Dokumentarac o Schumacheru otkriva lice šampiona kakvo dosad nije viđeno
DOKUMENTARAC o Schumacheru otkriva brižnog šampiona, ali ništa o njegovu zdravstvenom stanju. Priča o Michaelu Schumacheru i njegovoj trkačkoj karijeri bez sumnje je fascinantna. No, dokumentarac objavljen u srijedu na Netflixu u središtu ima drugačijeg Schumachera. Njegova supruga Corinna i njezina iskrena emocija te jedinstveni uvid u život i karakter njezina supruga uvelike nadoknađuju ono što filmu nedostaje u analizi ili komentaru vozača Schumachera.
Dokumentarnom filmu, koji su režirali Hanns-Bruno Kammertöns, Vanessa Nöcker i Michael Wech, nedostaje glavni lik zbog Schumacherove tragične skijaške nesreće 2013. godine od koje se i dalje oporavlja. Priča o sedmerostrukom svjetskom prvaku u Formuli 1 ispričana je arhivskim snimkama, intervjuima s glavnim likovima i kronološkom vremenskom linijom. Sve se to radilo s razumnom vještinom, iako bez osjećaja i pristupa kao kod Senne ili Amy.
Schumacher i njegova obitelj uvijek su intenzivno čuvali svoj privatni život, a nakon njegove nesreće još i više, ali Corinna u ovom filmu otkriva strane njegova karaktera koje proširuju pogled na čovjeka kojeg se često prikazuje kao fokusiranog samo na pobjedu.
Nikad viđeni prizori
Schumacher kojeg poznajemo nalazi se u arhivskim intervjuima. "Stopostotno savršenstvo, dosegnuti 100 posto, to je moj cilj, ja sam upravo takva osoba", kaže na početku dokumentarca. Iako je njegovo podrijetlo iz njemačke radničke obitelji vješto prikazano kao prepreka (uključujući korištenje odbačenih karting-guma), to što je morao prevladati kasnije se očitovalo u vrhunskoj radnoj etici. Ipak, ilustrirana jedinstvenim obiteljskim snimkama razasutim po cijelom filmu, Corinna je poznavala drugog Michaela: "On je jednostavno najdraža osoba koju sam ikada upoznala. Bio je stvarno zabavan, to je ono što sam vidjela u njemu."
Otkrila je da mu slava nikad nije bila ugodna i da je najsretniji bio s njom, sinom Mickom i kćeri Ginom. Bio je sramežljiv, zbog čega se uvijek držao na distanci, tvrdi bivši direktor Ferrarija Jean Todt. Ponekad je sumnjao i u samog sebe, što je podsjetnik da su rijetki sportaši koji su samo heroji ili samo negativci.
Njihovo je partnerstvo sklopljeno u ljubavi na koju je teško ostati hladan. Corinna objašnjava da su dijelili svakodnevicu, ali su se morali prilagođavati Schumacherovu detaljno isplaniranom rasporedu u dane utrka. Jedne godine nije mogla zaspati do kasna u japanskoj Suzuki pa je provela noć čitajući knjigu u WC-u kako ga ne bi ometala. On bi, pak, pri ranom odlasku od kuće bio posebno pažljiv da je ne probudi, vraćajući se u spavaću sobu kako bi je poljubio na rastanku.
Autori filma pronašli su Schumacherove snimke koje odražavaju Corinnino gledište. Možda je najupečatljiviji i najdirljiviji razgovor o smrti Ayrtona Senne u Imoli 1994. Odmah nakon tragedije Schumacher otkriva kako je gotovo odbio vjerovati da je nesreća tako teška, kako je očekivao da će se Senna oporaviti, bez obzira na komu. Vijest o njegovoj smrti nailazi na nevjericu, a izraz lica otkriva koliko ga je snažno pogodila, čak i tijekom kasnijeg prisjećanja.
Dokumentarac ima i propuste
Vozeći u Silverstoneu iste godine, Schumacher je priznao posljedice Sennine smrti, one koje nije dopustio da budu javno vidljive. Našavši se na stazi, pomislio je: "Ovo je točka u kojoj možeš biti mrtav. Ovo je trenutak u kojem bih mogao biti mrtav."
Bio je to ranjivi Schumacher, kojeg se rijetko moglo vidjeti. Ipak, druga strana njegova karaktera manje je prikazana u filmu. Govori se o incidentu u Adelaideu 1994. godine, kada se zabio u Damona Hilla, spriječivši britanskog vozača da postane svjetski prvak. Hill je bio jezgrovit u svojoj procjeni: "Kao natjecatelj je uvijek tražio put do pobjede pod svaku cijenu. Michael je učinio sve što je morao da me spriječi da ga pobijedim." Slično je Schumacher učinio i u Jerezu 1997. godine, kad se zabio u konkurenta za svjetski naslov Jacquesa Villeneuvea. Villeneuveova mišljenja, međutim, nema u filmu i možda to govori i više nego da je prikazano. Tadašnji tehnički direktor Ferrarija Ross Brawn priznaje da je Schumacher prihvatio ono što je učinio tek nakon što je vidio snimku. Do tog trenutka bio je uvjeren da se Villeneuve zaletio u njega. "Tko zna što se dogodilo s njim u tom djeliću sekunde?" kaže Brawn.
Ovaj izrazito brižan karakter također je bio apsolutno nemilosrdan, što je kasnije narušilo njegovu reputaciju, a to je pitanje gotovo zanemareno u filmu, unatoč brojnim govornicima, i to je najveći propust ovog dokumentarca. Umjesto toga, film kao narativni vrhunac uzima njegov uspjeh 2000. godine, kad je Ferrariju donio prvu vozačku titulu nakon 1979. Nakon toga njegova su nesreća i njene posljedice završnica prema kojoj se narativ neizbježno kreće, ali i ovdje su detalji vrlo površni. Obitelj očito još uvijek brižno čuva privatnost i Corinna još jednom nosi teret onoga što treba reći. Uplakana, objašnjava koliko obitelji nedostaje Schumacher i kaže: "Michael je ovdje. Drukčiji, ali je ovdje. I dalje mi svakodnevno pokazuje koliko je snažan."
Iako to nije ništa novo, odnosno puno manje nego što su se mnogi nadali s obzirom na to da je interes za Schumacherovo zdravstveno stanje i dalje iznimno visok, barem odražava njenu jasnu ljubav prema suprugu koja je središte ovog katkad sterilnog filma.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati