JAKO mi je teško definirati Dražena. Imao sam nepunih devet godina kad je otišao i sve što znam o njemu su priče koje su postale simbol ne samo naše košarke, već i cijelog hrvatskog, pa ako hoćete i europskog sporta. Samim time Dražen je postao mit. Mojoj generaciji Dražen je bio inspiracija, put kako uspjeti. Njegove radne navike koje su toliko puta opjevane i potvrđene iz puno izvora bile su ono čemu smo svi težili ili barem se trudili težiti. Dražen je pokazao svima put i zato će ga i sportaši koji nisu košarkaši navoditi kao uzora.

Bio nam je idol i vodič, iako smo ga rijetko gledali uživo 

Dražen je najbolji dokaz teze da samo fanatičan rad uz talent dovodi do uspjeha. Može se netko truditi koliko hoće, ubijati se, ali ako taj rad nije implementiran talentom neće se isplatiti niti će bilo tko priznati zasluge za taj rad ako konačan rezultat nisu ogromni uspjesi. Kombinacija rada i talenta mora postojati, a Dražen je pravi primjer. Upravo zbog toga on je mojoj generaciji bio idol i vodič premda ga nismo imali priliku puno gledati uživo.

S druge strane, kao veliki zaljubljenik u NBA ligu Draženu odajem priznanje kao prvom pioniru europske košarke koji je svima ostalima kasnije prokrčio put. Istina, Dražen nije bio prvi Europljanin u NBA ligi, ali bio je prva velika zvijezda koja je došla s našeg kontinenta i koja je krvavim radom i znanjem razbila američke predrasude o europskoj košarci i ostavila značajan trag u najjačoj ligi svijeta. Nijemac Detlef Schrempf i Nizozemac Rik Smits bili su europski igrači s dobrim statusom u NBA ligi i prije Dražena, ali oni su tamo došli nakon što su prošli američke koledže i njihov sistem rada te im je sigurno lakše bilo nego njemu koji je došao iz jedne socijalističke zatvorene zemlje.

Dražen da danas igra u NBA ligi bio bi jednako dobar 

Također, njegova kasnija uloga po osamostaljenu Hrvatske bila je golema i na tome mu također treba skinuti kapu i odati priznanje. Živio je i igrao je u jednom posebnom, specifičnom trenutku i ako pogled bacimo unatrag, vidjet ćemo da je bio revolucija i avangarda u toliko toga te se zato njegov lik i djelo danas s razlogom uzdižu na još jedan viši nivo.

Košarka je tada bila drugačija, bilo je drugo vrijeme, ali gledajući danas njegov skill set bez ikakve sumnje možemo tvrditi da bi napadački mogao fantastično odgovoriti na izazove bilo koje ere i da bi bio jednako uspješan.

Draženova generacija kao inspiracija, ali i teret 

Nekoliko generacija hrvatske košarke odrastalo je u debeloj sjeni Draženove i generacije Kukoča i Rađe koja se naslonila na njegovu. Bili su to košarkaški genijalci. Sva trojica su u top deset najboljih europskih igrača svih vremena, a bili su članovi iste ekipe i iste generacije. Tako se poklopilo. Ta je generacija navikla naše ljude na uspjehe, na medalje i zlata. Bilo se nemoguće kasnije približiti tim rezultatima jer su oni bili neponovljivi u svjetskim okvirima. Svaki novi neuspjeh predstavljao je dodatan pritisak i zato sam često govorio da bi jedan pravi rezultat naše košarke puno toga promijenio. Ne zbog rezultata, već zbog promjene ukupne percepcije i skidanja strašnog tereta koji je stalno prisutan i koji očito sputava našu košarku.