BARCELONA i Real Madrid odigrali su jedan od najmanje iščekivanih El Clasica u posljednjih desetak godina, u kojemu su gosti slavili rezultatom 2:1 i time produljili niz uspješnih rezultata u međusobnim okršajima pa sada imaju četiri pobjede zaredom. Trener Reala Carlo Ancelotti je neambicioznom i predvidljivom taktikom neutralizirao individualni talent koji Barca posjeduje te iskoristio njene dobro poznate mane u branjenju kontranapada.

I ovakav, po mnogima dosadan El Clasico posrnulih divova nudio je periode atraktivne igre u kojima su ekipe brzo mijenjale inicijative i stvarale prilike za pogotke, ali je istovremeno ponovo potvrdio da razina igre, taktički planovi i individualna kvaliteta igrača jednostavno nisu na razini elite europskog nogometa kakvu, primjerice, gledamo u Premier Ligi ili završnici Lige prvaka.

Real je samo morao pričekati

Barcelona je solidno otvorila utakmicu visokim presingom koji je Realu prvih 15-ak minuta zadavao velike probleme pri izlasku sa svoje polovice, no golemu priliku za pretvoriti takav pritisak u vodstvo propustio je Sergino Dest nakon što je s 10 metara u jedan na jedan situaciji s Courtoisom prebacio gol. Presing domaćih je nakon toga bio sve manje učinkovit pa je Real dobivao sve više prostora po osvojenoj lopti i počeo je lakše kontrolirati utakmicu. Nakon jedne takve izgubljene lopte Barcin pokušaj reposjeda se urušio kada je Vinicius predriblao Minguezu te dugom loptom pronašao Benzemu. Barcina spora vezna linija i visoko postavljeni Alba jednostavno se nisu mogli na vrijeme vratiti u obranu te je Alaba sjajnim udarcem završio situaciju tri na dva, koja je zapravo riješila utakmicu.

I to je sve što je Realu trebalo da pobijedi - preživjeti Barcelonin početni presing koji obično i nije toliko efikasan kao što je bio jučer. Nije mu bio potreban niti čvrsti defenzivni blok s obzirom na to da ovakva Barca nema gotovo nikakvih uigranih mehanizama kojima bi stvarala višak u napadu, nego se sve svodi na individualne akcije Fatija i Depaya. Jedinu smislenu priliku koju je Barca stvorila zapucao je Dest i Real je preživio.

Nakon toga, presing je pukao, a Real je lakše izlazio u kontre koje je Barcina obrana bila potpuno nesposobna braniti. Nebitno s kim igrala, u defenzivnoj tranziciji Barcelone ne postoji organizacija ni struktura, samo ostavljeni ogromni koridori prostora koje spori stoperi i veznjaci ne mogu braniti protiv igrača kao što je Vinicius. Ancelotti je time zapravo nastavio koristiti jednostavan, ali efikasan Zidaneov plan kojim je Francuz prošla tri El Clasica pobijedio na potpuno isti način.

Čak niti vrlo slaba predstava Benzeme, o kojem Real u posljednje vrijeme jako ovisi, nije utjecala na rezultat. Osim što je promašio dvije velike prilike, Benzema nije uspješno sudjelovao u kreaciji napada, a slično vrijedi i za Kroosa i Modrića, koji su gotovo cijelu utakmicu bili orijentirani branjenju Barcine vezne linije. I takav Real, sa slabašnim partijama glavnih igrača, prevelik je zalogaj za Barcelonu koja ne može stvoriti gotovo ništa konkretno u napadu.

Barca ima na čemu graditi, no Koeman nije čovjek za zadatak

Barcelona je tako izgubila gotovo sve velike utakmice s Koemanom na klupi. Tri El Clasica, Atletico, Bayern, Juventus, PSG, a tu spadaju i porazi, primjerice, od Benfice i u finalu španjolskog superkupa. Loše je što su se problemi iz takvih utakmica sada sve češće počeli pojavljivati i u manje atraktivnim ogledima pa se Barca u napadu muči i protiv Dinama iz Kijeva, dok istovremeno strepi od kontranapada koje već godinama ne može braniti. Koeman te probleme, čini se, ne zna riješiti.

U najtežim trenucima moderne povijesti Barcelona je obično posezala za svojim najjačim oružjem - La Masijom. Prošle sezone, kada u jeku pandemije koronavirusa i financijske krize kvalitetna pojačanja nisu bila moguća, za njom je posegnuo i Ronald Koeman. Planski ili slučajno, uspio je u prvu ekipu afirmirati nekolicinu mladih igrača iz akademije te Pedrija, za kojeg će se ispostaviti da je blizu elite svjetskog nogometa već kao tinejdžer. Usput, uspio je osvojiti i jedan domaći trofej te je time zaslužio dobiti priliku voditi Barcelonu i u novoj sezoni, no očekivanja su se promijenila.

Kada se u obzir uzmu odlazak Messija te manjak pojačanja, od Koemana se nije mogao tražiti rezultatski iskorak te osvajanje trofeja, ali ono što se neovisno o rezultatu moglo očekivati je da će Nizozemac u dogledno vrijeme pronaći sustav koji će ispraviti neke dugoročne probleme u igri Barcelone te da će se u takvom sustavu mladi igrači nastaviti pravilno razvijati. Ništa od toga u novoj sezoni nije ispunio.

Problem Barcine defenzivne tranzicije postoji već godinama te ga Koeman neprestano ignorira koristeći Sergija Roberta, Piquea i Busquetsa u gotovo svakoj utakmici. Neki igrači poput Frenkieja de Jonga redovito se koriste izvan primarne pozicije, čime se ne iskorištava njihov potencijal. I kao šlag na tortu došla je potpuno bezidejna igra u napadu, koju je prošlih sezona svojom genijalnošću maskirao Messi.

Koeman je sve te probleme u izjavama za medije redovito ignorirao. Nekad bi krivnju prebacio na igrače, ali je redovito govorio kako se igra poboljšava i da će rezultati doći s vremenom  Nakon El Clasica je izjavio da ne razumije kako se takvi porazi događaju...

Već smo pisali da se kriza u Barceloni preuveličava, barem u sportskom smislu, jer i ovakva Barcelona ima nekoliko igrača svjetske klase te gomilu izuzetno talentiranih klinaca koji bi u budućnosti trebali dodatno napredovati. No da bi se kriza što više skratila, potreban joj je netko tko će od talentiranih pojedinaca napraviti komplementaran tim i postupno rješavati očite probleme u igri, a ne ignorirati ih. Potreban joj je netko tko razumije kako i zbog čega gubi četvrti El Clasico zaredom te svaku bitnu utakmicu između. Koeman, kako je i sam rekao, to ne razumije.