UTRKOM u Abu Dhabiju u nedjelju će završiti ovogodišnja sezona Formule 1.

Ništa novo nismo vidjeli ni ove godine. Ako je netko uopće na početku i sumnjao, već u lipnju u Francuskoj smo znali da će Lewis Hamilton obraniti titulu prvaka, a da Mercedes može komotno otići na godišnji odmor jer je praktički osigurao konstruktorsku titulu.

Fanove su zabavljali jedino kaos u Ferrariju i povremene iskrice između Leclerca i Verstappena, a kasnije i Vettela. Kako trenutačno stvari stoje, Mercedes i Hamilton mogu ostati bez titule i sljedeće godine samo ako počnu voziti na tri kotača ili ako Britancu stave povez na oči u svakoj utrci. Iako su vozači i dalje fantastični, Formula više nije ni izbliza interesantna kao osamdesetih, devedesetih, pa čak i nultih godina. 

To je bilo vrijeme kad su ovim sportom carevali motori s deset ili 12 cilindara koji su proizvodili zaglušujuću buku, a ukrotiti su ih pokušali vozači koji su redom bili čudaci, playboyi, genijalci i, sasvim razumljivo, potpuni luđaci. Formula 1 je tih godina nalikovala na sapunicu poput Santa Barbare. Ovaj nije pričao s ovim, ovaj se posvađao s Ecclestoneom, ovaj je mrzio ovoga i tako dalje.

Samim time i utrke su bile puno zanimljivije i moralo se stvarno nešto nepredvidivo dogoditi da propustite nedjelju i riku motora pred malim ekranima. Utrka u Abu Dhabiju lišena je svake rezultatske neizvjesnosti, no to nije bio slučaj na zadnjoj utrci Svjetskog prvenstva 1989. godine koja se vozila u australskom Adelaideu.

Nevjerojatna sezona

Bila je to potpuno luda sezona puna obrata, kontroverznih trenutaka i potpuno ludog finiša. Da će biti svega, bilo je jasno već u prvoj utrci u Brazilu kad su se Senna i Berger sudarili u prvom zavoju, a pobjednik Nigel Mansell je morao otići s ceremonije proglašenja jer se - porezao na trofej. U Imoli se su se posvađali momčadski kolege iz McLarena Ayrton Senna i Alain Prost. Ovaj dvojac se svađao cijelu sezonu, a sve je kulminiralo na predzadnjoj utrci sezone kad su se Senna i Prost u borbi za naslov prvaka sudarili i izletjeli sa staze. Bijesni Prost iskočio je iz bolida, a Senna je nastavio dalje jer su ga suci pogurali nazad na stazu.

Brazilac je pobijedio, ali su mu bodovi oduzeti zbog toga što se nije ispravno vratio na stazu, odnosno imao je pomoć. Istraga o tom incidentu još je trajala kad je leteći cirkus Formule 1 sletio u Australiju na zadnju utrku sezone. Senna je morao pobijediti Prosta i nadati se da će mu žalba proći te da će mu vratiti bodove s kojima bi osvojio titulu.

Ulična utrka u Adelaideu bila je šlag na torti na kraju svake sezone, no ovaj put je od prvih treninga i prvog od dva dana kvalifikacija nešto bilo sumnjivo. Budući da je riječ o ulici, asfalt i gume uvijek su bili problem u Australiji, ali nikad kao ove godine. Jednostavno - nije išlo.

Zidovi i zaštitne gume bili su na strašnom udaru. Olivier Grouillard razbio je tri bolida u kvalifikacijama, a treći nakon što su kvalifikacije već završile. Nelson Piquet se mučio sa svojim Lotusom i zakucao se u Nigela Mansella, brojni drugi vozači su se izvrtjeli, a osobnu dramu proživljavao je Gerhard Berger. Njemu se raspala getriba na stazi, a nakon što su mu u boksu dali rezervni bolid momčadskog kolege Nigela Mansella, u njemu se sam od sebe aktivirao protupožarni aparat i Austrijanac je osvojio tek 14. mjesto u kvalifikacijama. Te sezone čak 30 vozača sudjelovalo je u utrkama, a nastup u glavnoj utrci moglo ih je osigurati samo 26. Među njih se za dlaku ugurao “mučenik” Olivier Grouillard koji je nakon tri razbijena bolida i još dva izlijetanja ipak uhvatio zadnje, 26. mjesto.

Favorit za naslov prvaka i vodeći u poretku Alain Prost osvojio je drugo mjesto, a Ayrton Senna prvo s 0,7 sekundi prednosti. Njemu nisu smetale ni gume ni ulična utrka. Ništa. Samo je želio titulu.

