"SLUŽBENO" mu je bilo oduzeto pravo da se naziva golgeterom.

Jer Bruno Petković, napadač i to onaj čisti, robusni centarfor starog kova, zadnji gol prije dolaska u Dinamo u kolovozu 2018., zabio je 21. studenog davne 2016.

Ali otkako je tada u 51. minuti utakmice Trapanija i SPAL-a poentirao i to iz penala za domaćina, 21. momčad Serie B, do svog idućeg gola čekao je jednu godinu, devet mjeseci i četiri dana. 

Golgeter koji je izgubio pravo da ga se tako zove: Nije zabio jednu godinu, devet mjeseci i četiri dana

Golgeter koji je bio izgubio pravo nazivati se tim dičnim naslovom brojeći u stotinama dane otkako je zadnji put zabio na stadionu zvanom Polisportivo Provinciale, činio se osuđenim na nastavak neprekidnog i neuspješnog potucanja upravo po talijanskoj provinciji.

Lutao je tamošnjim nižim ligama ili grebao po dnu Serie A neuspješno tražeći barem jedan gol koji bi mu povratio naslov kojim se zaboravio kititi. 

Kao junior je promijenio sedam momčadi, a do 23. godine sedam talijanskih klubova

Bruno Petković rođen je u Metkoviću 1994 godine. Kao dijete je počeo igrati nogomet u ONK Metkoviću, pa prešao u gradskog rivala Neretvu, odakle kao veliki talent s 12 godina dolazi u Dinamo. S Maksimira se preselio u Kranjčevićevu, u juniore Zagreba. Juniorski staž nije do kraja odradio tamo, već s Trešnjevke odlazi na Peščenicu, u HAŠK, ali ni tamo se nije dugo zadržao. Sa 17 godina odlazi u Dragovoljac, gdje također igra za juniore.

Nakon što je prošao "sve" klubove u Zagrebu, odlazi u Italiju, u Cataniju. Tamo također igra za mladu momčad, a u lipnju 2013. prvi put u karijeri zaigrao je u seniorskom nogometu. Gledajući samo prvi dio ove neobične karijere vidimo da je Petković promijenio čak sedam momčadi u kojima je igrao kao kadet ili junior.

U Cataniji je počela njegova talijanska avantura koja je trajala šest godina i tijekom koje je promijenio čak sedam klubova: Catania, Varese, Reggiana, Entella, Trapani, Verona i Bologna, odakle je dakle ljetos došao na posudbu u Dinamo. Sve ovo Petković je prošao prije 24. rođendana.

"Moj put sigurno nije bio normalan, ali mi je jako puno pomogao"

"Moj put sigurno nije bio normalan, ali mi je jako puno pomogao. Svi mi učimo cijeli život. Bilo je tu i loših i dobrih stvari, ali kad ti u životu stalno dobro ide onda to i ne znaš cijeniti. A kad si prošao puno loših stvari kao ja, onda ti ove lijepe puno više znače. Nitko nije postao igrač na San Siru. Nije baš najugodnije igrati u Serie B ili Serie C. Tamo sam prikupio jako puno iskustva i mislim da sam iz Italije došao kao bolji igrač. Nisam tip koji će kukati zbog nečega iz prošlosti. Za to što tamo nisam napravio što sam mogao, najviše sam kriv ja. Mogao sam biti prilagodljiviji i pametniji pa bi možda bilo drukčije. No jedna odluka u jednom danu ti može potpuno promijeniti život, a da sam prije godinu dana odlučio nešto drugo, možda danas ne bih bio ovdje. Tako da se ne zamaram s tom talijanskom pričom, to je sad iza mene. Zaželio sam se kuće. Imao sam ponude iz Italije, ali od tamo donosim više ružnih, nego lijepih iskustava." objasnio je nedavno u intervjuu za Index.

Zreli i ozbiljni mladić prekaljen teškim životnim putem, ali i neuspjehom: Poziv Nenada Bjelice bio mu je prilika da spasi karijeru, što je počeo prvim golom nakon 642 dana 

Iako mlad, Petković zbog ovakvo teškog životnog i profesionalnog puta, ranog odlaska od kuće, lutanja i borbe, djeluje zrelo i ozbiljno. Davno nam je Ivan Jurić pričao kako čovjek za jednu sezonu brutalne Serie B ili "či uno", posebno na talijanskom jugu, ostari i sazrije za pet godina. Zato Petković govori odmjereno, samokritičan je, staložen i trezven. Njega je prekalio neuspjeh. Svaka čast tim "ponudama iz Italije", ali ovako inteligentan lik dobro je znao da mu je poziv Nenada Bjelice prilika da spasi karijeru.

I za tu priliku morao se teško izboriti. Nakon što je napokon, poslije 642 dana golgeterskog posta zabio i to jedini gol za pobjedu protiv Dinamove filijale Lokomotive 25. kolovoza prošle godine, nije mogao tvrditi da će mu se sada konačno otvoriti, jer u klub u kojem je neuspješno pokušao kao mladi tinejdžer vratio se nakon što je momčad odradila pripreme i odlično gazila pretkolima Lige prvaka. 

U Dinamo se vratio nakon nakon što je momčad odradila pripreme i odlično gazila pretkolima Lige prvaka, bio je tek treći napadač

Bio je tek treći napadač, iza Gavranovića i Budimira, pa je i ono malo prilika što je dobivao, morao koristiti na poziciji iza špice. Siromašnu minutažu i mjesto u momčadi koje nije njegovo koristio je sjajno. U 26 utakmica ove sezone postigao je deset golova, a devet ih je namjestio. Sve je to napravio za samo 1,346 minuta. Koliko je malo igrao pokazuje i to što je do utakmica s Viktorijom u prvoj nokaut rundi Europa Lige, samo jedan europski odigrao kao prvotimac. Usprkos tome, zabija ili asistira svakih 70 minuta. 

Petković i jedno i drugo radi sjajno, atraktivno i nezaboravno. Studeni i prosinac u HNL-u je obilježio zgodicima škaricama protiv Lokomotive i Inkera, pri čemu je akrobatski gol koji je zabio Lokosima jedan od najljepših u povijesti hrvatske lige. 

Devetka s dušom desetke: Zabija golove za anale i dijeli jednako takve asistencije

Da je devetka s dušom desetke, Petković je pokazao u obje utakmice protiv Viktorije. Iako je nakon toliko vremena pronašao golgeterski sveti gral, zbog čega mu se sebičnost ne bi mogla pretjerano zamjeriti, visoki i jaki napadač impresivno pokazuje da je nesebičan, ali i savršeno tehnički potkovan. Neobično za igrača njegove konstitucije i vokacije, jer ovako građeni igrači nisu baš vješti s loptom, dok su napadači najveći egoisti među nogometašima.

Ne i Petković, koji je to ovako demonstrirao na utakmicama protiv prvaka Češke: U prvom meču u Plzenju, Dinamo je poveo lijepim golom Danija Olma poslije prekrasne asistencije junaka ove priče. Petković je primio dugu loptu iako je na leđima imao Romana Hubnika, snažnog kapetana Plzena. Ali Čeh u tom duelu nije imao šanse. Dinamov špic se elegantno okrenuo, krenuo prema golu i fantastično podvalio loptu Daniju Olmu koji je pratio akciju i došao iz drugog plana.

Tjedan dana kasnije na Maksimiru, Petković je dobio loptu na sredini igrališta s lijeve strane, odakle je vodeći loptu desnom nogom krenuo prema golu Viktorije. Metar ispred njega, u obrambenom gardu čekao ga je suparnički stoper Ludek Pernica. Ali nije ulazio u duel s robusnim Dinamovim napadačem jer je i on znao da u tom srazu ne bi imao šanse, pa se povlačio prema svojim vratima.

Ovako je Dinamov Zlatan izludio Ludeka i namjestio gol: Slanjem po ćevape, piruetom i petom 

Tako su njih dvojica došli do kaznenog prostora, gdje visoki i jaki, ali tehnički savršeno potkovani Petković prodaje lažnjak nižem i okretnom Pernici. Češkog braniča tako je povaljao po travi. Tu nije bio Pernicinim mukama s Petkovićem. Nakon što ga je  lažnjakom poslao na zemlju, pričekao ga je da se podigne i tada izveo baletanski potez. Okrenuo se oko svoje osi, te pored izgubljenog čuvara loptu poslao petom.

Lopta tako dolazi do Danija Olma, koji je slobodan na šutu i očekuje se da tuče. Ali on to ne radi, nego loptu propušta kroz noge za natrčalog Oršića, koji s penala desnicom zakucava u desne rašlje Viktorijinog golmana. 

Spektakularnu akciju izvela su tri Dinamova igrača, ali najveće zasluge za nju pripadaju Petkoviću.

Bjelica: "Petković je sigurno buduća devetka reprezentacije. Pitanje je vremena kad će to postati"

"Petković je sigurno buduća devetka reprezentacije. Pitanje je vremena kad će to postati." izjavio je krajem prvog dijela sezone Nenad Bjelica. 

On je bio jedan od rijetkih koji mu je vjerovao. Možda i jedini osim Petkovića samog, koji sada napumpan samopouzdanjem na novinarsko pitanje je li vjerovao da će biti najbolji strijelac Dinama ovako odgovara: "Jesam li vjerovao? Da, vjerovao sam da ću biti najbolji strijelac Dinama, ali vi niste."

I čovjek je potpuno u pravu. 

"Jesam li vjerovao? Da, vjerovao sam da ću biti najbolji strijelac Dinama, ali vi niste"

Kao što nimalo nije bahat kada na priče da ga se spominje u kontekstu reprezentacije kaže:

"To je moj san i neću skrivati da to jako želim i iščekujem. Svjestan sam da će to ovisiti samo o meni. Ako sam dovoljno dobar, netko će me pozvati. Ako nisam - neće. I to je to. Ne opterećujem se time, ali svakom sportašu je prvi cilj da igra za svoju državu. Po tom pitanju nisam iznimka."

Još ljetos je  važio za bivšeg igrača ili barem potpuni misterij, e da bi ga ove jeseni i zime opravdano slavili i uspoređivali s Jerkovićem i Mandžukićem

Ali svakako je iznimka po tome što je još ljetos važio za bivšeg igrača ili barem potpuni misterij, e da bi ga ove jeseni i zime opravdano slavili i uspoređivali s Dražanom Jerkovićem i Marijom Mandžukićem.