ZA HRVATSKOM rukometnom reprezentacijom jedna je od rezultatskih najlošijih godina u njenoj povijesti. Započela je 15. mjestom na SP-u u Egiptu, najlošijim plasmanom u povijesti na svjetskim smotrama, Hrvoje Horvat zamijenio je Lina Červara na klupi, ali ni s njim se reprezentacija nije uspjela plasirati na Olimpijske igre u Tokiju.

Horvat i njegovi igrači prvi su se put nakon tog neuspjeha okupili danas u Zagrebu te zajedno otputovali u Poreč. Tamo će provesti reprezentativni tjedan na treninzima i pripremama, koje će kulminirati u subotu prijateljskom utakmicom protiv Slovenije.

Duvnjak je s Kielom produljio do olimpijske 2024. Je li to cilj kao kraj karijere?

Izbornik je pozvao dosta mlađih igrača kako bi pobliže vidio tko od njih može konkurirati za mjesto u sastavu za siječanjski Euro, za koji zapravo pripreme počinju ovog tjedna. Jedan od rijetkih veterana je Domagoj Duvnjak. Njemu su već 33 godine, nedavno je produljio ugovor s Kielom, u kojem će ostati do ljeta 2024. i tako napuniti cijelo desetljeće u tom klubu. Iste su godine Olimpijske igre u Parizu. Duvnjaku će tada biti 36 godina. Sve upućuje na to da je ljeto 2024. pikirao kao posljednje u karijeri.

Samo što - nije. Štoviše, iako i sam prihvaća logiku tih brojki, na takvu se opasku samo nasmijao.

"Ne, nisam pikirao 2024. za kraj karijere, nadam se da ću ostati zdrav kao sad, ali dvije i pol godine su puno, 2024. je stvarno daleko, U ovom trenutku samo sam sretan što sam produljio s tako velikim klubom, u kojem ću provesti 10 godina, to nije mala stvar", rekao je Duvnjak za Index u predvorju zagrebačkog hotela Westin, iz kojeg se autobus s reprezentacijom koju minutu kasnije zaputio prema Istri.

U Kiel je prešao 2014. nakon pet godina u niti 100 km udaljenom Hamburgu. Nakon odlaska iz Zagreba, cijelu je karijeru proveo na sjeveru Njemačke. I ni najmanje ne žali.

"Obožavam Bundesligu, taj mentalitet da su dvorane pune na bilo kojoj utakmici, to me guralo dalje", objasnio je.

S Kielom je 2020. postao europski prvak, drugi put u karijeri nakon 2013. s Hamburgom, a Bundesligu je osvajao u prvoj i posljednje dvije sezone. No, trenutačno je klub u krizi nakon pet uzastopnih pobjeda na startu ove sezone.

Sezona nije naporna kao zadnjih godina

"U subotu smo iznenađujuće izgubili od Lübbeckea, četiri zaredom nismo pobijedili, što se u Kielu ne pamti. Al ja sam okej, zdrav sam, igram dobro, dugo nisam bio ozlijeđen, trener Jicha dobro balansira i rotira nas pa se, što se napora tiče, osjećam bolje nego ranijih godina."

To je odlična vijest za reprezentaciju, kojoj je svježi Dule jedan od osnovnih preduvjeta u bilo kakvim ambicijama u siječnju na Euru u Mađarskoj i Slovačkoj. Izbornik Horvat nastoji pritisak svesti na minimum, pomladiti reprezentaciju i vidjeti koliko daleko može s njom. Iako se Duvnjak slaže s takvim pristupom, nakon godina u samom vrhu teško mu je i zamišljati Hrvatsku izvan najboljih pet na velikim smotrama.

"Imamo jako nezgodnu grupu, pogotovo jer nam je već prva utakmica s Francuzima. Za nas već ta utakmica mora biti finale jer ako je dobijemo, dalje će biti puno lakše. Kao i uvijek, svi se nadamo da možemo otići do kraja, barem do polufinala, ali kako mi, tako i ostali. Prvi je cilj, bilo bi lijepo, da prenesemo dva boda u drugu grupu."

U prvoj skupini su nam, uz Francuze, protivnici Srbija i Ukrajina. Pa iako Srbi nisu na hrvatskoj rukometnoj razini, okršaji s njima nezgodni su u svakom sportu, a posebno bi bolno bilo izgubiti od njih u rukometu, u kojem su i snaga i tradicija uvijek bile na hrvatskoj strani.

"Oni su u fantastičnoj formi, u kvalifikacijama nisu samo pobijedili Francusku kod kuće, nego i odigrali neriješeno u gostima, što nije mala stvar. Za izbornika su dobili Španjolca Tonija Geronu, koji ih je stvarno dobro posložio. Uvijek su imali potencijal, ali nikad nisu imali atmosferu u reprezentaciji kao mi. Jako su neugodna reprezentacija, pogotovo jer će u novoj dvorani u Szegedu igrati pred jako puno svojih navijača. Sigurno će biti jako teška utakmica", tvrdi Duvnjak.