Vremenska prognoza je za nedjelju i utrku najavljivala eventualnu kišu, ali baš nitko nije očekivao ono što je dočekalo vozače na stazi. Nakon prekrasnog sunčanog vremena na treninzima i kvalifikacijama nebo iznad Adelaidea se u nedjelju potpuno otvorilo. Na jutarnjem zagrijavanju bilo je samo oblačno, ali do kasnog poslijepodneva ozbiljno je padalo pa je odlučeno da će se odraditi 30-minutni trening kako bi se vozači priviknuli na novonastale uvjete.

Senna je samo čekao ovakvu utrku

A oni su bili sve gori iz minute u minutu. Vozači su u bokseve javljali da su uvjeti nemogući, a Nigel Mansell se na treningu izvrtio na ravnici i zabio u zid jer nije vidio golemu lokvu nasred staze. Prije njega je izletio Alessandro Nannini u Benettonu, a na ravnom dijelu staze za 360 stupnjeva okrenuo se Ayrton Senna, ali je čudesno zadržao bolid u trkaćoj putanji i izvukao se bez posljedica. Njegov rival i momčadski kolega Prost završio je u blatu kraj staze neoštećen, a nakon njegova izlijetanja pokazana je crvena zastava i bolidi su se morali vratiti u bokseve.

Kiša je lijevala. U 14 sati, kad je utrka trebala početi, staza je bila prekrivena vodom, a najveći problem bili su upravo ravni dijelovi na kojima su se formirale goleme lokve, koje vozači nisu uspijevali vidjeti. Utrka je ponovno pomaknuta za 30 minuta, a organizatori i Bernie Ecclestone inzistirali su na tome da se vozi jer su televizije čekale prijenos i reklame.

“Mene je strah i idiot je onaj koji se ne boji. Čak i ako sam ne izletiš sa staze, sigurno ćeš naletjeti na nekoga tko ima problema. Nema smisla da vozimo, nikad nisam vidio ovakve uvjete na stazi”, govorio je Nelson Piquet, a Riccardo Patrese je dodao:

“Znam da bi svi željeli gledati utrku, ali ovdje se radi o našim životima. Preopasno je.”

Dok su se ostali opravdano žalili, Ayrton Senna je sjedio u kokpitu i čekao početak utrke. Iako je kasnije priznao da je sam vrlo dobro znao koliko su uvjeti opasni, želio je da se utrka ne otkaže jer bi onda izgubio sve šanse za titulu. Trebali su mu pobjeda i bodovi iz Suzuke za naslov prvaka. Odlučeno je da će se voziti. Tri minute prije kruga zagrijavanja svi vozači nisu bili u bolidima, a Mansell i Piquet nisu još imali ni kacige na glavama. Zagrijavanje je krenulo u potpuno krivom poretku bolida, kad su se upalila zelena svjetla za start, zadnji bolidi još uopće nisu završili krug zagrijavanja.

Prost odustao nakon jednog kruga

Prost je odmah na startu pretekao Sennu, ali ga je Brazilac sustigao do prvog zavoja. Skoro su se ponovo sudarili kao u Suzuki, ali Senna je projurio i do kraja kruga napravio je golemu prednost. Revoltiran uvjetima i odlukom da se vozi, Francuz se mrtav-hladan vratio u boks i izašao iz bolida. On više nije želio voziti.

“Dobro je napravio. Znao je da ovu utrku u ovim uvjetima ne može dobiti i da ne može utjecati na stanje na ljestvici jer je sve ovisilo o presudi za Suzuku. Bila je to najpametnija odluka”, komentirao je kasnije Senna.

Malo nakon Prostova odustajanja Lehtu se pokvario motor, izvrtio se i zaustavio na opasnom dijelu staze. Zavijorila se crvena zastava i utrka je prekinuta. 

“Nisam trebao startati. Ni ja ni itko drugi. Lijepo smo se dogovorili da nećemo voziti, ali onda su krenuli pritisci od menadžera, sudaca, televizije i drugih. U ovakvim uvjetima netko mora reći da je preopasno voziti. Sennu su kaznili u Suzuki jer je kao bio opasan po druge vozače, a sad oni zbog sto puta veće opasnosti ne žele otkazati utrku. Onaj tko odluči da ponovno startamo treba završiti na električnoj stolici. Prestrašno je kako staza izgleda”, grmio je Gerhard Berger, dok je Bernie Ecclestone skakutao od boksa do boksa i nagovarao momčadi da izađu na ponovljeni start.

Na opće zgražanje svi bolidi osim Prostova vratili su se na ponovljeni start. Francuz je ostao kraj svoje odluke da u takvim uvjetima neće voziti i utrka je ponovno startala bez njega. Prostovo mjesto na startu bilo je prazno, što je pokušao iskoristiti Pierluigi Martini koji je napao Sennu. No, uslijedilo je 13 krugova briljantne vožnje nikad prežaljenog Brazilca. Na kraju krajeva, nisu ga bez veze prozvali “kišnim čovjekom”.

Kiša je lijevala, ništa se nije vidjelo, a briljantni Senna imao je nakon prvog kruga devet sekundi prednosti. Devet sekundi. Svaka dva kilometra povećavao je prednost za tri sekunde i nakon deset krugova imao je nevjerojatnih pola minute prednosti. Dan prije je rekao da njega na stazi uvijek čuva Bog i mnogi su mu povjerovali gledajući ga kako briljira u potopu u Adelaideu. U 11. krugu se na ravnici triput okrenuo oko svoje osi, ali je čudesno ispravio bolid i zadržao trkaću putanju.

Ostali nisu bili takve sreće. Berger, koji je pao na 23. mjesto, već u 3. krugu se sudario s Alliotom i obojica su izletjeli. Bijesni Austrijanac, ljutit što je uopće startao, po prolomu oblaka otpješačio je do bokseva. Rene Arnoux, kojemu je ovo bila zadnja utrka u karijeri, ispao je u 5. krugu nakon sudara s Cheeverom. Derek Warwick u Arrowsu je zaštekao gas pa se u punoj brzini zabio u zaštitne gume, Alex Caffi se zabio u zid, a Mansell se vrtio po stazi nekoliko puta, ali čudom nije udario ni u što i izvukao se.

Nitko nikoga više nije vidio

Konačno, u 14. krugu Alain Prost je i službeno postao svjetskim prvakom. Na televizijskim ekranima najednom se pojavio Sennin McLaren bez prednjeg lijevog kotača, a uskoro se vidio i Brabham Martina Brundlea bez stražnjeg spojlera. 

“Uopće ga nisam vidio. Prolazio sam Piqueta za cijeli krug, vozio sam oko 220 na sat i samo sam osjetio udarac. Sve je bilo u magli od vodene prašine i jednostavno nisam vidio Piqueta”, rekao je Senna i dodao:

“Nije mi jasno zašto nakon mojeg izlijetanja jednostavno nisu prekinuli utrku. Nije bilo više nikakve rezultatske neizvjesnosti jer je Alain osvojio naslov, a na stazi je zaista bilo opasno po život.”

No, utrka se nastavila i na novi strašni sudar čekalo se do 20. kruga. Tada se Nelson Piquet zabio u Ghinzanija pri kočenju u jednom zavoju i obojica su odustala. Razlog?

“Nisam ga uopće vidio”, objasnio je Piquet.

“Ta utrka je bila čista lutrija na život i smrt. Jurimo 250 na sat, a vidljivost je možda dva metra. Postoji razlika između hrabrosti i gluposti. Ovo je bilo iznimno glupo”, dodao je.

Par krugova kasnije Nigel Mansell, koji je preživio nekoliko izlijetanja, završio je u betonskom zidu. Razlog?

“Nisam uopće vidio zavoj dok nije bilo prekasno”, rekao je Britanac.

Ni to nije bilo dovoljno sucima koji su odlučili da će se utrka voziti dva sata, koliko je maksimalna granica trajanja utrke. I dok su se preostali vozači mučili s očuvanjem žive glave, Satoru Nakajima vozio je kao da kiše nema. Nebitni vozač Lotusa, koji je bio samo promatrač u Formuli, redao je najbrže krugove te je s 23. mjesta na startu stigao do četvrtog, čime je izjednačio rezultat karijere. Pobijedio je Thierry Boutsen u Williams-Renaultu s pola minute prednosti ispred Alessandra Nanninija i 37 sekundi ispred drugog Talijana, Riccarda Patresea.

Pakao Adelaidea preživjelo je samo osam od 26 bolida. Zadnji je bio Stefano Modena čiji je Brabham ciljem prošao sa šest krugova zaostatka za pobjednikom.

Bergerova prijetnja električnom stolicom nije se ostvarila i nitko na kraju nije kažnjen što su vozači gledali smrti u oči u Adelaideu u studenom 1989. godine samo jer je netko želio zaraditi na prijenosu i reklamama. Nije pomogla ni izjava direktora utrke Mela Hemmerlinga koji je vozačima poručio da ne “komentiraju komercijalne aspekte utrkivanja kad ih na razumiju”. No, utrka u Adelaideu nije imala samo komercijalnu pozadinu već i političku jer ju je premijer John Bannen iskoristio u predizbornoj kampanji kao jedan od kapitalnih projekata svoje vlade. Da je bila otkazana, Bannen bi ispao budala.

Ovako je Adelaide služio kao jedno od brojnih upozorenja organizatorima Formule 1 koliko je to opasan sport i koliko se mora voditi računa o sigurnosti vozača. U takvim uvjetima briljirao je Ayrton Senna čija je vožnja iz Adelaidea ostala zapisana kao jedna od najimpresivnijih u bogatoj Brazilčevoj karijeri. Ironično, po kiši je uvijek briljirao, da bi život izgubio lijepog sunčanog dana u Imoli pet godina kasnije...