NA DANAŠNJI dan 1964. godine rođen je jedan od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović. Da u dobi od 28 godina nije poginuo u prometnoj nesreći, danas bi slavio 58. rođendan. Tim povodom u suradnji s Yugopapirom prenosimo tekst Zorana Kovačevića iz časopisa Sprint 1989. godine, prije nego što će se u polufinalu Kupa pobjednika kupova sastati Draženov Real Madrid i Cibona s njegovim starijim bratom Acom. Ovo je priča o njihovom rivalstvu.

ACO PROTIV Dražena! Dražen protiv Ace! Brat protiv brata - devet puta. Muka za Petroviće, za čitavu obitelj, poslastica za basket-gurmane... "Petica" Reala (Petrović) protiv "petice" Cibone (Petrović). Za veliku pobjedu u polufinalu Kupa kupova, za finale u Ateni...

A počelo je sve mirno, sasvim nevino, (bratski) simpatično, prije devet zima. Tek 15-godišnji šibenski momčić, ushićen samim time što mu je Moka Slavnić dao narančastu majicu s trinaesticom i posjeo ga na klupu, niti je pomogao niti odmogao u dvoboju prekinutim sekundu prije kraja kad se Aco spremao da izvede slobodno bacanje, a jedan gledatelj utrčao u teren i udario suca Petrovića (Radu).

Stariji brat je bio najzaslužniji za preokret. Kod 91:89 za Šibenku dvaput je uzeo loptu Slavniću, pa jednom asistirao Nakiću, potom sam ubacio odlučujuće poene - 92:91. Na zagrebački uzvrat Dražen - koji će te sezone u 16 nastupa dati 13 koševa - nije ni putovao, ali otad, pa sve do odlaska u vojsku, ljeta 1983., redovito će se sučeljavati s pet godina starijim bratom.

Dražen je imao specijalnu misiju - zaustaviti Acu

Deset mjeseci kasnije Cibona je, s odličnim Nakićem, Knegom i Ćosićem, te najubojitijim - Aleksandrom Petrovićem, protutnjala Baldekinom. Dražen je počeo u petorci sa Slavnićem, Vučicom, Macurom i Slavicom, sa specijalnom misijom - da žestinom, voljom i upornošću mlađeg brata čuva Acu. Nije uspio. Zagrebački Petrović, raspucan do besvijesti, točan s distance, postigao je 29, Dražen, ocijenjen četvorkom, jednako Macuri, a slabije samo od Slavnića - 11. Cibona je pobijedila 129:104.

U revanš, sredinom siječnja 1981., odigranom pred devet tisuća duša, Aco je kao najproduktivniji Cibonin šuter, gađajući 9/18, s 24 pogotka bio prvi strijelac pobjednika, uz Ćosića i Knegu i najzapaženiji pojedinac dvoboja u kojem je domaćin imao podosta problema, a Dražen samo jednom gađao i - jednom pogodio (94:87).

Na derbi devetog kola sezone 1981./82. između cibosa, s dotad jednim, i Šibenčana, s dva poraza - u sezoni kad će Vukovi osvojiti prvi naslov prvaka u povijesti, Aco biti košgeter kluba, a tek 17-godišnji Dražen biti drugi strijelac svoje ekipe te odigrati svoj prvi euro-kup finale - doputovala je i bibliotekarka Biserka Petrović. Postala je poznata po neposrednom (iz prvog reda gledališta) praćenju sportskog života dvojice sinova, koji su se tijekom čitave godine, osim na parketu, sreli smo jednom, na ljetnom haklu u Šibeniku, ne duže od pola sata. Aco je te 1981. upravo došao na sedmodnevni odmor, a Dražen baš polazio na put s kadetskom reprezentacijom Jugoslavije.

Muke za Biserku

"Žao mi je što nisam uspjela popričati s Acom, malo ga osokoliti, dati mu još više snage. Kad smo doputovali, već je s Cibonom otišao u karantenu", potužila se, nakratko prekinuvši objed u "Intercontiju", za stolom s rukovodstvom Šibenke.

