"BILA je to najprljavija igra, najprljavija stvar koja se mogla dogoditi. Sve je bilo jasno, igrala se utakmica nakon utakmice", za Index je ispričao Ilija Matijević, sudac kojem su dvije sekunde u kontroverznoj završnici prvenstva Jugoslavije 1982/83. i titula Šibenke poništena u Beogradu promijenile život i obilježile karijeru. Bile su ujedno već tada i najava krvavog raspada bivše države, a jedna košarkaška utakmica pretvorila se u kolaktivnoj svijesti u zabavu režima.

U rekordno ispunjenoj dvorani na Baldekinu 9. travnja 1983. godine Šibenka je u majstorici prvenstva bivše Jugoslavije pobijedila Bosnu 83:82. U završnici o kojoj se i danas priča, Bosna je dvije sekunde do kraja vodila 82:81, a Šibenika je imala zadnji napad. Živko Ljubojević iz outa je dodao Draženu Petroviću na kojem je bio Sabit Hadžić. Dražen ga je driblao i šutirao sa zvukom sirene. Promašio je, ali oglasio je tada sudac Matijević i sudio faul na Petroviću. Šibenka je imala dva slobodna bacanja, Ljudi iz Bosne okružili su Matijevića na parketu, tražili su istek vremena. Matijević nije popuštao a Dražen je pogodio oba bacanja za slavlje Šibenke.

"Ovog časa vidite vrijeme koje kreće kada Dražen uzima loptu, ulazi u proigravanje, pivotira, diže se na šut. Molim vas da to i sami pratite; u momentu kada dolazi do kontakta igrača Bosne Hadžića desnom rukom na lijevu ruku Dražena Petrovića, mjerač vremena pokazuje sekundu i 14 frejmova, odnosno sekundu i 56 stotinki do kraja. Ja sam tada zviždao", objašnjavao je te večeri u Dnevniku sudac Ilija Matijević uz snimku s utakmice.

Odluka je donesena u Beogradu. Morala je Bosna biti prvak zbog Igara '84. 

Više od tri desetljeća kasnije, sjeća se kako su tada čelnici Bosne promijenili priču i tumačili da zapravo nije ni bilo prekršaja. Matijević je tijekom utakmice griješio na štetu Šibenke i našao se u nezavidnoj situaciji. Izgubio se na parketu. Pričalo se i da je on imao svog favorita u toj utakmici i na trenutke je tako izgledalo. Faul na Draženu, moguće, nije se ni dogodio. 

"Sudio sam ono što sam vidio. Politika je u to vrijeme bila incidentna. Postoje, znate, greške i - greške. One koje napravite kao čovjek jer je ljudski griješiti i one koje napravite kao čovjek koji ima određene namjere. U zadnjim sekundama utakmice nisam napravio nijednu grešku, to ću tvrditi zauvijek. Situaciju je stvorio pomoćnik Rade Petrović, jer je nekoliko sekundi ranije trebao suditi prekršaj Mutapića na Petroviću, a nije. Pokazao je na out i uslijedilo je ono što je uslijedilo", pričao je Matijević.

Predosjetio je, tvrdi, kada je vidio pojedine ljude na tribini, da Bosna treba uzeti taj naslov, ali ipak potez koji je povukao Košarkaški savez Jugoslavije dan nakon utakmice na Baldekinu bio je golem šok. Šibenci je poništen naslov.

Čelnici sarajevskog kluba, iza kojih su stajale politički utjecajne bosansko-hercegovački figure: Branko Mikulić, braća Pozderac, Emerik Blum, izvršili su noć prije presing na košarkaški Savez, kojem je na čelu bio Makedonac Vasil Tupurkovski.

Naložili su da se utakmica ponovi na terenu u Novom sadu, a gradske vlasti u Šibeniku odbile su ići na taj put. Sudac Matijević doživotno je izbačen iz košarke, a dvorana na Baldekinu je suspendirana. 

Dvije najduže sekunde u povijesti jugo-košarke nisu obilježile samo život tada 43-godišnjeg Matijevića, već i postale jedinica vremena na Baldekinu koji nikada više nije igrao tako važnu utakmicu.

Šibenik je pokazao otpor

Odluka Šibenke da ne otputuje na novu utakmicu, dogovorenu u Novom sadu, obilježila je i Dražena koji je već kao 18-godišnjak postao simbol upornosti i otpora, jer je odbio vratiti medalju osvojenu na Baldekinu te večeri. 

"Tada je već vladala tolika pomama za Draženom, imao je mnoge ponude. Vjerujte, svi hrvatski klubovi u to doba, od Zadra, Splita do Zagreba, svi prijašnji prvaci države, nisu mogli zamisliti da Šibenka bude prvak. I sama pomisao na to bila im je grozna. Svi su se otimali za Dražena i svima je bilo u interesu da Šibenik izgubi", prisjetio se za Index Matijević. 

Godinu dana prije Olimpijskih Igara u Sarajevu, tvrdi naš sugovornik, Bosna je morala biti prvak. Šibenski klub, predvođen Draženom Petrovićem, u to vrijeme prkosio je najvećim košarkaškim institucijama i prometnuo se u ozbiljnog protivnika. Mnogima su pomrsili planove, Zvezdi ispred nosa oteli Zorana Slavnića i postali jači klub.

