ČETVRTAK je bio uzbudljiv dan u hrvatskoj klupskoj  košarci. Cedevita je usred Istanbula šokirala Darussafaku i tako ostvarila povijesnu prvu pobjedu u TOP 16 Eurolige.

 

> Menadžer Ivice Zubca razotkrio Cibonu: Vi ste krivi! Niste mu mogli osigurati dvije tisuće eura mjesečno

> Navijači Cibone bijesni na svoj klub: "Nije problem u Cedeviti, nego u našoj upravi"

> Cibona ogorčena trećom Cedevitinom "otmicom": "Zubac je dokaz da nas žele srušiti"

> Cedevita "otela" Ciboni jednog od najvećih talenata hrvatske košarke

Međutim, najava istanbulskog okršaja bila je i više nego turbulentna. Ivica Zubac, jedan od najvećih talenata hrvatske košarke i srebrni centar s juniorskog SP-a prošlog ljeta, raskinuo je ugovor s Cibonom i odmah potpisao za Cedevitu. Ugovor s hrvatskim prvakom potpisao je na tri i pol godine.

 

 

Iz Cibone su se odmah propeli na stražnje noge i poslali priopćenje natopljeno ogorčenjem, obrušivši se na mladog košarkaša zbog nedostatka lojalnosti, a na Cedevitu zbog nastavka prakse otimanja njihovih igrača.

 

''Iznenađeni smo i postupkom KK Cedevita, koja na ovakav način želi destabilizirati naš klub te vrbuje naše mlade igrače i nagovara da se na bilo koje načine riješe ugovornih obveza i prijeđu u njihove redove. Ivica Zubac je treći mladi talentirani igrač (nakon Lovre Mazalina i Marka Arapovića, koji su doslovce pobjegli u redove gradskog rivala) koji je nagovoren za prelazak iz Cibone'', stajalo je u službenom priopćenju Cibone.

 

 

''Slučaj Zubac'' samo je potvrdio sve ono što smo pisali prije nekoliko dana u velikoj temi u kojoj smo u nekoliko točaka objasnili korijene propasti hrvatske košarke, donedavno najjačeg hrvatskog brenda u svijetu.

 

Cedevita je jedna od pozitivnijih priča u hrvatskoj košarci posljednjih godina. Emil Tedeschi nastavlja Ciboninu praksu centralizacije hrvatske košarke, ali dok on to danas radi vlastitim novcem (premda ne voli da ga se pita kako je stekao prvi milijun) pod Tornjem su desetljećima poslovali i na račun poreznih obveznika.

 

 

Tedeschi u isto vrijeme kupuje sve što valja u Hrvatskoj i stvara vrhunsku bazu za klub koji bi ovim tempom mogao uskoro imati svijetlu europsku budućnost, no bojimo se da bi nedostatak prave konkurencije mogao biti jako štetan za budućnost hrvatske košarke. Bez prave konkurencije nema ni prave domaće lige, a bez jake domaće lige nema ni vrhunske reprezentacije.

 

Međutim, licemjerno je kad otrovne strelice prema Cedeviti odapinje klub koji je dva desetljeća funkcionirao po sovjetskom modelu - ''sve što valja mora biti u Ciboni''. 

 

Matej Mamić, Nikša Prkačin, Joško Poljak, Hrvoje Henjak, Dino Rađa, Joke Vranković, Bruno Šundov, Damir Rančić, Mario Delaš, Vedran Vukušić, Drago Pašalić, Ivan Siriščević, Andrija Žižić i Ante Žižić, samo su neki od igrača poniklih u Splitu, koji su u posljednjih 25 godina odvedeni u Cibonu.

 

Zadrana ima još i više: 

 

Stipe Šarlija, Ivan Sunara, Vladan Alanović, Alan Gregov,Emilio Kovačić, Tomislav Ružić, Branimir Longin, Jurica Žuža, Marko Popović, Jure Lalić, Rok Stipčević, Ivan Perinčić, Pavle Marčinković,  Tomislav Zubčić, Luka Žorić i Davor Marcelić, a i pokoji Šibenčanin, poput Ivice Žurića, Darija Šarića i Ante Slavice, krenuo je stopama braće Petrović.

 

Zadar i Split su pokušavali pratiti Cibonu, no bezuspješno, HKS zdušno je podržavao zagrebački klub u ''makabizaciji'' lige, tako da ne čudi brodolom nekadašnji košarkaških velikana iz Dalmacije.

 

 

Najveća razlika između otimačine Cibone i "otimačine" Cedevite je ta što je Cibona godinama preplaćivala igrače gradskim i državnim novcem, pod geslom "netko će to već platiti", a Tedeschi ih plaća iz svog džepa. Također, za razliku od filozofije ''čistih računa'' privatnog poduzetništva europskog tipa, kakvu prakticiraju na Kajzerici, Cibona je godinama vođena politički, preko Milana Bandića i njegovog pročelnika Ivice Lovrića, kojima su od igrača i klupskih uspjeha bile interesantnije gradske nekretnine.