"Znači tako, ovdje ručate s Draženom, a navijate za Acu? Tu ste sa Šibenkom, a bliža vam je Cibona!?", pokušao sam se našaliti, ni ne sluteći u kakve nevolje će večernji bratski sudar dovesti majku različito "obojenih" Petrovića.

"Što mislite, gdje da sjednem? Ne mogu iza oba sina...", upitala me pomalo uzbuđena i nervozna koji sat kasnije, u poput šipka ispunjenom Domu sportova, na čije tribine se natiskalo čak osam tisuća ljudi.

"Pa, mogli biste jedno poluvrijeme iza Šibenkine, jedno iza Cibonine klupe. Samo da vam ne predbace oni s kojima ste bili prvo poluvrijeme, jer se ipak odlučuje u drugih dvadesetak minuta... Zato je možda najbolje da ostanete ovdje gdje jeste, u prolazu prema svlačionicama, podjednako i blizu i daleko i Draženu i Aci..."

Tu je i odsjedila svih četrdeset minuta. Za javnost strogo neutralna, staložena i mirna.

"Uh, ne znam je li utakmica stvarno bila toliko duga, ili sam ja toliko željela da završi što prije!", uzdahnula je na kraju predstave u kojoj je Aco, nakon sjajne početne serije, uzeo bodove - i bio, s 20 poena, najefikasniji, te uz Nakića, Čuturu i Pavličevića najzapaženiji u pobjedničkoj momčadi - a Dražen prvi strijelac dvoboja (24 koša, kojem je ponajviše on, točnom paljbom, vraćao neizvjesnost (od 51:65 do 67:70 u 31. minuti).

"Draženu Petroviću je samo 17 godina. Ali njegova igra nema nikakve veze s njegovim godinama. Dugo je vremena prošlo, jako dugo, a konačno smo vidjeli jednog omladinca s toliko zrelih poteza, toliko smirenosti, toliko sjajnih poteza, toliko samokontrole kod gađanja. I toliko preciznosti. Sve što je učinio, baš sve je bilo užitak gledati", napisao je Neven Bertičević, izvjestitelj Sportskih novosti.

A mama Petrović? Što je bilo s njom? Ni sinovi nisu otkrili ono što je brojne znatiželjnike, a osobito navijače oba sastava, posebno intrigiralo: na čijoj je bila strani. "Aco mi je 'zamjerio' da sam navijala za Šibenku, a Dražen mi je rekao da sam bila za Cibonu", veselo je zacvrkutala, zadovoljna što je uspjela sačuvati svoju zacijelo najveću i najintimniju tajnu.

Dražen Aci na vrata prikucao transparent

Početkom ožujka 1982., kad su i Šibenčani i Zagrepčani više mislili na europska finala protiv Limogesa, odnosno Reala, čiji "špijuni" su snimali dvojicu jugo-suparnika, kojima ovi bodovi nisu bili osobito nužni, Cibona je opet, za pola koša, slavila na Baldekinu - 88:87. Ušić i Pavličević su vješto motrili na Dražena koji je ubacio 21 poen, dok je Aco dao 12. Dvadeset i četiri koša u Zagrebu, pa 21 u Šibeniku bili su Draženovi ligaški rekordi te sezone, koje će srušiti tek u play-offu.

A onda, 2. listopada 1982., u prvom kolu sezone u kojoj je Cibona branila, a Šibenka napadala i osvojila već sljedeći dan oduzet naslov, planuo je bratski rat, prijeteći da ozbiljno naruši dotad skladne odnose u obitelji Petrović.

"Nema bodova za Cibonu!", transparentom prikucanim na ulaznim vratima stana obitelji Petrović dočekao je Dražen Acu, koji nije ni slutio što mu u stvari mlađi brat sprema.

