Foto: AFP, Dea Redžić

IZVJEŠTAJI su bili nemilosrdni, posebno brojke: stotine privedenih i ozlijeđenih, tisuće specijalaca u nepreglednih kolonama, ispostavit će se - i dezinformacije o poginulima. Na Placu Zamkowy, gdje su se uoči marša u povodu Dana Rusije, ili u prijevodu - konačnog pada SSSR-a, okupljali ruski navijači, nije nas dočekalo ratno poprište - tek hrpa reportažnih kola i grupe razigranih španjolskih navijača. Da se negdje u drugom dijelu Varšave odigravaju scene slične onima kojima je višestruko razarani grad često svjedočio tijekom povijesti, mogli smo zaključiti samo po mnogobrojnim elisama helikoptera u jurnjavi napučenih policijskih marica.

Pankera prebili, djevojku pljunuli. Makar nisu imali pojma da se uopće igra neko prvenstvo

Kako smo se približavali strogom centru, stvari su se zakomplicirale. U Chmielnoj ulici, desetak minuta udaljenoj od fan zone, do zuba naoružane "kornjače" upadale su u kafiće i stambene zgrade. Bez puno pitanja, za vrat bi hvatali sumnjivce po vlastitom odabiru. Kapuljača, tamna odjeća nisu vam bili saveznik. Bacali su ih na ulicu, vezali ih lisicama, a kada bi počistili cijelo područje, utrpali bi ih u svoje transportere. Među "huliganima" je bilo i onih koji nisu tako izgledali, no poljska specijalna jedinica ne pita. Samo udara. Pored nas je panker, koji vjerojatno niti ne zna da se u gradu igra Europsko prvenstvo, dobio batina za deset godina. Svirao je gitaru na ulici, na krivom mjestu, čini se. Djevojku koja ga je pokušala obraniti policajac je pljunuo u lice i produžio.

Dan za Ustawku

Bio je to tek dio opširne uvertire za meč Poljske i Rusije koja je počela prije sedam dana, hapšenjima svih viđenijih huligana i lidera razularenih navijačkih skupina u Wroclawu, Krakowu, Gdanjsku i Varšavi. Naravno, baza je ostala. Ruse su u gradu tražili i prebijali zajedničkim snagama, što podrazumijeva prijateljstvo među navijačkim grupacijama iz udaljenijih gradova. Na svakoj terasi mogli ste vidjeti smirenog tipa sa šiltericom koji suviše vidljivo ne želi privlačiti pozornost dok dogovara "ustawku" (navijački obračun s točnim koordinatama i taktikom).

Grupicu na hidrantu policija je nasilno prizemljila, ali je usput ispalila i suzavac, pa smo ostali bez zraka, nagurani na jednu od ograda Fan Zone. Pokušali smo je probiti, ali policija s druge strane nije imala milosti. S Poljakom koji igrom slučaja ljetuje u Pločama (!), pomogli smo djevojci koja se gušila od astme i dima. Probiti se do izlaza bilo je nemoguće, jer na drugoj strani ispriječio se kordon policije od čijih su se štitova satima odbijale boce, kamenje i lude glave. U okolnom parku skitnice su pijano spavale kao da se apsolutno ništa ne događa, a oni trjezniji užurbano su skupljali boce za povrat, čim bi pucnjava na trenutak utihnula. OK, mi smo plaćeni da to zabilježimo, ali u čemu gušt vide svi oni koji su se naslikavali s policijom tražeći upravo takav suvenir s Eura? A objektiva je bilo nebrojeno mnogo, posebno oko uhićenih koji su zgnječeni na podu čekali prijevoz do stanice.

Hrvatski huligani? Sada znamo da je to mit

Huligani u Poljskoj poznati su u velikom broju kao teški nacionalisti i rasisti, no situacija nije bitno drugačija ni među običnim stanovništvom. Ne vjerujete, dok ne vidite. Povijest huliganizma ovdje se isprepleće s povijesnim nametanjem nacizma i komunizma. Zato su Rusi uvijek dobrodošli gosti. Habitus poljskog huligana počeo je rasti još 40-ih godina, dok je Poljska bila pod nacističkom okupacijom. Svi sportovi bili su zabranjeni, ali ilegalne utakmice održavale su se redovito. Sve do 60-ih godina taj pokret nije prepoznat pod nazivom huliganizam. Početkom 70-ih, o masovnim navijačkim tučnjavama nije se govorilo jer su mediji radili po naredbi komunističke vlasti. Navijači nekoliko poljskih klubova prve lige odlaze na prva gostovanja, incidenti se događaju oko stadionima i na željezničkim stanicama, a dolazi i do prvih povezivanja među propisno udaljenim skupinama.