 

 

Cibona je patentirala politiku preplaćivanja igrača u Hrvatskoj. Bivši višegodišnji  predsjednik Vukova, Bože Miličević poznat je po praksi "više se isplati kupiti nego stvoriti igrača". Tako danas Cibona predstečajnom nagodbom pokušava "riješiti" basnoslovne ugovore, odnosno dugove  spram igrača.

 

Notorni primjer apsurdnih poslovnih poteza bivšeg predsjednika Cibone bio je stanoviti Michael Anderson, koji je 1999. dobio prvu ratu od pola milijuna dolara, da bi nakon samo dvadeset dana pobjegao u SAD i otvorio restoran. A takvih slučajeva, u kojim je uprava Cibone bacala tuđi novac u prazno bilo je puno previše u posljednjih dvadesetak godina. Kad se tome pribroji višegodišnja praksa bivših čelnika Cibone koji su preko računa kluba provlačili robu široke potrošnje, ne čudi kaos u poslovnim knjigama dvostrukog prvaka Europe.

 

 

Za komentar cijele ove situacije, zamolili smo direktora Cibone Acu Petrovića, no osim očitog ogorčenja u glasu, nismo uspjeli puno saznati.

 

''Našu izjavu imate, u njoj smo kazali sve što smo mislili, a za sve ostale informacije pričekajte našu pressicu koja će biti održana ovih dana. Nema tu nikakve šire priče niti šireg konteksta, mi smo svoje rekli, a oni koji sad slave, neka slave''', kratak je bio Aco, dok je sportski direktor Cedevite Matej Mamić bio je dosta opširniji.

 

''Ne želim komentirati poslovanje Cibone, ni ono što su radili prije, a ni sada. Na koncu, to nije niti moj posao. Iskreno, nitko sretniji od nas da se hrvatska klupska  košarka vrati na ono što je nekad bila. Da imamo jaku Cibonu, Zadar, Split, Šibenik…. Ali, što mi tu možemo napraviti i nejasno mi je zašto se nas optužuje da smo krivi zbog toga što samo radimo u interesu svog kluba. Zaista nismo krivi za situaciju u državi i probleme koje muče hrvatsku klupsku košarku'', rekao nam je sportski direktor Cedevite Matej Mamić, pa se osvrnuo na novu aferu u hrvatskoj košarci, takozvani slučaj Zubac:

 

 

''Ne bih ja priču oko Zubca nazivao nikakvim slučajem. Tu je sve čisto i transparentno, a svi repovi koji se sad povlače za nas su umjetno stvoreni problemi. Iskreno, Cibona je bila institucija, klub za koji smo svi željeli igrati. Sjećam se kad sam potpisao za Cibonu, bilo je to ispunjene mog sna. Što se u međuvremenu događalo, ne znam, niti želim znati. To je njihova stvar. Ono što mi želimo je što jača Cedevita, europski konkurentna Cedevita, a sve što radimo po tom pitanje legalno je i transparentno.''

 

 

''Nije to baš tako. Ne smijemo stvari gledati samo crno-bijelo. Cibona je imala godinama sjajnu momčad, bila je stalni sudionik Eurolige i ostvarivala je zapažene rezultate. Zadar je također imao super generacije. Jugoplastika, odnosno Split, imali su nesreću da im se cijela šampionska momčad osula preko noći, no mislim da su svi oni radili pogreške jer su na silu jurili nešto što nisu mogli uhvatiti. Čini mi se da tadašnje uprave tih klubova nisu mogle prihvatiti da su se neke stvari promijenile i da se trebalo možda malo pričekati, a ne po svaku cijenu i na silu juriti neke vrhunske rezultate.

 

Mislim da je hrvatska klupska politika žrtva promašenih politika. Za primjer, ako je Cibona u nekom trenutku bila najjača i puno moćnija od drugih, ne razumijem zašto su je neki klubovi po svaku cijenu, bez pokrića, logističkog i financijskog, pokušavali pratiti. Takva politika možda može dati neke kratkoročne rezultate, no na duge staze je samoubojstvo. Po mom mišljenju moralo se stati na loptu, pričekati koju godinu i krenuti polako stvarati momčad na duge staze. Danas nas neki optužuju da poslujemo kao tvrtka, a da su oni neki sportski kolektivi. Netočno, naš uspjeh se temelji isključivo na viziji, vrhunskoj organizaciji i transparentnosti.''

 

 

''Zašto podcjenjujete ABA ligu? Imate moćnu, europsku Zvezdu. Fantastičnu Budućnost. Jaku Olimpiju. MEGA igra prekrasnu košarku, a Zadar i Cibona se polako dižu. ABA je fantastična stvar, posebice za mlađe igrače i ne mogu se složiti da nemamo konkurencije.''

 

 

''Mi se u Hrvatsku ligu uključujemo tek na kraju, tako da nažalost nemam uvid što se događa u drugim klubovima. Ponavljam, nitko sretniji od nas da u Hrvatskoj bude što više jakih klubova.''