NEDAVNO mi je jedan prijatelj, komentirajući tursku nogometnu reprezentaciju, rekao da su oni kinder-jaje. Iako se na prvu slika čini i više nego prikladna, analogija nije sasvim ispravna. Naime, s najpopularnijim Kinderovim proizvodom znate da ćete nešto dobiti, ali ne što. S Turskom, ne znate hoćete li dobiti išta, uključujući i čokoladno jaje.

 

 

Dva i pol mjeseca nakon susreta na Europskom prvenstvu u Francuskoj, Hrvatska i Turska će ponovo ukrstiti koplja. I dok će promjene koje će Čačić izvesti, ako će ih i biti, biti minimalne, Terim je odlučio napraviti žestok rez. Tako na utakmici neće biti Hakana Balte, Selçuka Inana, Arde Turana, Gökhana Gönüla i Canera Erkina, petorice startera iz te utakmice. Proširimo li popis i s Burakom Yilmazom, koji je prvi njihov napadač i igrao je na ostalim susretima na prvenstvu, dolazimo do zaključka da je u 80-ak dana, Terim promijenio više od polovice svoje momčadi. U teoriji bi Turcima mogla faliti Yilmazova ubojitost ili Erkinova probojnost, ali tri izostanka bitnija su od ostalih, za tip nogometa kakvog Terim preferira. Balta je najbolji turski stoper na lopti i bio je ključan čovjek za pokretanje napada iz prve faze. Bez njega, Turci teže nego inače pronalaze okomito rješenje iz zadnje linije. Selçuk Inan je bez dileme bio njihov ključni igrač, čovjek koji je pokretao njihovu igru, oplemenjivao njihove napade i vrlo brzo i efektivno pronalazio slobodnog igrača što im je omogućilo da po osvajanju lopte imaju dovoljno vremena rasporediti se prije nego li ih protivnik ponovo stisne. I konačno, najveća zvijezda ekipe, Barcelonin Arda Turan. Njegova mogućnost da zadrži loptu u svojim nogama i sačuva ju, da podjednako dobro igra startajući s krila i iz sredine, nešto je što Turska nema u ostatku kadra. Ipak, upitna razina zalaganja pokazala je da kod Imperatora nema Nedodirljivih. 

 

 

Prije nekoliko dana je Rusija, ekipa koja je također u stadiju ozbiljne transformacije, nadigrala Tursku koja je ostala na samo jednoj stvorenoj šansi u čitavoj utakmici. Iako je uzorak brutalno malen, otprilike teorijski odgovara procjeni koliko posla je pred ovom ekipom. Zamjene za nestale prvotimce donekle su promijenile i igru čitave ekipe. Tako na stoperskoj poziciji možemo očekivati Caglara Soyuncua, dvadesetogodišnjaka koji je odigrao tek dvije utakmice za reprezentaciju. Igra sa strašno puno samopouzdanja, ali često i dosta nerezonski pokušava gurati lopte preko vezne linije čime njegova ekipa gubi posjed i ostaje izložena na kontranapade. Za razliku od ofenzivnije orijentiranih bekova koji su zaigrali na Euro, Terim je donekle „povukao ručnu“ i uvođenjem Koybasija i Ozbayraklia, bekova koji su tu prvenstveno radi svojih defenzivnih kvaliteta i koji će tokom utakmice ipak više paziti da bolje zaštite novi stoperski par. Inan već sada vidljivo fali, njegova zamjena Topal ipak nije toliko kvalitetan u organizaciji igre, iako svojim spuštanjem u zadnju liniju omogućava Turskoj da u toj zoni ima čovjeka viška i lakše kontrolira loptu. Nedostatak Inanove prisutnosti u veznom redu očit je i po tome što Turska mnogo manje aktivno igra u tom dijelu igrališta. Terim je znao na krilne pozicije staviti vezne igrače koji bi uvlačenjem u sredinu davali hrpu igrača u centrali terena gdje bi Turska onda imala višak. Danas, Callhanoglu i Tufan su često usamljeni, a krila su postala središnji fokus napada. Mladi Emre Mor vjerojatno je i najopasniji igrač ekipe, strašno hitar i moćan dribler za kojeg se rade izolacije i Strinić bi mogao biti defenzivno najzaposleniji naš igrač. 

