Emeryjev način: Bolje skautira protivnika, nego sebe
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Image
FINALE Europa lige u Baselu između Liverpoola i Seville pripalo je Španjolcima, koji su s petom titulom u posljednjih deset godina postali najtrofejnija momčad u povijesti natjecanja. Sevilla je slavila 3:1, a Liverpool je ostao bez Europe. Trenerski dvoboj Emery - Klopp pokazao je da ključnom čovjeku Liverpoola predstoji puno više rada.
Sevilla englezirala Engleze na početku
Prilikom jedne analize na Sky Sportu, bivši velikan Liverpoola Jamie Carragher ustvrdio je kako je Unai Emery najatipičniji španjolski trener. Za razliku od stereotipne španjolske ekipe koja "miluje loptu" i konstantno vlastitom igrom traži put do suparničkog gola (često jako dugim putem) Emeryjeva Sevilla sasvim je suprotnog svjetonazora – maksimalna prilagodba suparniku i orijentacija na tranzicijsku i direktniju igru savršeno opisuje njihovu sezonu –ponijeli su titulu jednog od najvećih razočaranja u La Ligi, gdje su uspjeli ne pobijediti gostujuću utakmicu čitave sezone. Razlog? U ligi postoje ekipe koje će se a priori postaviti iza lopte, strpljivo čekati u bloku i čekati grešku, i baš s takvim ekipama Sevilla ima problema. U Europi, situacija je totalno drugačija i baš zbog tog razloga, ni treći put u nizu nitko im ne može stati na kraj. Dva gola Cokea koji je utakmicu odigrao na desnom krilu iako je po vokaciji bek svojevrsna su ironična potvrda "Emeryjevog" načina.
Početak utakmice označilo je nešto što je dugo vremena vrijedilo za otočke momčadi – iznenađujuće dobro pariranje u duelu Sevilla je nastojala iskoristiti primicanjem Mignoletu pomoću dugih lopti, te pomicanjem svih linija visoko u teren čime bi blokirali i ugušili Liverpool čak i ako uzmu loptu u skoku. Uz mjestimične prekide iz ozbiljnih pozicija, Sevilla nije stvorila puno, ali bolje je kontrolirala utakmicu. Pritiskom na vezni red Liverpoola apsolutno su isključili iz igre Cana koji sve više djeluje mrvicu pretromo za sredinu terena i možda najbolje igra kao playmaker iz dubine terena. Najplemenitiji Liverpoolov veznjak jednostavno je premalo na lopti u utakmicama koje forsiraju brzi tempo i agresivan pritisak na igrača s loptom, a danas to nisu samo derbiji, nego manje više svaka utakmica u sezoni.
Liverpoolovi veznjaci nisu imali vremena na lopti - žestok pritisak u sredini terena
Posebno je sjajio Banega – fantastični Argentinac, koji ima problema s alkoholom i noćnim životom, plijeni pažnju plemenitošću svojeg dodira i pregledom igre, i upravo je u tim uvodnim minutama bio čovjek kojem su Andalužani gledali što prije dovesti loptu. Bitnu ulogu odigrao je radišni Gameiro koji je utrčavanjem u dubinu povlačio zadnju liniju za sobom, otvarajući veliki prostor između braniča i veznjaka Liverpoola. Međutim, kako je isključenje Cana kao primarnog playmakera iz igre bio problem Liverpoola zbog kojeg nisu mogli povezati redove, uskoro su se uloge promijenile.
Liverpool počinje igrati
Nakon otprilike 25 minuta prilično jednolične utakmice, situacija se ne mijenja. Sevilla je napravila veliku grešku – promjenu strategije nije pratila promjena taktike i Liverpool je konačno došao do daha. Naime, Andalužani su prestali koristiti duge lopte kao sredstvo ulaska u zadnju trećinu terena i okrenuli su se znatno strpljivijoj igri u kojoj su sada izlaz tražili kroz pas igru. Problem je bio što je raspored igrača ostao isti kao i u prvih 25 minuta, što je značilo da u trenutku kada Sevillini stoperi imaju loptu, tek se jedan veznjak spušta po nju, dok su svi ostali, uključujući i bočne igrače, mnogo više na terenu i iščekuju dugu loptu. To je Sevillu "prepolovilo" u posjedu na dva dijela i sada je Liverpoolu bilo mnogo lakše "kloppovski" pritiskati zadnju liniju, koja se sve više mučila s izgradnjom napada i sve lakše je gubila lopte. Ono što se događalo Canu sada se desilo Banegi – Argentinac, koji ni inače nije poznat kao veliki trkač, sve je teže dolazio na štih, pa možemo reći kako su oba trenera svoja dva ključna vezna igrača postavila previsoko na terenu. Osim toga, prednji red Seville jako je slabo radio u povratnoj trci –pa su tako Moreno i (posebno) Clyne uživali svu slobodu ovog svijeta kada bi se priključili napadu i Liverpool je time stalno uz liniju imao igrača viška.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Usamljeni Clyne s ogromnim brisanim prostorom ispred sebe
Tu se izrodio niz situacija za Liverpool – uz gol i još jednu odličnu šansu, nekoliko puta lopta je zaplesala na rubu "jedanaesterca", kada su Andalužani igrali rukom u vlastitom šesnaestercu i izgledali grogirano. Najveći Liverpoolov minus u prvom poluvremenu je što takvu situaciju nije naplatio s više od jednog gola.
