ALEN BABIĆ u subotu je protiv Shawndella Wintersa imao četvrtu profesionalnu borbu boksačke karijere. Kao i u prethodne tri, pobijedio je. Kao i u prethodne tri, učinio je to nokautom. Amerikanac je pao u drugoj rundi, a Babić je brutalnošću opet opravdao nadimak Savage, odnosno Divljak.

Ipak, nije sve bilo isto kao prije. Ta mu je borba bila veća od bilo koje dosadašnje, protivnik renomiraniji od prethodnih, a skok na rang-listi najboljih svjetskih boksača ogroman. Babić se popeo na 71. mjesto najboljih teškaša svijeta, nitko ispred njega nema tako malo borbi.

Njegov napredak je zaista fascinantan. Od njegove prve borbe prošlo je tek 13 i pol mjeseci, a nastavi li s istim uspjesima u ovakvom tempu, iduće godine bi u ovo doba mogao već biti u top 20.

I sam Babić je fascinantan tip. S 28 godina gotovo nitko u boksačkom svijetu nije znao za njega, a s 29 je već jedan od najpopularnijih boksača u Engleskoj. Njegov beskompromisni stil oduševljava navijače željne boraca staroga kova, koji ne taktiziraju previše nego udaraju svim silama i melju svoje protivnike.

Ipak, njegov dom je Hrvatska, u koju se vratio dan nakon pobjede nad Wintersom. Kaže da od tada još praktički nije spavao. U intervjuu za Index objasnio je razliku između Alena Babića i Divljaka, govorio je o rivalstvu s Filipom Hrgovićem i ekskluzivno otkrio datum svoje iduće borbe i ime idućeg protivnika.

Što si prvo napravio kad si se vratio u Hrvatsku?

Trebali smo krenuti na avion već u pet sati jutro nakon borbe. Ja sam zaspao u 4 i probudio se u 7, propustio prijevoz, skoro smo zakasnili na let. Kad sam stigao kući, odmah sam legao u krevet, ali bio sam toliko umoran da nisam mogao zaspati. Izgubio sam nešto kila, sad to vraćam dobrom hranom. Još praktički nisam spavao, imao sam puno intervjua, ali volim to, drago mi je da ljudi žele čuti što imam za reći.

Kakvi su dojmovi sa same borbe?

Svi sanjamo da napravimo nešto što sam ja napravio. Bio mi je to prvo fotografiranje prije meča, prvo vaganje, prvo iskustvo s trash-talkom. Testirao sam sebe u stvarima o kojima sam razmišljao. Znao sam da će Winters probati s trash-talkom, a ja sam uvijek za to. Znao sam da će biti zanimljivo, a on me odmah u prvim riječima nazvao kujom. Uzrujao sam se i htio sam počupati sve na njemu, morao sam se smiriti. Ali i on je to osjetio, nije mu bilo svejedno. Stvarno nisam mislio da će borba trajati više od dvije runde, maksimalno tri, jer je Winters stvarno dobar boksač. U prvoj sam bacio 98 udaraca, u drugoj 67, a ostalo je puno do kraja nakon prekida. Taj tempo danas nitko ne može izdržati i ja to želim dokazati, to je taj old school o kojem pričam.

Novim brutalnim nokautom opravdao si nadimak Savage. Sviđa li ti se i želiš li da te prati kroz cijelu karijeru?

Apsolutno, to nije samo nadimak, to je i moj alter ego. Alen je skroman dečko i nikad ne bi mogao raditi ono što radi Savage. Prije nego što uđem u ring odradim svoje rituale da totalno uđem u tu osobu, stavim se u drugo stanje uma. Derem se u svlačionici, vičem, pokušavam se riješiti stresa. To je zapravo bijeg od stresa. Alen je gazda 99 posto vremena, ali za borbu njega odmaram jer ne bi mogao podnijeti pritisak. Tada postaje Savage, a Savage je lud. 

Iza tebe su četiri borbe i četiri nokauta. Ide li karijera onako kako si predviđao?

Ovo mi je bila najbitnija borba u životu. Da sam izgubio ili je loše odradio, nitko me više ne bi ni pogledao. A karijera ide i bolje nego što sam mislio, pa nitko nije u četiri borbe došao do 70. mjesta i ovakve popularnosti. Ljudima se sviđa moja priča, predstavljam novi stil, odnosno stari stil koji svi vole, uspoređuju me s velikim, starim boksačima. Fanove nije briga za tehniku. Ja idem totalno beskompromisno i tako ću i završiti. Kad se nađe netko tko će me srušiti, onda ću raditi i na tehnici.

U ovoj borbi bio si dosta lakši nego u prethodnoj. Je li to bila taktička odluka za Wintersa i kako si se osjećao u borbi?