 

 

Općenito, vidljive su sitne adaptacije koje u ovom trenutku trebaju Terimovoj Turskoj, barem u ovom tranzitnom periodu. Igraju s puno manje intenziteta u obrani i u dubljem bloku, bez pravog visokog presinga koji bi ih, neuigrane, ostavio previše otvorenima jednom kada ih suparnik probije. S obzirom na nedavno iskustvo protiv Hrvatske i Modrića u tom pogledu, možemo očekivati puno oprezniju Tursku koja će prije svega gledati smanjiti prostor između svojih linija spuštanjem prema vlastitom golu. Već su i Rusi nekoliko puta iskoristili neuigranost srednjih veznjaka u obrani gdje su im se ruski bočni veznjaci zavlačili iza leđa jednom kada ih ovi ispuste iz vida.Također, bez udarnih snaga u sredini terena, veliki postotak aktivne igre Turska vrti u zadnjoj liniji gdje imaju višak igrača, a vrlo strpljivom igrom veznjaka koji odgađaju i restartaju napad pokušavaju sniziti tempo utakmice, sve dok se ne otvori prilika za direktni put lopte prema jednom od krilnih igrača. Na taj način (snižavanjem tempa) dovode se u puno manje nekontroliranih situacija, onih za koje nisu imali dovoljno vremena uvježbati ih u ovom sastavu i za očekivati je, odnosno jedino je logično, da Čačić pokuša sasjeći tu ideju u startu visokim presingom na zadnju liniju koja je na lopti ipak slabija nego prije. Generalno će Turska i dalje u onim osnovnim crtama igrati slično kao prije – nastojati dominirati loptom i pokušavati pas igrom izaći u suparničko polje, ali sve ove zadrške u njihovoj igri govore kako je Terim itekako svjestan osjetljivosti situacije u kojoj „prvenstvo“ počinje već sutra, a njegova ekipa nije odradila pravi zajednički trening. Vrijeme će sutra biti najbolji prijatelj hrvatske reprezentacije.

 

 

Kriza i diktatura u zemlji podsjetila su svijet zašto je Anadolija i okolno područje bure baruta čitavu svoju povijest. Turska reprezentacija vrlo je dobar reprezent – nikad ne igraju solidno, uvijek su ili izvrsni, ili katastrofalni. Stalne krize, smjene, svađe, otkazi, prijetnje, navijačka nezadovoljstva i neredi dobrim dijelom uvjetuju generalno stanje reprezentacije. Raspadi u njihovoj igri ionako nisu gotovo nikad imali čisto igračke i sistemske mane, već niz sukobai nteresa i klanova koji su parali svlačionicu popola i uništavali koheziju. Ako je Terimov kirurški zahvat napravljen iz tog razloga, i u tom pravcu, mogli bismo već sutra vidjeti organiziraniju Tursku nego na Euru, kada bi u pravilu igrala nogomet maksimalno 45 minuta, nakon čega bi se njezini janjičari razbježali po bojnom polju ne slušajući upute generala. Sezona ne traje dugo ni hrvatskim nogometašima, a prije nego li su se pošteno slegli dojmovi s Eura na kojem je Hrvatska igrala odlično i prije nego li su „pobrojane žrtve“, već kreću novi izazovi. Skupina je jedna od najizjednačenijih u novijoj povijesti, a format kvalifikacija puno zahtjevniji i stroži nego onaj prethodni. Prostora za kiks nema puno, i ako je nekad Turska bila poželjan protivnik, trenutak je sada. Terim vs Hrvatska, vol. 4.