POTVRĐIVANJE Igora Tudora na klupi Juventusa trebala je donijeti stabilnost i kontinuitet, osobito jer su gotovo svi rivali iz vrha prošlogodišnje ljestvice mijenjali trenere. Međutim, nakon prvih sedam utakmica sezone, čini se da hrvatski stručnjak nije iskoristio tu prednost. Umjesto izgradnje prepoznatljivog stila, stalne promjene u sastavu i pristupu igri unijele su nesigurnost u momčad koja i dalje traga za vlastitim identitetom, piše Gazzetta dello Sport.

Kada je prošle sezone preuzeo momčad od Thiaga Motte, Tudor se fokusirao na psihološki oporavak. Inzistiranjem na pripadnosti i agresivnosti uspio je ujediniti svlačionicu i ostvariti prosjek od dva boda po utakmici u posljednjih devet kola.

Tada je, koristeći prednost igranja samo jedne utakmice tjedno, radio minimalne promjene u sastavu. Uprava je tijekom ljeta slijedila istu logiku, dovevši samo četiri nova igrača kako bi Tudor mogao nastaviti raditi na postojećim temeljima. Ipak, čini se da je ta početna prednost u potpunosti nestala.

Stalne rotacije i potraga za napadom

Od početka nove sezone Tudor je koristio čak 23 od 27 dostupnih igrača, od čega 19 kao startere, provodeći sustavne rotacije. "Kada moraš igrati svaka tri, četiri dana, to je drugi nogomet. Kada možeš mirno pripremati sljedeću utakmicu, sve se vraća pod kontrolu...", izjavio je nedavno, možda aludirajući na poteškoće s dvostrukim ritmom utakmica s kojim se u karijeri rijetko susretao.

Umjesto da se osloni na definiranu jezgru momčadi, hrvatski trener pribjegao je masovnim rotacijama, mijenjajući po četiri ili pet igrača između utakmica. Najveći vrtlog vlada u napadu, gdje je u samo sedam susreta isprobao čak 15 različitih kombinacija ofenzivnog trojca, seleći igrače poput Jonathana Davida s pozicije centralnog napadača na mjesto polušpice.

Dva lica Tudorova Juventusa

Iako je početna postava doživjela samo tri stvarne promjene u odnosu na prošlu sezonu, momčad je na terenu izgubila sigurnost. Agresivni identitet, viđen na Svjetskom klupskom prvenstvu i u nekim bljeskovima na početku sezone, zamijenila je nepredvidljivost.

Juventus se sada uglavnom prilagođava protivniku. Ponekad se povlači u obranu kao protiv Intera, a ponekad inzistira na sporom i neefikasnom posjedu lopte, kao protiv Verone i Atalante. Kako bi izbjegao potpuni povratak na početak, Tudor hitno mora pronaći prepoznatljiv stil i definirati "svoj" Juventus.