U NOVOM valu dokumenata koje su posljednjih mjeseci u okviru Football Leaks afere istražili novinari Nacionala u sklopu EIC grupe, objavljene su i informacije o sumnjivim poslovima između HNK Rijeke i Hrvatskog nogometnog saveza s kojima su sustavno kršili FIFA-ina pravila tijekom transfera mladih nigerijskih nogometaša.

Gabriele Volpi, jedan od najmanje poznatih talijanskih milijardera, u hrvatskoj javnosti poznat zbog svojih ulaganja i veza s nogometnim klubom Rijeka, sa svojim suradnikom i jednim od čelnika Hrvatskog nogometnog saveza Damirom Miškovićem imao je u riječkom nogometnom klubu i jednu dosad slabo poznatu, ali intrigantan poslovni model.

U Volpijevu i Miškovićevu riječkom nogometnom carstvu to znači poseban model transfera nigerijskih igrača u hrvatske klubove. Onaj zbog kojeg je FIFA kaznila i riječki nogometni klub i Hrvatski nogometni savez. I to zbog nepravilnosti koje mogu povući i puno ozbiljnije kazne od onih koje su već izrečene.

FIFA je sankcionirala Hrvatski nogometni savez novčanom kaznom od 16.000 švicarskih franaka zbog transfera nigerijskog igrača Goodnessa Ohiremena Ayajija izvan Sustava usklađivanja transfera (TMS) u prosincu 2017. godine. Istovremeno je zbog istog transfera donesena odluka o predloženoj novčanoj kazni od 10.000 švicarskih franaka u slučaju protiv HNK Rijeke, ali klub to osporava. Dokumenti Football Leaksa koji su predani Der Spiegelu i partnerima iz Europske istraživačke suradnje (EIC) otkrivaju da je taj transfer samo vrh ledenog brijega. Slični prijestupi dogodili su se i tijekom transfera još šestorice nigerijskih igrača koji su proveli svoju "prvu registraciju" putem Hrvatskog nogometnog saveza za HNK Rijeku između 2012. i 2016., unatoč tome što su već bili registrirani u Nigerijskom nogometnom savezu. Neki nigerijski igrači preselili su se u Hrvatsku kao maloljetnici i tu su čekali svoj 18. rođendan i prvu registraciju za Rijeku.

Povrh toga, postoji i mogući sukob interesa glavnog izvršnog direktora HNK Rijeke Damira Miškovića, koji je također potpredsjednik HNS-a i počasni hrvatski konzul u Nigeriji. On je 2014. potpisao "memorandum o razumijevanju" o partnerstvu s Nigerijskim nogometnim savezom, kao predstavnik tvrtke Orlean Invest West Africa Limited, a on upravlja i tvrtkom Orlean Invest Africa Limited koja je osnovala Nogometnu akademiju Abuja, glavnu bazu za regrutiranje nigerijskih nogometaša u HNK Rijeku.

Dokumenti pokazuju da su mladi nigerijski talenti iz Abuje prvo bili registrirani u Nigerijskom nogometnom savezu. Kada su navršili 18 godina službeno su prebačeni u HNK Rijeku, uz asistenciju HNS-a koji ih je ponovno registrirao kroz "prvu registraciju". Time su HNS i klub Rijeka prekršili FIFA-in pravilnik koji propisuje da se takvi transferi igrača trebaju provoditi kao "međunarodni transferi", uz izdavanje certifikata za međunarodni transfer igrača. FIFA je otvorila brojne istrage protiv hrvatskog, nigerijskog i talijanskog nogometnog saveza, protiv Nogometne akademije Abuja te hrvatskih i talijanskih nogometnih klubova Rijeke, Spezije Calcio i AS Rome u vezi s transferima igrača iz Nigerije. Neke istrage već su zaključene i FIFA-ina Disciplinska komisija izrekla je sankcije zbog kršenja pravilnika, a neke još uvijek traju.