Novo poluvrijeme, nova utakmica, stari prvak
Utakmica je sve do vodećeg pogotka bila tipična za jednu ovako bitnu – velika doza opreza s obje strane i manjak kontinuiranog stvaranja šansi te čekanje greške bile su njene glavne odrednice. Drugi dio otpočeo je šokantno za Engleze kada Gameiro zabija nakon 18 sekundi i momentum stavlja u potpunosti na stranu svoje ekipe. Visoki izlazak Seville, ponovni pritisak i dizanje linija za 10-15 metara značile su da je težište igre ponovno pomaknuto dobrano na polovicu Liverpoola, što znači da je i znatno veća mogućnost da će se tamo više griješiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Do kraja utakmice igrala je samo jedna momčad – fantastičan drugi gol u kojem smo vidjeli suradnju na lopti i bez nje između trojice igrača, probijanje dviju uzastopnih suparničkih linija i fantastična završnica bile su bolno vidljiv antipod tromom, nesigurnom i anemičnom engleskom sastavu. Bilo bi pompozno reći da je Emery okrenuo utakmicu velikim ili bitnim taktičkim manevrom – preokret i nemogućnost odgovaranja na njega nastale su isključivo na psihološkoj bazi. U utakmici u kojoj se griješiti ne smije i tako su postavljene obje ekipe, Liverpoolovi igrači dovedeni su u situaciju da griješe svako malo. Govor tijela rijetko vara – negdje na pola drugog dijela, Liverpool se predao.
Dejan Lovren kao ogledalo površnosti
Upravo je zapanjujuća količina hajke koja se digla na partiju hrvatskog (ili ne?) reprezentativaca. Lovren je griješio, ali ništa više ni manje od svih ostalih svojih kolega. Izvlačiti partikulume utakmice kao dokaze tome da je on nekakav krivac za poraz čisto je građenje slučaja, lišeno ikakvog konteksta ili poznavanja igre. Svoje duele u drugom dijelu su gubili i Clyne i Toure i Moreno, dok su linije ispred njih podsjetile na najslavnije dane Dinamovih europskih raspada, u kojima su uvijek krivcima bili označeni uglavnom braniči koji brane situacije u kojima suparnik ima igrača ili dva viška. Ne postoji branič u Liverpoolovom kadru, a vrlo malo ih je na svijetu, koji mogu tu napraviti bitniju razliku. Lovrenova ili Toureova igra je posljedica Liverpoolove, a ne uzrok.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kloppovih 1/5 u finalima
Nakon što je pregazio Bayern s visokih 5:2 u finalu njemačkog kupa, Klopp je nanizao pet poraza. Sevilla se pridružila društvu krvnika koje čine Bayern (dvaput), Wolfsburg i Manchester City. Loš skor u finalima čovjeka koji je tvorac najmoćnije i najšarmantnije ekipe "iz drugog plana" moderne nogometne ere i ne treba pretjerano demonizirati. Rijetko kada je, ako ijednom, Kloppova ekipa bila ozbiljan, veliki ili očiti favorit.
Ono što je sasvim sigurno nakon ovog finala ima znatno bitnije posljedice. Kao prvo, ovaj Liverpool i dalje nije ekipa krojena po njegovom guštu i zapravo je teško početi i završiti popis kadra koji treba u remont pod hitno. Osim toga, nemogućnost izlaska u Europu sasvim sigurno će srozati njegove dionice u trenerskom svijetu, ali i samodoživljaju – kao hiperemotivac koji je englesku europaligafobiju hladnokrvno ostavio po strani željan i gladan trofeja i uspjeha, neće imati referentnu točku da odmjeri gdje se nalaze njegove ideje, sastav i predstave u odnosu na natjecanja koja ipak najbolje daju ukupnu vrijednost jednoj ekipi.
Emery – maestro iz sjene
Tri europske titule (uzimajući u obzir samo Ligu/Kup pvaka, Kup UEFA/Europsku ligu i Kup pobjednika kupova, odnosno ne računajući superkupove) zaredom uspjeh su kojim se dosad u nogometnoj povijesti mogao pohvaliti jedino Bob Paisley, nekadašnja legenda – Liverpoola. Teško je sjetiti se trenera koji je sposoban u tolikoj mjeri prilagoditi se specifičnim zahtjevima i zakonitostima svojeg protivnika, trenera koji je vjerojatno bolji skaut suparničke, nego svoje momčadi. Neovisno o krajnjem rezultatu, vrlo rijetko se dogodi da nakon dvoboja sa Sevillom nije većini jasno gdje su mane u suparničkoj igri, a nešto vrlo slično tome rekao je i trener Deportiva Victor Sanchez nakon prvog međusobnog dvoboja ove sezone.
Čovjek predestiniran da iz drugog plana gradi svoje carstvo vrlo vjerojatno će u nekoj skorijoj budućnosti dobiti šansu na klupi pravog "teškaša", gdje će mu istovremeno kupovna moć biti de facto neograničena, ali tada on postaje lovina i model prema kojem se ostali ravnaju. Hoće li se uspjeti tome prilagoditi, teško je reći iz ove perspektive, ali Tihi Bask već je zakapario svoje mjesto u povijesti kao jednog od najuspješnijih "kup" trenera svih vremena. Profilom bolno odudara od egocentrične samopredodžbe vrhunskih trenera kao apsolutnih genijalaca – šuti, radi, uči i raste. Unai Emery, maestro iz sjene.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati