MARIO MANDŽUKIĆ se u petak dirljivim pismom oprostio od veličanstvene igračke karijere. Odlazak jednog od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti u zasluženu mirovinu odjeknuo je ne samo u Hrvatskoj već i u zemljama u kojima je nastupao tijekom igračke karijere. Njegov odlazak komentiraju mnogi, a javljaju se i klubovi u kojima je nastupao i za koje je postizao brojne i vrijedne golove.

Bayern ga je ispratio lijepim riječima, a isto je napravio i torinski Juventus, u kojem je Mandžukić stekao status beskompromisnog ratnika kojeg su veličale tribine zbog zalaganja na terenu i kojeg su hvalili treneri i suigrači.

Mandžukić je za Juventus odigrao 162 utakmice, najviše u profesionalnoj karijeri za jedan klub, postigao je 44 gola i namjestio ih 17. S klubom je osvojio osam trofeja, a među njima i četiri za najbolju momčad talijanskog prvenstva.

"Zajedno smo doživjeli veliku avanturu. Bilo je prekrasno s tobom dijeliti dio tvog puta, Mario. Hvala ti na svemu što si nam dao i sretno u budućnosti", poručio je Juventus Mandžukiću.

Mandžukić je u Juventusu odigrao četiri sezone i svojim stilom igre i karakterom postao je idol navijača i kapetan momčadi. Stoga su baš Juventini posebno emotivno doživjeli Mandžin oproštaj.

"Zašto? Brate, zašto? Sve najbolje, brate. Vjeruj mi, brate, ne znam kako je to moguće, ali nedostajat ćeš mi", napisao je Medhi Benatia, a Patrice Evra u svom stilu je podsjetio na Mandžukićev nadimak iz Stare dame.

"Hvala ti, Mister No Good! Takav ratnik, dobro ljudsko biće. Bila je čast igrati s tobom", napisao je Francuz.

U nedjelju se oglasio i Cristiano Ronaldo. Portugalac je poslao kratku i jasnu poruku u komentaru na Mandžinu Instagramu:

"Čestitam na prekrasnoj karijeri", napisao je Portugalac uz dva emotikona pljeska.
Inače, Mandžukić i Ronaldo skupa su za Juventus odigrali 29 utakmica i sudjelovali kod šest golova, po triput su jedan drugome asistirali.

Veličanstvena karijera

Mario Mandžukić je nogomet počeo igrati sa šest godina u Ditzingenu u Njemačkoj, gdje je živio do desete godine, a onda je stigao u Slavonski Brod i priključio se Marsoniji. Tamo se zadržao do 2005. uz godinu dana boravka u brodskom Željezničaru.

Klasu je pokazao u NK Zagrebu, gdje je u dvije godine izazvao interes Dinama i otišao u Maksimir za milijun i pol eura. Prvi inozemni transfer bio mu je onaj u Wolfsburg 2010. za sedam milijuna eura, a nakon dvije godine odlazi u Bayern.

U Bavarskoj je ostvario najveće uspjehe, osvojivši dvije duple krune uz Ligu prvaka i postigavši gol u finalu protiv Borussije Dortmund, ali i Svjetsko klupsko prvenstvo, UEFA-in superkup i njemački superkup.

Zatim je otišao u Atletico, koji ga je platio 22 milijuna eura. U Madridu se zadržao samo godinu dana i otišao u Juventus, gdje je kao igrač ostavio najdublji trag.

Četverogodišnje razdoblje sa 162 utakmice, uvjerljivo najviše u bilo kojem klubu, okrunio je s 44 gola i 17 asistencija. Postao je miljenik navijača, a onda ga se Maurizio Sarri odrekao i, nakon veličanstvenog uspjeha s Hrvatskom na Mundijalu u Rusiji, otišao je u katarski Al Duhail.

Kad je vidio da to nije ono što je očekivao, nakon svega sedam utakmica, prihvatio je poziv velikog Milana koji mu je bio zadnji klub u čudesnoj karijeri.

Odigrao je 426 profesionalnih utakmica i zabio 166 golova za klubove, imao je 89 nastupa i postigao 33 gola za A reprezentaciju Hrvatske, među kojima i onaj najvažniji: Englezima u produžecima za finale Svjetskog prvenstva.