Hrvat Damir Mišković operativac je za jednog od najbogatijih i najmanje poznatih talijanskih milijardera Gabrielea Volpija, vlasnika zaklade Stichting Social Sport registrirane u Nizozemskoj, iza koje stoji trust na Bahamima kojim upravlja panamska tvrtka. Volpi je također drugi glavni dioničar jedne od najvećih talijanskih banaka Carige. U osamdesetima je procesuiran zbog bankrota svoje tvrtke, ali nikad nije služio kaznu zbog opće amnestije u Italiji, a ove godine ponovno je postao meta talijanskih istražitelja zbog optužbi za pranje novca. Iako je Volpi u prosincu 2017. prodao svojih 70 posto dionica HNK Rijeke svom suradniku Miškoviću, Miškovićevo ime ne pojavljuje se u registru tvrtki. Kao dioničari hrvatskog kluba navedene su njegove kćeri sa stalnom adresom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Sve je započelo 2012. godine kada je Grad Rijeka odlučio privatizirati svoj vodeći nogometni klub. Talijanski milijarder, 75-godišnji Gabriele Volpi, stekao je 70 posto dionica i imenovao svog operativca Hrvata Damira Miškovića (53), koji je tada imao stalnu adresu u nigerijskoj Abuji, glavnim izvršnim direktorom. Uložio je milijune eura u taj klub, koji je u sezoni 2016./17. osvojio Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Sada dokumenti Football Leaksa otkrivaju da je iza svega stajala i jedna druga, skrivena agenda.

Iste godine 2012. Gabriele Volpi osnovao je Nogometnu akademiju Abuja. "To je bila izvorna zamisao Gabrielea Volpija, predsjednika Orlean Invest Africa Limiteda", rekao je upravitelj te akademije Clement Olakumbi Titiloye u intervjuu nigerijskim medijima 2016. godine. Objasnio je da je cilj Akademije pomoći financijski ugroženoj djeci, odgajati ih i usavršavati njihov talent te im pružiti šansu da se u budućnosti brinu za svoje obitelji. Djeca ne plaćaju školarinu i upis im je potpuno besplatan. "Osmorica njih sad su u Europi. Sadiq Umar i Nura Abdullahi su u talijanskoj Romi, a ubuduće će im se pridružiti još neki dečki. Imamo i četvoricu u klubu La Spezia Calcio talijanske SerieB; to su David Okereke, Ayodeji Samuel, Theophilus Aondofa i Suleiman Abdullahi. Financira nas Orlean Invest Africa u vlasništvu gospodina Gabrielea Volpija, a podupiru nas i dva kluba - talijanski Spezia Calcio i hrvatski NK Rijeka", dodao je Titiloye.

Spezia Calcio još je jedan klub u vlasništvu Gabrielea Volpija. Nigerijski maloljetni igrači iz njegove akademije u Abuji često putuju na turnire mladih momčadi u Italiju i Hrvatsku, a HNK Rijeka šalje svoje trenere u Abuju. Bivši generalni direktor HNK Rijeke Vlado Čohar objasnio je Nacionalu da su se neki nigerijski igrači preselili u Hrvatsku dok su još bili maloljetni i tu su čekali svoj 18. rođendan kako bi se registrirali u riječki klub.

HNS i HNK Rijeka pod istragom FIFA-e

Analize igrača HNK Rijeke otkrivaju da je između 2012. i 2017. registrirano najmanje 15 mladih nigerijskih igrača, većinom iz Nogometne akademije Abuja. Tijekom registracije nekih od njih nisu se poštivala FIFA-ina pravila. FIFA-in odbor za status igrača prvi put je zamijetio kršenje pravilnika u svibnju 2015., tijekom transfera igrača Goodnessa Ohiremena Ajayija (24), koji je u siječnju 2013., kada je napunio 18 godina, registriran u HNK Rijeku. "Bilo je zabilježeno da je proveden transfer igrača Goodnessa Ohiremena Ajayija iz Nigerije u Rijeku te da je registriran kao profesionalac u spomenutom klubu", navedeno je u poruci. Međutim, njegov transfer nije bio procesuiran kroz FIFA-in Sustav usklađivanja transfera (TMS).

FIFA-ini istražitelji uskoro su u sklopu službene istrage zatražili odgovore od HNK Rijeke i HNS-a. U odgovorima HNK Rijeke pronašli su nekoliko kontradiktornosti. Iako su tvrdili da igrač ranije nije bio registriran ni u jednom klubu, priložili su pismo Nigerijskog nogometnog saveza koje dokazuje upravo suprotno - da je igrač bio registriran u Nigeriji i igrao za Nogometnu akademiju Abuja. FIFA je također otkrila da je momčad Nogometne akademije Abuja igrala za nigerijsku prvu ligu te ima otvoren račun u FIFA-inu Sustavu usklađivanja transfera (TMS) s 15-ak zaključenih transfera. Rijeka je predala i kopiju certifikata o međunarodnom transferu koji je izdao Nogometni savez Nigerije, što dodatno potvrđuje da je igrač bio registriran u tom savezu.

I konačno, dok iz kluba tvrde da je igrač s njima potpisao profesionalni ugovor, odobrenje HNS-a za registraciju igrača ukazuje na njegov amaterski status. "S obzirom na navedeno, čini se da je igrač u Rijeku prebačen kao profesionalac izvan TMS-a, čime su prekršeni propisi FIFA-e", zaključeno je u istrazi FIFA-e i predložena novčana kazna od 10.000 švicarskih franaka za hrvatski klub.