"Bila je to politička odluka, no to mene nije zanimalo. Nisam se dvoumio, ja sam samo sudio. Nakon utakmice sam otišao kući vlakom i sutra ujutro saznao da je utakmica poništena. Novinari su u to vrijeme morali šutjeti, Beograd jednostavno nije dopustio drugačije. Oni su bez ikakvog razloga poništili utakmicu na sastanku u Beogradu, kontra svih pravila. Mogao sam to i misliti, kada sam vidio da su na Baldekinu bili neki ljudi koji nemaju veze s košarkom. Helikopterom su doveli tvorca booma u privredi Bosne, Emerika Bluma. Čovjek je bio u godinama, ali nekako su ga doveli na tu utakmicu. On mi se kasnije ispričavao, slao mi je telegrame. Umro je sljedeće godine", rekao je Matijević koji je u to vrijeme bio olimpijski sudac, a čekale su ga i Igre u LA-u.

"Uništili su mi karijeru, najbolje sudačke godine. Započeo je moj progon, cijela obitelj mi je bila na nišanu. Prijetili su mi. U to vrijeme nijedna važna utakmica u Jugoslaviji nije mogla bez mene proći. Sudio bih da je stvar bila i obrnuta, a optužili su me da sam uzeo novac. Bio sam oprezan, znao sam da je stanje u politici incidentno, ali sudio sam ono što se dogodilo. Ono što se odvijalo nakon utakmice, to je izvan svih ljudskih normi, makar ni to nije točno, jer su ljudi ponekad gori od zvijeri", rekao nam je Matijević. 

Na dan otimačine nastali su Šibenski funcuti 

Protiv otimačine najžešće prosvjedovala dva Srbina: beogradski sveučilišni profesor dr. Radomir Šaper i pokojni generalni sekretar Svjetske košarkaške federacije Fibe Bora Stanković.

"Beograd je kriv, a uz njih su bili i Hrvati. Hrvatski klubovi grozili su se pomisli da Šibenka bude prvak. Predsjednik olimpijskog odbora tada je bio Hrvat Branko Mikulić, no što to vrijedi. Imali smo mi i 90-ih moć, tri najmoćnija čovjeka u zemlji bili su Hrvati, ali ništa se nije dogodilo", priča Matijević i prisjeća se uloge trofejnog izbornika Jugoslavije i tvorca europske Cibone Mirka Novosela. 

"Mirko... Zajedno smo sudili njegovu posljednju utakmicu, rekao mi je, ostavi se toga, idemo u trenere... Nisam htio. On je htio Dražena u Ciboni", kazao je Matijević.

NI mediji nisu mogli puno, priča nam, režim je bio premoćan. Pričalo se i da je predsjednik tadašnjeg Saveza, Makedonac Tupurkovski, tražio od Dražena da promaši jedno bacanje kako bi titula otišla Bosni. Nakon što je Dražen pogodio oba, Tupurkovski mu je čestitao i uručio pehar. Sutra se sve promijenilo. 

" U dvorani je bilo takvo okruženje da je pokojni spiker Anzulović jedva mogao prenositi utakmicu. Nije bilo nijednog incidenta, jer su Šibenčani znali da ću prekinuti utakmicu. No, kada je krenulo slavlje, krenuo je strahoviti pritisak Bosne. Tu je sve počelo. Bilo je novinara koji su pisali, Zoran Kovačević, Sanko Kučan, Darko Kolombo, ali Sportske novosti tada su bile tek zagrebački tjednik, a vladala je beogradska klika. Bila je to hajka neviđenih razmjera. Ovo što se danas piše je nula bodova. Trebalo bi se pisati još više", govorio nam je Matijević. 

Više nije bilo važno je li faul postojao ili ne. Ovo je bila politička utakmica 

Val revolta zahvatio je Krešimirov grad čiji su stanovnici organizirali masovni prosvjed na Poljani. Svi su podržali odluku da se ne ide za Novi sad. 

"U Novi Sad ne idem, pa i da svi odlučite ići. Svoju zlatnu medalju ne dam nikome. Što se mene tiče, mi smo prvaci", poručio je Dražen, a Košarkaški savez Jugoslavije titulu je dodijelio Bosni. Gotovo osam tisuća hrvatskih sportaša potpisalo je peticiju protiv te odluke, ali uzalud jer je naslov otišao u Sarajevo.

Potaknuti događajima nakon majstorice Šibenka - Bosna 9. travnja 1983. godine šibenski navijači udarili su službeni pečat svom djelovanju. Dan nakon poništene pobjede u finalu jugo-prvenstva vrela atmosfera se s Baldekina preselila na gradske ulice i na sve načine Šibenčani su željeli pokazati otpor režimu. Nikoga nije bilo previše briga je li faul na Draženu Petroviću postojao ili ne, jer to više nije bila samo košarkaška utakmica.  Šibenski funcuti 10. travnja uzimaju kao dan svog osnutka, iako su vjerno pratili košarkašku momčad godinama ranije, a posebno se pamti gostovanje u Padovi 1980. godine.