"Moramo ih dobiti. Nema veze što ste braća!", potpalio je Dražena novi trener Đurović, a mali, doslovce shvativši uputstvo, napravio lom u obitelji. "Pobijedili smo sa 78:72, dao sam 27 koševa, a na kraju jednim driblingom isprovocirao brata koji je napravio petu osobnu i morao na klupu", ništa ne zaboravlja Dražen.

Prva Draženova pobjeda nad bratom

"Lijepo ste ga odgojili!", prosijao je ljut, uvrijeđen i tužan Aco prolazeći pored majke na putu do svlačionice i dan danas priznajući da teško podnosi poraze, osobito u rodnom gradu. Postigao je samo osam poena i ostao u sjeni razigranog Dražena, koji je dirigirao momčadi, asistirao i točno gađao.

"To su za mene bili teži trenuci od Acine bolesti, odmah nakon dolaska u Zagreb", sjeća se Biserka Petrović, koja je čak napala i trenera Đurovića: "Što to radiš!? Ta, posvađat ćeš mi djecu!" 

Vrlo nategnutu atmosferu ublažio je Dražen tajnim brzojavom upućenim bratu, o čemu roditelji nisu imali pojma: "Oprosti, Aco. Nisam tako htio..."

Novine, inspirirane tada popularnim filmom Dustina Hoffmana, pisale su o košarkaškom ratu "Kramer protiv Kramera", a pedantni košarkaški kroničari naglašavali da su Šibenka i Dražen prvi put nadmašili Cibonu. Aco se pak nije smirio sve dok u revanšu nije vratio milo za drago: stepao je, plesao je svoj indijanski ples nad bratom koji je nemoćno ležao pred njegovim nogama, dok je majka, zabrinuto, zgranuto lomila prste...

Damir Pavličević je sjajnim blokadama, pogotovo na početku utakmice znatno smanjio Draženovu preciznost, još k tome sam ubacio 24 poena. Aco je s 21 košem uz Pavličevića bio najbolji pojedinac na parketu, a Dražen, opet s 27 poena, ali uz više pogrešaka, prvi strijelac susreta. Cibona - Šibenka 95:89...

Bio je to posljednji ligaški obračun Ace i Dražena, ali nipošto i kraj žestokog bratskog rivalstva započetog četiri godine ranije, uoči prvog Šibenkinog košarkaškog kampa, kad tek 14-ljetni Dražen nije htio već afirmiranog Acu prihvatiti kao demonstratora sve dok ne dokaže da je bolji od njega u igri jedan na jedan!

Ostali su rivali i kad su nosili isti dres

I kad su navukli iste klupske majice, braća su nastavila sa svojim nadaleko poznatim "basketima" do krvi, pušući jedan na drugoga poput najljućih neprijatelja, sve čineći da krvno bliskog suparnika unište, ponize, dotuku. Milosti nije bilo ni u, do ovogodišnjeg polufinala Kupa kupova, posljednjem javnom sudaru šibenske braće.

U ekshibicijskom susretu u korist Univerzijade, krajem studenog 1985., Cibona s Draženom nadmašila je selekciju Sprinta, s vojnikom Acom (113:105). Dražen je dao 20 koševa više (39 prema 19), ali je Aco dobio njihov prvi i jedini "dvoboj" u tricama. Pogodio je čak pet (iz sedam pokušaja), Dražen - četiri..

Nema sumnje da su godine i zrelost ohladile krv i "ubile" bratski inat. Ni Aco ni Dražen ne kriju da bi i u Zagrebu i u Madridu radije mimoilazili jedan drugog, bavili se svakim samo ne jedan drugim. Dojam je da su ratne sjekire duboko zakopane i da rata više neće biti.

No, bez obzira na sve, bez obzira na što se odluče Vanjak i Sainz, svima je kristalno jasno da upravo braća miješaju karte za atenski finale. Dražen kao mozak i košgeter Reala, Aco kao vođa Cibone...