"Dovoljno je bilo reći šjor Stanko": Hajduk se objavom oprostio od Špace
U 80. GODINI života preminuo je legendarni Hajdukov trener Stanko Poklepović Špaco. Poznato je kako je dugo imao zdravstvenih problema. Preminuo je u večeri s nedjelje na ponedjeljak.
Špaco je bio simbol Hajduka i nekog drugog vremena, ljepšeg vremena splitskog kluba. Bio je specifičan, osebujan, pomalo ekscentrik. Njegove nogometne ideje i vizije bile su posebne, a način rada i trenerski rukopis odudarao je od uobičajenog. Bio je jedini istinski sljednik nogometne filozofije legendarnog barbe Luke Kaliterne i cijeli je život bio vojnik kluba. Hajduk je do smrti bio njegov život.
"Dovoljno je bilo reći, Šjor Stanko"
Hajduk se u emotivnoj objavi oprostio od legendarnog Špace, a prenosimo dio teksta sa službene stranice kluba.
"Dovoljno je bilo reći šjor Stanko. U Splitu i nogometnoj Dalmaciji odmah se zna da se radi o proslavljenom treneru, nekoć i izborniku hrvatske nogometne reprezentacije, Stanku Poklepoviću...
Bilo je to vrijeme kada je u Hajdukovu dresu bila generacija istinskih nogometnih znalaca. Vrijeme je to braće Vujović, Gudelja, Sliškovića i drugih. Kada je 1984. godine prvi put kao trener samostalno vodio Hajduka, na kormilo kluba došao je iznenada nakon obavljenih priprema. Dežurni optimist i trener koji teži perfekciji, nikada nije zadovoljan učinkom. On je bio čovjek i stručnjak koji najprije cijeni rad i koji radom želi provesti svoje ideje. Spadao je među trenere koji barataju materijom, znao je raditi i voditi ekipu.
U Stankovom velikom sportskom srcu posebno mjesto rezervirano je bilo za prvu Hajdukovu titulu u samostalnoj Hrvatskoj koju su bijeli osvojili 1992. godine s njim na čelu. Nešto ranije Hajduk je izborio posljednji jugoslavenski kup sa Skoblarom na čelu pobijedivši Crvenu zvezdu u Beogradu. Poklepović je pozvan u Split iz Cipra, a kad je Hajduk u pitanju i poziv na čelo struke, sve se ponude ostavljaju i pravac Split!
Govorio je šjor Stanko: “Bila su to teška vremena. Pravi ratni užas. Prolazili smo kroz baražne vatre mračne noći, izvrgnuti neprijateljskim mecima. Igrači su sve to hrabro izdržali i podnijeli te osvojili prvi trofej prvaka Hrvatske. Ta mu je titula, govorio je, bila spas za dušu, nagrada za sav trud koji je uložio u svojoj karijeri. Kako je govorio, biti prvi to je sportski san svakog igrača i trenera, a kada si prvi s Hajdukom, i kad je to prva titula osvojena u hrvatskoj državi, to zbilja ima posebnu draž. Iako je bio rat, svi su se igrači borili zdušno, imperativ prve hrvatske titule bio je ogroman. Uživanje je, govorio je, bilo voditi treninge takve družine spremne podnijeti sve napore, samo da bi ostvarila konačni cilj.
Poklepović je često volio istaknuti da je ta prva hrvatska titula došla kao odraz zajedništva u klubu, u situaciji gdje su svi radili za sve: igrači, uprava, oružari, ekonomi i dr. Uistinu, svi koji su pratili momčad učinili su sve što je trebalo. Kao rezultat toga došla je u Split prva titula.
Stanko Poklepović veliko je ime hrvatskog nogometa. Odgojio je brojne hrvatske i jugoslavenske nogometne reprezentativce i nastavio kontinuitet vrhunskih splitskih nogometnih pedagoga, koji je nekada davno započeo Luka Kaliterna."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati