PROŠLO je više od deset godina otkako smo posljednji put dobili vremena za razgovor s Nikolom Karabatićem. Sreli smo se opet na Euru u Austriji, godinu dana nakon žestokog finala svjetskog prvenstva u Areni Zagreb, ali Karabatić tada još nije znao da će mu taj naslov ostati kao jedan od najposebnijih u karijeri.

Osvojio je idućeg desetljeća dvije zlatne olimpijske medalje, četiri naslova prvaka svijeta, tri europska prvenstva, a prije nekoliko dana i svoj rekordni 13. naslov prvaka Francuske, ali finale iz Zagreba teško je nadmašiti. 

Galerija

O tome je jedan od najvećih rukometaša svih vremena (tri puta službeno proglašen najboljim igračem na svijetu) progovorio ekskluzivno za Index, u prvom povratničkom intervjuu nakon što se 225 dana oporavljao od teške ozljede koljena.

U 36. godini prvi put u karijeri osjetio je što znači doživjeti takvu ozljedu. Nakon što je uzeo sedmi naslov prvaka s PSG-om i samo dan prije početka Final Foura, Karabatić je za Index otkrio što je prvo pomislio kad je stao na parket nakon skoro godinu dana pauze i koji su mu preostali ciljevi.

Ponosni Balkanac s djecom govori na hrvatskom i srpskom 

Ovog vikenda s PSG-om se bori za naslov prvaka Europe, uz Aalborg, Nantes i Barcelonu na Final Fouru u Koelnu, a za Nikolu je to sve samo nužna priprema prije okupljanja za Olimpijske igre u Tokiju. Karabatić računa na još jednu olimpijsku medalju prije oproštaja, a za Index otkriva i namjerava li završiti karijeru i kako.  

Razgovor smo trebali završiti unutar 15 minuta, ali Karabatić nam je sredio još malo vremena - trebalo mu je dok je pričao o svojoj obitelji, odnosu s pokojnim ocem Brankom iz Vrsi kraj Trogira i emocijama prema Hrvatskoj. Otvoreno je govorio o svojoj djeci, posebno u sinu Aleku, koji mu je već najavio da želi biti šampion. Nedavno je dobio kćer, zove se Nora.

"Sin voli tenis, nogomet, rukomet. Rekao mi je već da će biti šampion. Vidjet ćemo, drago mi je to, podsjeća me na dane koje sam ja proživio s pokojnim ocem. Siguran sam samo da ću djecu sigurno naučiti govoriti hrvatski i srpski jezik jer mi je to jako važno. Ipak sam ja Balkanac, ponosim se svojim korijenima, imam tamo kući i obitelj i želim da moja djeca znaju odakle su im korijeni", rekao nam je Karabatić koji i deset godina nakon smrti oca ponekad ne vjeruje da ga nema. 

Plakao kad je u Areni krenula hrvatska himna 

"Zbog njega ću zauvijek pamtiti finale u Areni protiv Hrvatske. To su bile dvije nabolje ekipe u pet godina, krcata Arena, 15 tisuća ljudi i svi su bili protiv nas i protiv mene. Sjećam se kad su se pjevale himne, znam kako je to bio težak momenat za mog tatu, sin mu igra protiv Hrvatske u finalu SP-a. Kad je krenula himna, a himna Hrvatske je vrlo lijepa, počeo sam plakati, baš mi je bilo čudno i vidio sam kako se moj otac osjeća, razmišljao sam o njemu", prisjeća se Karabatić i otkriva nam da kod kuće ima hrvatski dres od Nikše Kaleba koji su razmijenili tijekom olimpijskih igara, a također i dresove Slavka Goluže i Mirze Džombe.

Jednog od najboljih igrača u povijesti rukometa pitali smo zašto nema Balićev dres i tko je za njega najveći svih vremena. U Hrvatskoj mnogi na tom mjestu vide Paku Ćavara.

"Au, Pako Ćavar. Moj otac igrao je u Metkoviću, a Pako je tada još bio jako mlad. Stalno sam tatu pitao jesam li bolji od Pake, non-stop sam o tome govorio. Otac mi je odgovorio da se to ne može uspoređivati, da smo potpuno različiti igrači", priča nam.

Prvi put progovorio o kontroverznoj utakmici koja je izbacila Hrvatsku

U ekskluzivnom razgovoru Karabatić prvi put odgovara na teške optužbe iz Hrvatske na kvalifikacijskom turnira za Olimpijske igre koji je održan u Francuskoj. Hrvatska je, podsjetimo, nakon dramatičnog poraza Francuske od Portugala u zadnjim minutama ostala bez plasmana u Tokio, a iz krugova hrvatske reprezentacije krenule su optužbe o prodanoj utakmici. 

"Glupo su ispali, gledao sam utakmicu ispred televizije. Bilo mi je čudno što su suci onako brzo završili napad. Mogli ste proći da ste pobijedili ono što ste morali, ali kraj utakmice Francuske i Portugala ispao je jako glup za Hrvatsku. Takav je sport. Imam puno prijatelja u Hrvatskoj, rekao sam im da mi je jako žao. Pričam često s Lukom Stepančićem, žao mi je zbog njega, ali i zbog drugih igrača, Domagoja Duvnjaka...", odgovorio je između ostalog Karabatić u javljanju prije Final Foura iz Njemačke.