Gotovo identičan bio je zaključak slučaja protiv Hrvatskog nogometnog saveza, kojem je Damir Mišković potpredsjednik. U prosincu 2017. HNS-u je određena novčana kazna od 16.000 švicarskih franaka. FIFA je potvrdila da su u prosincu 2017. stegovne mjere izrečene i HNK Rijeci, iako iz kluba uporno tvrde da još uvijek čekaju odluku Disciplinske komisije o svom slučaju. Prema dokumentima Football Leaksa, transfer Goodnessa Ohiremena Ajayija nije izolirani slučaj. Zapravo, čini se da je u malom Volpijevu i Miškovićevu nogometnom carstvu postojao poseban poslovni model transfera nigerijskih igrača u hrvatske klubove. Slično su provedeni transferi još najmanje šestorice igrača iz Nogometne akademije Abuja u HNK Rijeku.

Međutim, popis igrača koji je Nogometna akademija Abuja 2017. godine poslala FIFA-i pokazuje da je datum rođenja Goodnessa Ohiremena Ajayija 6. listopada 1996. godine, što bi, ako je točno, značilo da je imao samo 16 godina tijekom registracije u Rijeku, a što pak predstavlja kršenje FIFA-ina pravilnika o transferima maloljetnika. Brojni dokumenti koje su HNK Rijeka, HNS i Nigerijski nogometni savez poslali FIFA-i pokazuju drugi datum njegova rođenja - 6. listopada 1994., koji pravno može proći.

FIFA je 17. ožujka 2017. otvorila nove istrage protiv iste mreže. Ovoga puta su i Nogometna akademija Abuja i Nigerijski nogometni savez podvrgnuti istrazi zbog ozbiljnog kršenja FIFA-ina pravilnika, pod sumnjom za navodni transfer maloljetnika bez prethodnog odobrenja FIFA-ina pododbora za status igrača. Povrede pravilnika prilikom transfera maloljetnih igrača mogu dovesti do daleko strožih sankcija svim uključenim stranama. Više o tome o opsežnoj analizi donosi Nacional. 

Posjet Hrvatskoj i Rijeci_ 

Prema izvješću o kontroli na terenu koje su u listopadu 2016. sastavili FIFA-ini visoki dužnosnici nakon posjeta Hrvatskoj i inspekcije klubova i HNS-a, u ugovorima potpisanim između HNK Rijeke i Stichting Social Sporta, nizozemske zaklade koja je posjedovala 70 posto HNK Rijeke, pronađeno je više slučajeva povrede zabrane vlasništva treće strane.

Volpijeva nizozemska zaklada posjedovala je 50 posto ekonomskih prava igrača Nike Datkovića, Andrije Filipovića, Mate Miloša i Anasa Sharbinija. U slučajevima nigerijskog porijekla, koji su u Rijeku stigli iz akademije u Abuji, nije ustanovljeno vlasništvo treće strane. Ali u slučaju Muhameda Kabirua ustanovili su utjecaj treće strane, što FIFA također zabranjuje. Također su raspravljali o igračima Rijeke nad kojima su dužnosnici kluba zabilježili vlasništvo treće strane, ali nisu proveli te ugovore kroz FIFA-in računalni sustav, kako je propisano. To su Josip Brezovec, Asmir Jakević, Josip Ivančić, Venčislav Dimitrov Hristov, Ivan Vargić, Florentin Matei i jedan nigerijski igrač koji je došao iz Nogometne akademije Abuja – Jamilu Collins. Transferi svih tih igrača provedeni su nakon FIFA-ine zabrane iz siječnja 2015.

Bitne i razotkrivajuće pojedinosti mogu se doznati i iz razgovora šefova HNK Rijeke i FIFA-inih dužnosnika tijekom njihova posjeta Hrvatskoj.

Prema zapisniku s njihova sastanka, HNK Rijeka ne koristi sustav skautiranja, nego se jednostavno trudi dovesti najbolje mladiće iz regije. „Naši skauti amateri, bivše kolege iz momčadi i prijatelji koji drže oči otvorenima. Također prate hrvatske mlade momčadi. Ne regrutiraju maloljetnike iz stranih zemalja.“ Potom je generalni direktor HNK Rijeke Vlado Čohar detaljnije objasnio priču oko nigerijskih igrača: „Imali smo nekoliko nigerijskih maloljetnika koje oni nisu mogli registrirati. Dio vlasništva nad klubom dolazi od poslovanja sa sjedištem u Nigeriji. Doveli smo 10 nigerijskih dječaka i smjestili ih u škole, a nekoliko Hrvata kroz razmjenu je otišlo u suprotnom smjeru.“

Vlasnik kluba je hrvatski konzul u Nigeriji Damir Mišković, nastavlja se u zapisniku sa sastanka. „Stichting Social Sport je zaklada koja se ne bavi samo sportom, nego i socijalnim projektima i odgojem djece, a glavni cilj nisu joj milijunske investicije u nogomet, nego razvoj regionalnog sporta. Osnovna ideja je upravo socijalni aspekt, dosta posluje u Nigeriji, sjedište je u Luganu, podržava Rijeku, Spezia Calcio, Pro Recco (vaterpolo, Italija) i još neke sportove. Profesionalni nogomet nije jedini cilj, ulaže u infrastrukturu. Posjeduje nogometni stadion s kampom za treniranje. Glavni sponzori su lokalne tvrtke, pokušava potaknuti lokalnu ekonomiju...“

Zamjenik sportskog direktora Ivan Mance dodao je da imaju dobru povezanost sa Spezijom: „Razmjena igrača, posudba igrača Speziji kako bi im se pomoglo da napreduju. Spezija također sudjeluje u lokalnim turnirima Kvarnerske rivijere.“

Posjetiteljima iz FIFA-e objasnili su i pozadinu Gabrielea Volpija.

„Predsjednik afričke tvrtke ujedno je predsjednik Spezije i Rijeke. Glavni izvršni direktor svih afričkih tvrtki Damir Mišković i ostali odgovorni su za svakodnevno poslovanje Stichting Social Sporta (koji je osnovao i financira Volpi). Stichting Social Sport je matična tvrtka. Rijeka je jedna od tvrtki-kćeri. Ostale tvrtke, mnoge sa sjedištem u Africi, također su tvrtke-kćeri.“

Direktor Čohar zaključio je da je klub „vrlo transparentan, pozvao je sve prisutne i podijelio brošure i prezentacije o procesima u klubu, prihodima itd“, navodi se u zapisniku. „Dodao je da je gospodin Mišković u klub došao 2012. i od tada je investirao 15 milijuna eura.“

Sudeći prema otvaranju najmanje šest istraga protiv Nogometne akademije Abuja i klubova povezanih s Volpijem i Miškovićem, njihova nogometna mreža probudila je veliki interes FIFA-inih istražitelja.

Elektroničke poruke koje su razmijenili nakon posjeta Hrvatskoj, 10. ožujka 2017., nekoliko tjedana prije nego što su pokrenuli službenu istragu nigerijskog ogranka mreže, pokazuju da im je situacija polako postala jasna.

„Pitali smo Rijeku o tome tijekom revizije, moglo bi biti nešto što treba dodatno istražiti s Nigerijskim nogometnim savezom“, rekao je jedan istražitelj. „Nogometna akademija Abuja osnovana je prije dvije godine i glavni cilj je bio prijenos sportskih prava svojih najboljih igrača u Speziju (Italija) i Rijeku (Hrvatska)“, rekao je drugi.

„Ja nekako sumnjam da je ovdje riječ o transferima maloljetnika iz privatne akademije (nije jasno ima li klupski račun u TMS-u) u Italiju i Hrvatsku radi naknada za transfere. Na tome tragu, ne mislim da je riječ o vlasništvu treće strane. Možemo, naravno, analizirati sve dokumente kojih se domognemo kako bismo to pobliže razmotrili. U odvojenoj istrazi koja je u tijeku (TCF 1779) pronašao sam informaciju o dvojici maloljetnika koji su pohađali tu akademiju i prošli su transfer u Italiju“, otkriveno je u drugoj poruci. Dvojica igrača o kojima govori su Umar Sadiq i Nura Abdullahi. O Sadiqu su naveli sljedeća saznanja: „Nikad nije registriran u Nigerijskom nogometnom savezu (što je potvrđeno i dokumentom Nigerijskog nogometnog saveza i pismenom izjavom njegove majke). Prva registracija u Italiji za Lavagnese u 17. godini kao amater. Nije bio unesen u izvješće o ograničenom izvješću na vrijeme zbog propusta, ali je to poslije ispravljeno. Šest mjeseci kasnije prošao je domaći transfer u Spezia Calcio, u 17. godini života, kao amater.“

Međutim, ti podaci o Umaru Sadiqu, koji su vjerojatno bitno pridonijeli zatvaranju FIFA-ine istrage protiv AS Rome u travnju 2017., ne podudaraju se s dokumentima koje je poslao upravitelj Nogometne akademije Abuja kada je odgovarao na pitanja u FIFA-inoj istrazi otvorenoj u ožujku 2017. Clement Olakumbi Titiloye poslao je FIFA-i popis svih 149 mladih igrača koji su pohađali Akademiju između 2012. i 2016. i jasno je naveo da su svi registrirani u Nigerijskom nogometnom savezu. Jedan od igrača Nogometne akademije Abuja koji je, prema tome, ranije registriran u Nigerijskom nogometnom savezu, bio je i Umar Sadiq.

Offshore carstvo Gabrielea Volpija i Damira Miškovića

Tko su, naposljetku, Gabriele Volpi – koji je privukao pažnju medija svojom 75 metara dugom i 75 milijuna dolara vrijednom jahtom – i njegova desna ruka Damir Mišković, koji je postao jedna od najvažnijih osoba u gradu Rijeci? Odakle dolazi njihov novac koji su investirali u nogometne klubove i Nogometnu akademiju Abuja i gdje ga uglavnom skrivaju? Nacional je u suradnji s partnerima iz EIC-a, talijanskim L'Espressom i nizozemskim NRC Handelsbladom, uspio dobiti odgovore na ta pitanja.

Osim što posjeduje dionice nekoliko poznatih talijanskih tvrtki kao što su Moncler i Eataly, Volpi je trenutačno drugi najveći dioničar jedne od najvećih talijanskih banaka Carige. Svim tim ulaganjima upravlja preko offshore tvrtki. Promotor je serije projekata luksuznih nekretnina u Liguriji.

Zvuči kao priča o financijskom uspjehu. Samo što u ovoj priči ima previše zamućenih i nejasnih dijelova. Na primjer, Volpi je osamdesetih godina bio procesuiran i osuđen na tri godine zatvora zbog kriminalnog bankrota tvrtke Medafrica, ali nikada nije odslužio tu kaznu zbog opće amnestije u Italiji. Uz nekoliko istraga poreznih prevara, Volpi se sada mora obraniti u najvažnijem i najnovijem slučaju koji je naveo talijanskog tužitelja da u svibnju 2018. protiv njega podnese optužnicu za pranje novca. Preko pola milijuna eura u gotovini prebačeno je iz Švicarske u Italiju preko Volpijevih bliskih suradnika.

Volpi je također bio važan slučaj u izvješću odbora američkog Senata za nacionalnu sigurnost, naslovljenom „Održavanje inozemne korupcije izvan granica SAD-a.“ Izvješće na 328 stranica istražuje četiri slučaja koja pokazuju kako se zaobilazi američki zakon protiv pranja novca. Prema tom izvješću pred američkim Senatom, Gabriele Volpi ključni je igrač u jednom od slučajeva. Volpi je, naime, bivšem potpredsjedniku Nigerije pomogao prebaciti 38 milijuna dolara u SAD kroz svoje tvrtke i trustove u Nigeriji i Panami. Njegove tvrtke u poreznim oazama u Lihtenštajnu i Britanskim Djevičanskim otocima također se spominju u izvješću.

Međutim, osnovni su izvori njegova bogatstva luke i ostale logističke usluge te ulaganja u nekretnine u Nigeriji, pod kontrolom Orlean Invest West Africa Limiteda, registriranog u jednoj od zona slobodne trgovine naftom i plinom, bez poreza na dodanu vrijednost, poreza po odbitku, korporativnog poreza i poreza na kapitalne dobitke. Druga tvrtka Orlean Invest Africa Limited, koja se prije također zvala Orlean Invest West Africa Limited, registrirana je danas u poreznoj oazi na otoku Manu. Volpija se često popularno naziva najbogatijim bijelcem u Africi. Međutim, Stichting Social Sport, glavni pravni subjekt njegove nogometne mreže, registriran je u Nizozemskoj.

Nekoliko mjeseci nakon objave izvješća američkog Senata u veljači 2010., panamska tvrtka Delanson Services kontaktirala je rotterdamski ured javnobilježničke i pravne tvrtke Loyens Loeff, velike međunarodne tvrtke s više od 1500 zaposlenih, u svojstvu direktora The Summer Trusta, pravnog subjekta registriranog na Bahamima. Za nizozemske javne bilježnike registracija zaklade predstavlja povećan rizik zato što su zaklade manje transparentne od tvrtki, čiji su dioničari dužni otkriti svoje brojke. Zaklade nisu dužne otkrivati te podatke i zakonski nemaju vlasnika. Porezne oaze u Panami i na Bahamima također su dobro poznato zvono na uzbunu za javne bilježnike, koji imaju dužnost identificirati fizičke osobe iza tvrtke. Od njih se također očekuje razumijevanje cjelokupne međunarodne korporativne strukture svojih „klijenata“. Mogu odbiti klijente sumnjivih aktivnosti i moraju prijaviti kontroverzne transakcije. Međutim, svi ti pravni zahtjevi nizozemskog zakonodavstva, kao i Volpijeve bivše sumnjive radnje, nizozemskih javnim bilježnicima nisu predstavljali problem prilikom registracije Volpijeve zaklade. Kada je EIC-ov partner NRC Handelsblad upitao o Volpijevu slučaju, javni bilježnik odbio je odgovoriti, pozivajući se na klauzulu o povjerljivosti podataka.

Unatoč tome, zajedničko istraživanje partnera iz EIC-a otkrilo je da je Stichting Social Sport, koji je posjedovao i HNK Rijeku i Spezia Calcio, osnovao bahamski The Summer Trust, kojim upravlja panamski Delanson Services Inc. Stvarni vlasnik iza te međunarodne strukture je Gabriele Volpi, koji je, s druge strane, uz pomoć Damira Miškovića osnovao Nogometnu akademiju Abuja iz koje je regrutirao igrače za svoja dva nogometna kluba, često pritom zaobilazeći FIFA-ine propise.

Nizozemska zaklada skrivala je još neke zanimljive partnere. Na primjer, u prvim godinama zakladu Stichting Social Sport vodilo je nizozemsko zastupništvo Trustmoore Netherlands BV. Od veljače 2015. njome je upravljalo drugo nizozemsko zastupništvo Zenco Managment BV, a od ožujka 2017. Talijan Stefano Chisoli. Od lipnja 2016. direktor je bio drugi Talijan Andrea Carollo. Zanimljiv podatak je da je upravo u domovima Chisolija i Carolla provedena racija talijanske financijske policije u svibnju 2018., u najnovijem slučaju pranja novca koji je Volpija ponovno doveo u središte pozornosti.

Stichting Social Sport osnovao je 2015. još jednu zakladu u Belgiji pod nazivom Volpi Sportsmanship Foundation. Ta zaklada raspuštena je nakon dvije godine, ali među članovima uprave bili su poznati Talijani: Giovanni Tamburi, bankar i Volpijev poslovni partner u Moncleru i Eatalu, i Franco Carraro, koji je bivši talijanski ministar i predsjednik Talijanskog nogometnog saveza (FIGC), predsjednik talijanskog Nacionalnog olimpijskog odbora i član Međunarodnog olimpijskog odbora.

Volpijeve i Miškovićeve veze pružaju se također do Nigerijskog nogometnog saveza. U travnju 2014. razni nigerijski mediji objavili su vijest da je Volpijev Orlean Invest West Africa Limited, kojim upravlja Damir Mišković, potpisao „memorandum o razumijevanju“ s Nigerijskim nogometnim savezom, što bi moglo predstavljati mogući sukob interesa, s obzirom na činjenicu da je druga Volpijeva tvrtka Orlean Invest Africa Limited osnovala Nogometnu akademiju Abuja koja je pod nadzorom Nigerijskog nogometnog saveza. Uglavnom, nije nikakvo iznenađenje što su oba Volpijeva nogometna kluba, u Italiji i Hrvatskoj, bila glavna odredišta mladih nigerijskih igrača.

U ožujku 2016. Mišković je dobio i diplomatske vjerodajnice jer je imenovan počasnim hrvatskim konzulom u Nigeriji. Tako su se sumnjivi biznismeni s bogatim iskustvom u offshore poslovanju povezali s afričkim političkim i nogometnim dužnosnicima.

„Zaista smo u kontekstu strateških odluka vlasnika dovodili nigerijske dječake“

Gabriele Volpi i Damir Mišković nisu odgovorili na mnoga pitanja o svojoj offshore mreži iz Stichting Social Sporta te o transferima mladih nigerijskih igrača iz Nogometne akademije Abuja. S obzirom na odluke Disciplinske komisije protiv HNK Rijeke i Hrvatskog nogometnog saveza zbog transfera nigerijskog igrača Goodnessa Ohirmena Ayajija izvan Sustava usklađivanja transfera, FIFA je odgovorila: „Prvi slučajevi o kojima govorite zaključeni su u prosincu 2017., o čemu su uključene strane obaviještene. Tema je povjerljiva, međutim, možete kontaktirati klub i/ili Hrvatski nogometni savez i tražiti dodatne informacije.“

Hrvatski nogometni savez potvrdio je da je bio kažnjen. „Nemamo komentara na vaše pitanje. Sankcija je nametnuta HNS-u i on ju je podmirio. To se dogodilo uglavnom zato što je naš postupak registracije bio utemeljen na dokumentima koje smo primili od nogometnog saveza zemlje čiji je igrač državljanin.“

Na pitanje zašto je HNS registrirao toliko nigerijskih igrača u HNK Rijeku kroz „prvu registraciju“, uključujući i šestoricu igrača Nogometne akademije Abuja registriranih prethodno u Nigerijskom nogometnom savezu, odgovorili su sljedeće: „Sve spomenute registracije bile su provedene u skladu s važećim odredbama FIFA-ina pravilnika i utemeljene na važećim dokumentima zaprimljenim od nacionalnog nogometnog saveza čiji je igrač državljanin.“

Iz HNK Rijeke, nasuprot FIFA-inu odgovoru da su sve odluke donesene u prosincu 2017., odgovorili su da još uvijek čekaju odluku.

„Što se tiče registracije Goodnessa Ohiremena Ajayija i stegovnog postupka protiv Rijeke ispred Disciplinske komisije FIFA-e, HNK Rijeka odbacuje i poriče svaku odgovornost zbog činjenice da je HNK Rijeka sudjelovao u skladu s FIFA-inim pravilnikom i dostupnom dokumentacijom. HNK Rijeka zahtijevao je od Hrvatskog nogometnog saveza prvu registraciju spomenutog igrača i Savez je odobrio takvu prvu registraciju, s obzirom na to da igrač nije ranije bio registriran ni u jednom drugom klubu, uključujući i klubove u Nigeriji. Na temelju takvoga zahtjeva na prvu registraciju HNS je Nigerijskom nogometnom savezu podnio zahtjev za izdavanje certifikata o međunarodnom transferu, koji je i dobio, i to s naznakom da je riječ o slobodnom igraču. Na temelju takvog službenog odgovora Nigerijskog nogometnog saveza, HNS je izdao odobrenje za registraciju igrača. O svemu tome bila su obaviještena i tijela FIFA-e, a odluka o tom disciplinskom postupku još uvijek nije donesena“, odgovorili su iz HNK Rijeke i dodali: „Vjerujemo i očekujemo da će HNK Rijeka prema toj odluci biti oslobođena svake odgovornosti.“

Na pitanje o registraciji još šestorice nigerijskih igrača iz Akademije Abuja, koji su ranije bili registrirani u Nigeriji, klub je odgovorio da su „igrači registrirani u HNK Rijeku kao slobodni igrači čija je registracija (u skladu s pravilima FIFA-e) provedena izvan sustava TMS.“

„HNK Rijeka i Nogometna akademija Abuja nisu ni u kakvom posebnom poslovnom odnosu. HNK Rijeka uistinu jest u nekoliko navrata registrirala igrače iz Nigerije kao prvu registraciju, ali na način i u skladu s uvjetima propisanim UEFA-inim pravilnikom“, zaključili su.

Nigerijski nogometni savez, koji je zbog borbi za moć među različitim frakcijama privukao pažnju FIFA-e i kojem se u kolovozu čak prijetilo isključenjem iz FIFA-e, nije odgovorio na naša pitanja.

Voditelj Nogometne akademije Abuja Clement Olakumbi Titiloye ustvrdio je da se njegova organizacija u Nigerijskom nogometnom savezu službeno vodi kao „akademija“. Na pitanje o međunarodnim transferima igrača iz Nogometne akademije Abuja (FIFA je zaključila da u njezinu Sustavu usklađivanja transfera ima otvoren račun s oko 15 transfera) i o transferu Goodnessa Ohiremena Ayajija, koji je doveo do sankcioniranja HNS-a, odgovorio je:

„Ti igrači putovali su bez znanja i pristanka Akademije.“

Kada smo ga pitali o poslovnom modelu za izvor talentiranih nigerijskih igrača u Speziju i Rijeku, Titiloye je odgovorio da „Akademija nikada nije provela uspješan međunarodni transfer igrača zbog nedostatka veza u inozemstvu.“

„Nisam svjestan bilo kakvih uplitanja treće strane ili partnerstava s bilo kojim organizacijama“, odgovorio je kada smo ga pitali o vlasništvu treće strane nad igračima koje drži Stichting Social Sport.

Bivši generalni direktor HNK Rijeke, Vlado Čohar, koji je napustio klub u srpnju 2018., ponudio je svoje objašnjenje transfera mladih nigerijskih igrača:

„Budući da je vlasnik kluba bio Stichting Social Sport, ideja je bila da određeni broj nigerijskih dječaka integriramo u rad naše škole nogometa. Bilo je jasno da se zbog FIFA-ina pravilnika oni neće moći registrirati (jer su bili maloljetni), ali to nije bilo važno. Trenirali su s našim ekipama škole nogometa, pronašli smo im skrbnike i integrirali ih u školski sustav. U to vrijeme, a govorimo o 2012. i 2013., taj socijalni faktor bio nam je jako bitan i uvjeravam vas da nije bilo lako. Nije vam neka tema konstatirati da nisu mogli biti registrirani kada su to svi znali, spomenuti FIFA-in pravilnik to jasno definira.“

Kada smo ga pitali o sankcijama zbog transfera Goodnessa Ohiremena Ayajija, odgovorio je:

„Naime, registracije izvan TMS-a nisu neki veliki prekršaj. Sustav usklađivanja transfera upravo je to što mu ime i kaže, a da bi se transfer ostvario, igrač treba prvo biti negdje registriran. Svi naši nigerijski igrači potpisali su izjave da im je registracija za HNK Rijeka, prva registracija.

U sljedećem koraku u procesu registracije HNS na temelju izjave igrača traži potvrdu od matičnog saveza. U ovom slučaju nigerijskog. Nakon što svi potvrde da se upravo radi o prvoj registraciji, igrač se normalno, sukladno pravilima, i registrira.“

Na pitanje o poslovnom modelu Volpija i Miškovića prilikom transfera igrača u Rijeku i Speziju, ustvrdio je: „Gospodin Volpi je kroz Stichting Social Sport imao jasnu strategiju pomaganja lokalnoj zajednici u Nigeriji, s obzirom na to da je tamo razvio veliko poslovanje uz značajan godišnji promet. Socijalna aktivnost nije se manifestirala samo kroz nogomet i to se sigurno lako može provjeriti. U najmanju ruku trebate logički zaključiti da netko tko ostvaruje godišnji promet od nekoliko milijardi dolara, ne može svoj poslovni model bazirati na transferu igrača izvan TMS-a. Ili općenito, bazirati bilo što kroz nogomet.“

Nastavio je: „Zaista smo u kontekstu strateških odluka vlasnika dovodili nigerijske dječake. Mislim da nije potrebno da ponavljam model. Neki su dječaci ostali duže, neki kraće, a sve je bilo organizirano u koordinaciji s državnim institucijama. Kao što sam rekao, imali su skrbnike i njihov boravak bio je odrađen sukladno svim pravilima koja se odnose na maloljetnike. Neće biti teško elaborirati svaki pojedinačni slučaj. Doprinos HNK Rijeke Akademiji u Abuji odražavao se isključivo kroz profesionalni rad nogometnih trenera. Naglasio bih da se većina tih dječaka koji su dolazili u Rijeku nije nastavila baviti nogometom.“

Novi vlasnici Rijeke iz Ujedinjenih Arapskih Emirata

A što je s profesionalnim nogometnim uspjehom nigerijskih igrača koji su došli u Rijeku sa snovima da postanu nogometne zvijezde? Goodness Ohiremen Ayaji i Solomon Theophilus igraju u Prvoj HNL za NK Inter Zaprešić. Jamilu Collins pronašao je sreću u 2. Bundesligi sa SC Paderbornom, a Olie Kingsley Ndidi uspio je ući u klub druge norveške lige Mjondalen, ali čini se, prema Transfermarktu, da je od siječnja 2018. bez kluba. David Nwolokor na posudbi je iz Rijeke u klubu prve mađarske lige Seredu. Muhamed Kabiru vratio se iz druge posudbe u posljednje tri godine u Rijeku iz Druge HNL. Musa Yusuf također igra u hrvatskoj drugoj ligi. Čini se da im transferi iz Nigerije u Hrvatsku nisu donijeli vrhunske nogometne karijere.

Postoje i druge vrste transfera, na primjer transferi superbogataša u jurisdikcije s niskim porezima, kakve možemo otkriti slijedeći trag Volpijevih i Miškovićevih poreznih oaza. U prosincu 2017. dogodila se velika promjena u strukturi vlasništva nad HNK Rijekom. Volpijev Stichting Social Sport prodao je svojih 70 posto udjela u klubu tvrtki Teanna Limited, registriranoj u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, tko je njezin stvarni vlasnik, koji je, kao i mnogi vlasnici u posljednje vrijeme, svoju trajnu adresu pronašao u poreznom utočištu?

Kćeri Damira Miškovića, 25-godišnja Matea i 23-godišnja Ana Mišković, obrazovane na elitnim švicarskim fakultetima, slave se u hrvatskom tisku kao „lijepe i uspješne vlasnice HNK Rijeke.“ Međutim, britanski korporativni registar otkriva da obje imaju stalnu adresu, a time i poreznu rezidenciju u poznatoj poreznoj oazi – Ujedinjenim Arapskim Emiratima.