U drugu fazu idu samo dvije reprezentacije iz svake od šest skupina, a ne treba ni pomišljati što bi za hrvatski rukomet i nacionalni ego značilo kiksati na dva uzastopna velika natjecanja, posebno kad na Olimpijskim igrama u Tokiju Hrvatske nije ni bilo.

Rezultatski najgora godina s reprezentacijom

"Što se rezultata tiče, ovo je definitivno najgora godina otkad sam ja u reprezentaciji. Ni ne znam koji smo na kraju bili u Egiptu. Nadam se da se takav kiks više neće ponoviti, ali i ako se ponovi, nadam se da nikome neće pasti glava s ramena. To je sport, dogode se takvi turniri, takvi dani kada nismo pravi. Kvalifikacije za Tokio nisu bile loše, odigrali smo dobar turnir, ali na kraju nismo imali sreće."

Pod "srećom", dakako, misli na poraz Francuske od Portugala u kvalifikacijama za OI, koji je Hrvatskoj uskratio put u Tokio. Stvorio se krug u kojem je naša reprezentacija, zahvaljujući porazu od Francuske 30:26, imala najslabiju gol-razliku,

"Nemamo si što za predbaciti, odigrali smo solidan turnir. Nažalost, izgubili smo od Francuske četiri razlike, trebalo je biti manje, možda i neriješeno. Dogodio nam se pad zadnjih 15 minuta i to na može biti nit vodilja da uvijek moramo biti na pravoj razini svih 60 minuta. Dosta je mladih igrača sad tu, a nas nekoliko starijih i iskusnijih sigurno ćemo im pomoći da se što bolje snađu i igraju, da im objasnimo što znači nositi ovaj dres, kao što su prijašnje generacije naučile nas."

Na olimpijskim kvalifikacijama Francuzi su izgubili od Portugala nakon što je Melvyn Richardson, sin velikog Jacksona, u samoj završnici pokušao dodati loptu iza leđa, koju su Portugalci presjekli i zabili gol za pobjedu. Naravno da su dežurni teoretičari zavjera odmah zaključili da je to bio dio francuskog plana da eliminiraju rivala iz olimpijske konkurencije.

"Ne bih ulazio u to, mi smo sportaši i mislimo da je sve bilo korektno. Čudna je bila ta lopta, ali dogodi se svakom pa tako i mladom Richardsonu. Mi smo trebali manje izgubiti od Francuske pa ne bismo ni došli u takvu situaciju. Neće nam to biti dodatna motivacija u Mađarskoj, dovoljno je to što je Europsko prvenstvo i što su protivnici olimpijski pobjednici", smiruje strasti Duvnjak.

Danas je počela prva faza priprema za Euro, na kojem Hrvatska brani srebro. Izbornik Horvat utakmicu sa Slovenijom vidi kao dobar test za obranu 5-1, koju je uigravao i na olimpijskim kvalifikacijama.

"Kombinirat ćemo nju i 6-0, to smo već radili i dobro je izgledalo, a sada moramo usavršiti. Slovenija je dobar test i ozbiljna reprezentacija, iako ne znam u kakvom će sastavu biti."

Istaknuo Jaganjca i Martinovića

Duvnjak nikad nije volio govoriti o drugim imenima, ali je ipak izdvojio dva mladića od kojih najviše očekuje.

"Imamo puno dobrih mladih igrača, prije svega Halila Jaganjca koji je u odličnoj formi u Našicama, Ivan Martinović standardno je dobar u Bundesligi i to su dva dečka koja stvarno mogu pokazati puno", rekao je naš najbolji rukometaš.

On će se idućeg tjedna vratiti u Kiel. Produljio je ugovor, za razliku od Norvežanina Sandera Sagosena, koji je već odlučio da će se vratiti kući te je sve dogovorio s Kolstadom.

"Velik, fantastičan igrač, bio nam je veliko pojačanje i svi su smatrali da će dugo ostati u Kielu i voditi ga do novih trofeja. Nažalost, odlučio se vratiti doma, ali to mu nitko ne smije zamjeriti. Vraća se nakon 10 godina u inozemstvu. Rade lijepu priču u tom gradu."

A u Zagrebu PPD već dugo nije lijepa priča, posebno u Europi. U Ligi prvaka nije pobijedio od veljače 2020., a uz 18 poraza upisao je tek jedan remi. Vuče li Duvnjaka da se, poput Sagosena, vrati kući i pokuša pomoći?

"Trenutačno me vuče samo ostati u Kielu do 2024., a tada ću imati 36 godina. Vidjet ćemo kakva će biti situacija u Zagrebu i sa mnom, nikad se ne zna."