TUŽNA vijest potresla je danas košarkaški svijet. U Salt Lake Cityju u 78. godini umro je legendarni trener Utah Jazza Jerry Sloan. Čovjek koji je dva puta u nizu gubio finala od Jordanovih Bullsa imao je reputaciju jednog od najvećih analitičara u povijesti NBA lige te iznimno inteligentnog stručnjaka koji je uvijek imao nekoliko alternativnih planova ako onaj prvotni pođe po zlu. Sloan je imao viziju, košarku je živio 24 sata dnevno, a premda je kao igrač bio jedan od najboljih obrambenih košarkaša svog doba (dva puta je izabran u najbolju defenzivnu momčad lige), kao trener je složio ponajbolji napadački tercet u povijesti lige. Sloan je doktorirao na pick and roll igri Malonea i Stocktona, a Jeff Hornacek bio je treći dio moćnog terceta možda i najbolje momčadi koja nikad nije došla do prstena.

Bivši hrvatski košarkaš Gordan Giriček bio je član Jazza od 2004. do 2007. Svoju posljednju NBA sezonu Giriček je započeo u Jazzerima, ali nije ju završio. Utah je igrala protiv Bobcatsa kad je puklo između legendarnog trenera i hrvatskog košarkaša. Tijekom jedne akcije Giriček je pogriješio, krivo je dodao loptu, a Sloan ga je izvadio iz igre. Ta se odluka Giričeku nije svidjela i došlo je do žestoke prepirke između trenera i igrača. Sloan je potjerao Giričeka u svlačionicu, klub ga je suspendirao, a vrlo brzo razmijenjen je za Kylea Korvera u Philadelphiju 76erse.

Tužna vijest iz Salt Lake Cityja bila nam je povod da razgovaramo s Giričekom, a osim o Sloanu pričali smo o njegovoj karijeri, hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskim igračima u NBA ligi, Kreši Ćosiću i, naravno, o Posljednjem plesu.

Kakav je bio Jerry Sloan?

"Prema njemu imam ogroman respekt. Najviše zato što je tražio od momčadi sve ono što je davao na terenu kad je i sam bio igrač. Imate danas puno trenera koji su kao igrači bili lijenčine, koji su se švercali, a kad su postali treneri preko noći su postali tirani. Jerry nije bio takav. Bio je dosljedan i jako me rastužila vijest da je umro."

Niste se rastali u najboljim odnosima. Kako danas gledate na onu situaciju s utakmice protiv Charlotte?

"Ne zamjeram mu ništa. Ma, ne zamjeram ja nikome ništa. Iako mi ni danas nije jasno zašto je to napravio, očito je imao neke svoje razloge. Život ide dalje. Iskreno, te se situacije više ni ne sjećam."

Imali ste pristojnu NBA karijeru u kojoj ste dijelili svlačionicu s legendama kao što su Tracy McGrady u Orlandu ili Shaquille O'Neal i Steve Nash u Phoenixu. Kakav je osjećaj igrati s takvim veličinama?

"Super, ali ja nisam tip koji se previše oduševljava takvim stvarima. Imate ljude kojima klecaju koljena kad ispred sebe vide nekog slavnog, ali ja nisam takav tip. Nikad nisam padao u euforiju zbog toga što je, eto, netko poznat. Ok, super, respektiram te, ali dat ću sve da pokažem da sam ako ne bolji, onda barem jednako dobar. Uvijek sam težio biti bolji od svakoga i znam da mi se to masu puta obilo u glavu. Sjećam se da sam tijekom jedne utakmice protiv Dallasa imao poprilično oštar sukob s McGradyjem. Na minuti odmora me napao da mu nisam dodao jednu loptu i prijetio mi je da će me razbiti ako to ponovim. Rekao sam mu da odjebe i da sjedne, a naravno da sam poslije za sve ispao ja kriv. Jer, lakše je napasti mene nego neku superzvijezdu i naravno da nitko nije stao na moju stranu. Nikad nisam prvi počinjao, ali nikad nisam dopuštao da me gaze."

S reprezentacijom Hrvatske ste nastupili na pet Eurobasketa u nizu i nikad niste napravili ništa. Igrali ste u Istanbulu 2001. i u Beogradu 2005. kad nas je doslovce jedna lopta dijelila od polufinala. Slično je bilo u Španjolskoj 2007. i u Poljskoj 2009. Uvijek tako blizu, ali uvijek poraz. Zašto?

"Slažem se s vama da smo morali napraviti puno više i ne bježim od toga. Previše smo puta pucali kad nismo smjeli da bi to bilo slučajno. Ništa nije slučajno. Zašto je to tako, to je kompleksno pitanje koje zahtijeva i poseban pristup temi. Naravno da imam svoje mišljenje, ali nisam siguran da je za javnost. Barem ne u ovom obliku. Volio bih sudjelovati na nekom panelu, debati gdje će više ljudi koji su involvirani u hrvatsku košarku moći dati svoje argumente zbog čega smo danas na samom dnu. Glupo bi bilo da sad nekoga optužujem, a da se taj netko ne može braniti. Tema je ogromna, pitanja i razloga je puno, pa mislim da je takav način jedini ispravan da se pokušaju naći uzroci propasti hrvatske košarke."

Igrali ste u Salt Lake Cityju, a Krešo Ćosić bio je legenda tamošnjeg sveučilišta Brigham Young. Pamte li ga danas tamo?

"Iskreno, nisam siguran. Možda nešto stariji ljudi i oni najzagriženiji fanatici košarke. Tako vam je u sportu, ali i u životu. Znam da je Krešo Ćosić u Hrvatskoj legenda, ali mislim da hrvatska javnost previše očekuje da će se netko, ma koliko velik bio, u Americi pamtiti i nakon 50 godina samo zato što je Hrvat. Nama Ćosić znači puno, ali za Amerikance… Pamte Malonea i Stocktona, a ne znam baš je li im ostao u pamćenju još neki igrač te generacije.''

Bojan Bogdanović igra u vašem bivšem klubu. Snašao se odlično, ali sad je ozlijedio šaku desne, šuterske ruke. Koliko ta ozljeda može biti opasna po nastavak karijere?

"U Bojana nisam sumnjao. Kliknuo je s momčadi, igrači mu vjeruju, a to je najvažnije. Zato je i odlučivao neke važne partije. Što se tiče ozljede, ne znam što bih rekao. Nadam se da je lakše prirode, da nije stradala neka sitna koščica koja može izazvati niz komplikacija. Vjerujem da je medicina danas otišla dovoljno daleko da će se taj problem brzo riješiti."

Što mislite o ostalim hrvatskim igračima u NBA ligi? Zubac, Šarić, Hezonja, Bender…

"Zupca sam vidio kad je imao 16 godina i odmah sam rekao da će biti brutalan. Oduševljen sam njegovim razvojem i mislim da će biti sve bolji. Što se tiče ostalih igrača koje ste naveli, mislim da bi se svi oni vrlo brzo mogli vratiti u Europu gdje će sigurno dobiti više minuta i pravu šansu. U NBA ligi nema osjećaja, to je mašinerija koja te gazi. Nema veze ako si jučer bio sjajan kao što je bio Šarić na početku. Već sutra letiš ako nisi na nivou."

Može li se Hrvatska s ovom momčadi najprije plasirati na Igre u Tokio, a onda i tamo napraviti neki rezultat?

"Premda sam rekao da o reprezentaciji u ovom trenutku ne bih, reći ću ipak nešto. Da bi se nešto napravilo, uz igračku kvalitetu mora postojati i dobar odnos u momčadi. Trener je tu ključan jer mora se znati tko pije vodu, a tko je nosi. Hijerarhija je ključ i trener mora izbaciti svakoga tko se ne uklapa u ekipu. Igrači izvan terena ne moraju međusobno razgovarati, ali u momčadi moraju funkcionirati kao braća i zajedno disati na parketu. Mislim da sam bio jasan."

Cijeli svijet je oduševljen Posljednjim plesom. Jeste li ga gledali?

"Naravno. Rekao bih da film ima pozitivnu i negativnu stranu. Ako je cilj filma bio da se dokaže da je Michael Jordan bio GOAT, onda je to uspio. Vidim da su s Jordanom uspoređivali mnoge, danas je aktualan LeBron James, ali vjerujem da je danas svima jasno da je Jordan najveći svih vremena. Film je s te strane fantastičan. Gledajući Jordana, vidio sam sebe. Naravno, pri tome ne mislim na igračku sličnost. Slični smo tipovi, emotivni, maksimalno kompetitivni, nekad i bezobrazni. U nekim trenucima sam čak pustio suzu. S druge strane, mislim da dokumentarac ne može biti pravi dokumentarac ako jedna osoba ima pravo izbora materijala i cenzorske škare u rukama. Istina, u filmu smo vidjeli svašta, puno toga, ali da bi priča bila prava, iskrena, moramo vidjeti sve, a ne selektirane informacije. Jordan je težio sebe prikazati kao moralnu vertikalu, a u toj misiji nije prezao izložiti Horacea Granta ili Scottieja Pippena. Posebno mi je krivo zbog Pippena. On također ima 6-0, cijelu karijeru je bio njegov Robin, a Jordan je iznio niz detalja koji su ga ponizili i prikazali u negativnom svjetlu. Onaj navodni bojkot sezone, pa odbijanje da uđe u igru nakon što je Jackson odlučio da će protiv New Yorka šutirati Kukoč. Jordan to nije smio napraviti, a ako je već napravio, onda je trebao pružiti priliku i drugoj strani da ponudi svoje viđenje."