Ma samo sam na prošloj borbi bio teži i to sam tad namjerno napravio da pokažem da mogu pobijediti i s tom kilažom. Inače hodam vani sa 100 kila, ali Savage se vratio na 92-94, tu sam najubojitiji, takav želim biti u ringu. Namjerno želim biti najmanji, rekao sam promotoru Eddieju Hearnu da mi da najtežeg borca kojeg ima da završimo tu priču. S 94 kile u ringu se savršeno osjećam i samo to moram kopirati. Imao sam 98 dva dana prije meča, skinuo sam četiri u dva dana, što od stresa, što zbog toga što tijelo samo osjeti meč. Nisam baš ni jeo u Engleskoj, moj stari trener Ive Živković govorio mi je da vuk lovi kad je gladan.

Hearn je rekao da budeš spreman u rujnu. Najbolji boksači odrade jednu do dvije borbe godišnje, je li to premala pauza između mečeva?

Dat ću vam ekskluzivu, idući meč imat ću 19. rujna protiv Toma Littlea, potvrdili su mi Dillian Whyte i njegov menadžer, a mi smo se složili. To je gotova stvar, samo treba još organizirati borbu. Pauza nije prekratka, pa Sugar Ray Robinson je imao 25 borbi u prvih godinu dana karijere, Mike Tyson skoro 20, to je normalno. Joshua zaradi 100 milijuna za jednu borbu, mi ostali ne možemo živjeti od dvije borbe godišnje, a ja i želim biti poput starih boksača koji su se borili svakog tjedna.

Što nam možeš reći o Littleu?

Jako je popularan borac, ali nije nešto dobar boksač. Pobjeda nad njim će me još više dići. Stalno se čujem s njim, šalimo se da smo najbolji prijatelji, ali ako fanovi žele vidjeti tu borbu, pružit ćemo im ju. Doduše, bit će mi teže za meč protiv njega aktivirati Savagea. Jako bih volio borbu protiv Davea Allena, on me živcira i izazvao me. Pobjedom protiv njega bih skočio u top 30.

Ipak, nakon pobjede nad Wintersom zatražio si borbu protiv svima nama puno poznatijeg borca, Filipa Hrgovića. Što te ljuti kod njega i misliš li da je taj okršaj zaista realan?

Želim boksati s njim zbog fanova. Cijela Hrvatska želi vidjeti taj meč, nikad nismo imali takav rivalitet dva top 100 borca. Mi smo totalno drukčiji, on je srebrna žlica, ja sam ulična priča, to je zanimljivo ljudima i zašto im ne dati ono što žele? Ali mislim da je on neće prihvatiti, zna da sam jako opasan i on tu ima puno za izgubiti.

Svakako bi ta borba bila zanimljiva hrvatskim fanovima, no svjetski boks ne postoji zbog njih, koliko je realno da se prilagođava tako malom tržištu?

Eddie Hearn osobno radi na mojoj karijeri, rekao je da ćemo sa strane ostaviti i novac i sve te da ćemo raditi na dizanju mog profila. Za godinu dana ta bi borba imala puno više smisla, a do tada možda budem i bolji od Hrgovića na rang-listi. Obojica smo Hearnovi borci. Njemu je Hrvatska nebitno mala i ne znam koliko će mu se dugoročno isplatiti gurati nas obojicu. Kad-tad će reći da uđemo u ring da razriješimo tko će ostati s njim. Hrgović mi je rekao neke stvari koje mu ne mogu zaboraviti. Kad sam komentirao situaciju s kvalifikacijama za Olimpijske igre, rekao je da neće neki redar iz noćnog kluba pisati pravilnike i vrijeđao me. A pazi, Winters mi je rekao samo jednu stvar pa sam ga nokautirao, a ovaj mi je rekao puno više. Kad s njim uđem u ring, bit ću opasniji nego ikad. Možda on ima dojam da ga se netko boji, ali ima i netko tko ga se ne boji i misli da nije opasan ni jedan posto od onoga što priča. Približavam mu se, fanovi me žele gledati, a o njemu uopće ne pričaju. Nakon što pobijedim Littlea, ako dobijem priliku protiv Allena, skočio bih u top 30. Doslovno smo udaljeni jednu ili dvije borbe, ali Hrgović to ne razumije.

Puno govoriš o fanovima, koliko su ti oni važni? I domaći i engleski, kojih je sve više.

Ja sam na usluzi fanovima. Boks je sport za fanove, ne samo za boksače. Hrvatska će uvijek biti moja prva baza fanova, ali imam ogromnu i u Engleskoj i počašćen sam zbog toga. Izlažem sebe riziku da zadovoljim navijače i oni to cijene.

Što još radiš osim boksanja? Prema profilu na Instagramu vidi se da voliš fotografirati.

Išao sam u školu za fotografiju, to me opušta, ide dobro uz boks. Netko čita, netko piše, a ja uzmem fotoaparat i izgubim se negdje. Volim slikati emocije, fotografiram i ljude u klubu, to mi je zanimacija. Ali još više od samog fotkanja volim obrađivati fotografije u fotošopu, svakog dana obradim barem jednu. Izvan toga nemam vremena ni za što. Volim plivati, idem sad nekoliko dana u Rovinj plivati i roniti, a onda se vraćam i natrag na treninge za borbu u rujnu.