ANTE KOSTELIĆ, trener koji je s Ivicom i Janicom Kostelić stvorio ukupno 10 olimpijskih i osam svjetskih medalja te četiri Velika kristalna globusa, ogorčen je nakon odlaska u mirovinu.

"U društvu koje ne može valorizirati ono što si radio, ili ne može slijediti i dati o tome određeno mišljenje i ocjenu, u takvom društvu je čovjek kao ja, ili netko drugi, izgubljen. Kako ja mogu biti zadovoljan kad oni koji ocjenjuju nisu zadovoljni? Onaj tko je mene degradirao iz vrhunskog trenera u nekakvog drugog znači da nije zadovoljan mnome. Zar vam nije neugodno čuti da ću ja, naprimjer, imati mirovinu od dvije i pol tisuće kuna?" kazao je Gips. 

Uveli su paramirovine za sportaše, a na trenere zaboravili 

Nakon njegovog istupa aktualizirao se problem sportskih mirovina koje je 2013. godine kroz izmjene Zakona o sportu uvela SDP-ova vlada. To nisu klasične mirovine, već se tako samo kolokvijalno nazivaju, a službeno se vode kao naknade za izvrsnost. Pravo na njih polažu osvajači olimpijskih i svjetskih medalja s navršenih 45 godina života. Najveći iznos primaju osvajači zlatnih olimpijskih medalja te svjetski i europski prvaci - 5400 kuna. Treba istaknuti da te naknade ne spadaju u okvir mirovinskog sustava niti ih isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, dok njihovi primatelji i dalje mogu raditi te ne podliježu uobičajenim kriterijima za umirovljenje (starost, radni staž i visina plaće). 

Riječ je, dakle, o paramirovinama za vrhunske sportaše koje izazivaju oprečna razmišljanja građana koji ih financiraju kroz porezna davanja. Pritom je manje važno kojim se putem naknade isplaćuju krajnjim korisnicima, već je ključno da dolaze iz javnih sredstava, pa se s pravom postavlja pitanje jesu li sportaši time postali povlaštena društvena skupina.

No i u toj skupini dolazi do nove diskriminacije jer u nju putem trajnih davanja nisu uključeni vrhunski treneri, a Kostelić je samo jedan od njih.

Mateša: Nakaradan sustav

Govoreći o mizernoj mirovini, Gips nije precizirao na temelju čega mu ona pripada, gdje je upisao staž, koliku je plaću primao i koliko je izdvajao za mirovinsko osiguranje. Zna se kako se računa iznos mirovine, a vjerujemo da to jako dobro zna i Kostelić.

Pitanje je raspravljamo li mi ovdje o mirovini ili paramirovini u vidu trajane naknade za sportsku izvrsnost. U okviru sustava tzv. sportskih mirovina treneri su jednostavno zaboravljeni. To je problem koji dugo stoji u ladici resornog ministarstva i vlade. 

"Dogodit će se da će neki ljudi imati izuzetno niske mirovine. HOO je službeno od  Vlade zatražio da se naše najveće trenere svrsta u kategoriju mirovina kakve primanju akademici HAZU ili saborski zastupnici, jer su to ljudi koji su pridonijeli da se Hrvatska proslavi u svijetu i njihov doprinos nije ništa manji od doprinosa sportaša. Tek kada takvi treneri odlaze u mirovinu, onda se vidi da je trenutačni sustav nakaradan", prije tri godine rekao je Indexu predsjednik HOO-a Zlatko Mateša koji je vladi dostavio popis od 20-ak trenerskih imena koje je potrebno svrstati u kategoriju mirovinskog sustava. 

Andrej Plenković bio je zainteresiran, ali ništa više od toga. Popis i dalje stoji u nečijoj ladici. 

Zašto godinama plaćamo trenere koji nemaju rezultat? 

HOO nema ingerenciju da napravi više od spomenute inicijative, no ono što jest u njihovoj domeni i može se korigirati su naknade za sufinanciranje trenera i sportaša sredstvima HOO-a, sukladno Programu za javne potrebe u sportu. S obzirom na to da je riječ o proračunskom novcu, nameće se pitanje kriterija po kojima plaćamo vrhunske, vrsne i druge kategorije trenera, kao i sportaše olimpijce.

Primjerice, treneri Joško Vlašić i Bojan Marinović primali su mjesečnu naknadu u iznosu od 20 tisuće kuna bruto od Olimpijskih igara u Riju sve do ožujka prošle godine, kada je Blanka Vlašić objavila da neće nastupiti u Tokiju. U tom periodu zbog zdravstvenih problema nije odradila nijedno natjecanje, krvnički se borila s ozljedom te je primala mjesečnu naknadu od 7 tisuća kuna bruto na temelju brončane medalje iz Rija. Recentan je i slučaj Filipa Hrgovića koji je bio evidentni kandidat za zlato u Tokiju, ali zbog poremećaja u kalendaru, ukidanja kvalifikacija i njegovog profesionalnog angažmana izgubio je šansu za plasman. Novac je potrošen, a Hrgovića i Blanku na Igrama nećemo gledati. Joško Vlašić za četiri godine primio je oko 780 tisuća kuna bruto, a isti iznos za spomenuti period primio je Bojan Marinović, drugi Blankin trener. Hrgović je tijekom priprema za Tokio u koji neće ići zaratio i sa boksačkim savezom, jer je tražio da se umjesto Leu Pijetraju s kojim je osvojio broncu u Riju sredstva preusmjere prema njegovom novom treneru. To mu nije prošlo, a Pijetraj je i dalje na listi vrhunskih trenera jer se za Tokio bori s Markom Milunom.

Vrhunski treneri biraju se na razdoblje od četiri godine i moraju ispuniti projicirani rezultat, no pravila su takva da projekcija postoji sve dok postoji i realna šansa plasmana na Olimpijske igre. Nedavno je vrhunskim trenerima naknada povećana na 23 tisuće kuna bruto za mjesec dana.

Do Olimpijskih igara u Brazilu 2016. godine, sportaši i treneri morali su primljena sredstva opravdati rezultatima postignutim na svjetskim i europskim prvenstvima, no nakon rekordne berbe medalja u Riju došlo je do izmjene pravila te su treneri i sportaši najvišeg ranga stekli pravo na naknadu još četiri godine u kontinuitetu na temelju ranijeg rezultata. Baš zbog takvih slučajeva HOO razmišlja o povratku na stare kriterije i provjeravanju rezultata iz godine u godinu. 

Trenutno je na popisu devet vrhunskih trenera koje mjesečno plaćamo 23 tisuće kuna bruto, a na temelju očekivanja na nadolazećim Igrama u Tokiju: Edis Elkasević (Sara Perković, disk), Leonard Pijetraj (Marko Milun, boks) Jozo Jakelić (Tonči Stipanović, jedrenje) Edo Fantela (Šime Fantela, jedrenje), Ivica Tucak (vaterpolo), Branko Pelegrin (samostrel), Nikola Bralić (veslanje), Srećko Šuk (veslanje),  Andreas Thorkildsen (Sara Kolak, atletika). 

Na popisu top olimpijaca, koji primaju mjesečnu naknadu od 7 tisuća kuna bruto, su svi medaljaši iz Rio de Janeira: Sandra Perković, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Damir Martin, Valent i Martin Sinković i Sara Kolak, a donedavno su na njemu bili i Filip Hrgović i Blanka Vlašić. Vaterpolo reprezentacija prima naknadu prema drugom pravilniku, kao top olimpijska momčad. 

Lista trenera koje plaćamo u 2021. godini by Index.hr on Scribd

Možda ćete se sjetiti histerije koja je u medijima nastala kada je Gips ostao bez statusa vrhunskog trenera, o čemu je jučer također s ogorčenjem progovorio.

Gips nije vrhunski trener samo na papiru  

Potrebno je pojasniti da je Gips bio u programu za vrhunske trenere i nakon Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. godine, gdje je s Ivicom osvojio posljednju obiteljsku medalju s velikih natjecanja. HOO mu je dao šansu do Igara u Pjongčangu, gdje je trenirao Samuela i Eliasa Kolegu, ali nije postigao dovoljno dobar rezultat da ostane u kategoriji vrhunskih trenera. 

''Očito ljudi ne znaju kriterije po kojima treneri dobivaju status vrhunskog trenera. Nema to veze s njima, s njihovom karijerom niti rezultatima koje su u životu postigli. Ovisi isključivo o uspjesima sportaša koje ti treneri vode. Nije pitanje je li neki trener vrhunski stručnjak u svom poslu, stvar je isključivo koga taj trener vodi. Jasno da je Gips vrhunski stručnjak, tu nikakvog spora nema, ali sportaši koje on trenira priča su za sebe. Ako mogu povući paralelu, tko normalan može reći da Ratko Rudić nije vrhunski trener, ali Ratko danas ne vodi ni klub, ni reprezentaciju i prema našim kriterijima on ne bi imao pravo na status vrhunskog trenera'', rekao nam je Mateša. 

Dakle, status trenera u potpunosti ovisi o uspjesima sportaša kojeg trenira. Drugi je problem što Skijaški savez navodno nije imao dovoljno novca za projekt braće Kolega pa je Kostelić prema pisanju medija morao dignuti kredit kako bi ih mogao financirati. Zbog neadekvatnih rezultata nakon Igara Gips je iz kategorije vrhunskog trenera prebačen u kategoriju vrsnog te više nije primao 20, već 11 tisuća kuna bruto. 

"Isključivi kriterij za trenere su rezultati sportaša koje ti treneri vode. HOO se bavi samo natjecanjima. To što je Ante Kostelić izgubio status vrhunskog trenera ne znači i ne govori ništa o njegovim sposobnostima. Njegov status, prema pravilniku HOO-a, isključivo ovisi o tome koga vodi, odnosno trenira. On je tada vodio Ivicu Kostelića i od Sočija pa do Pjongčanga bio u statusu vrhunskog trenera zato što je njegov sportaš bio olimpijac i za njega su vrijedila takva pravila", pojasnio je predsjednik HOO-a za Index 2019. godine.

Upravo tada krenula je inicijativa da se osiguraju adekvatan status i sportske mirovine najistaknutijim hrvatskim sportskim trenerima koji su svoju trenersku izvrsnost potvrdili na najvišoj svjetskoj razini. Tri godine kasnije i dalje razgovaramo o inicijativi dok sustav trošenja javnog novca u sportu nije ni uređen ni pošten. Potvrdila se još jednom teza da novca u sportu ima, ali je i više nego upitan način na koji se on distribuira i troši. Kako, primjerice, objasniti situaciju da iz proračuna financiramo HOO, koji novac dijeli savezima, a skijaškoj reprezentaciji u Pjongčangu se dogodi da joj skije servisiraju Bugari? Niz je sličnih primjera, a Nacionalna strategija sporta koju smo čekali od osamostaljenja i koja bi trebala riješiti gorući problem financiranja hrvatskog sporta, u praksi ne pomaže.