno očite probleme i da je semafor to na kraju pokazao.

Onaj drugi put je teži, ali jedini ispravan. Dinamo sam sebi mora priznati da je ovo debelo ispod razine nogometa koju želi igrati i da ga ovo dugoročno ne može vratiti u red klubova koji će i protiv puno jačih suparnika od FCSB-a imati što za reći.

Istinu ćemo doznati vrlo brzo. Našpanani i osvježeni Sopićev Osijek jedva čeka protiv Dinama poslati poruku da će ostati u ligi, Midtylland je možda i najteže gostovanje Europske lige ove sezone, a i Rujevica je vrlo blizu. Ne pokaže li napredak, Dinamu će i druga polusezona biti pokora za kidanje živaca. Stvari se, a Dinamo to najbolje mora znati, ispravljaju dok te rezultat ide.