USKOK je imao saznanja da su sutkinja i izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, zajednički radili na tužbi koja bi trebala srušiti prijedlog novog Zakona o sportu. Stoga su pokrenuli istragu te prisluškivali telefone osoba nad kojima se vršila istraga, međutim oni su to doznali.

 

 

Ako se dokaže ovakav tip "suradnje" Mamića, koji se osjeća oštećen izmjenama zakona o sportu (jer novi zakon prozvan je "Lex Mamić", iako se on naravno u njemu izrijekom ne spominje) i sutkinje Ustavnog suda, koja mu je navodno pomagala u pisanju ustavne žalbe na navedeni zakon, dakle u pisanju tužbe o kojoj i sama kao sutkinja odlučuje, onda se radi ne samo o eklatantnom sukobu interesa, nego i o primjeru teške zloupotrebe položaja i ovlasti.

 

Za komentar ovog slučaja pitali smo Srđana Gjurkovića, saborskog zastupnika HNS-a. On je zajedno s Marijom Lugarić (SDP) progurao izmjene Zakona u sportu na zadnjem zasjedanju Sabora u srpnju, gdje su ih zastupnici potvrdili, a u kolovozu je zakon stupio na snagu. 

 

 

"U ovakvim slučajevima pokazuje se koliko funkcije sustava mogu funkconirati, ali i kako će ovakve slučajeve sankcionirati. Curenja informacija iz istraga je uvijek bilo i u zemljama koje se navode kao primjer pravnih država s jasnom trodiobom vlasti, ali ključno je da i u takvim situacijama sustav funkcionira, reagira, odnosno kazni odgovorne."

 

 

Zašto se Mamić osjetio oštećenim izmjenama Zakona o sportu koje ste pogurali u Saboru?

 

"Pravednost, transparentnost i dizanje standarda, osnovni su kriteriji prilikom donošenja zakona ili izmjena već postojećih. Takav je motiv bio što se tiče i izmjena navedenog zakona. Nekome to očigledno ne paše, pa kako vidimo dolazi do otpora."

 

Možemo li konkretnije, zbog čega Mamiću ne pašu izmjene Zakona o sportu?

 

 

"Oni koji žele poštovanje zakona i njegovo unaprijeđenje s izmjenama zakona će se složiti i prihvatiti ih, a s druge strane, pojedinci koji žele zadržati pozicije koje su im komotnije u podjeli moći koja je bila aktualna osjećaju se oštećeno, ali na onima koji su na vlasti, bila to vladajuća koalicija ili ona koje je želi zamijeniti, je da podižu zakone na viši nivo."

 

Podsjećamo, Gjurković i Lugarić su pred saborske zastupnike donijeli prijedlog izmjena Zakona o sportu nakon što su navijači Hajduka, okupljeni u udrugu "Naš Hajduk" poslije neodigranog derbija u jesen 2013. krenuli u borbu kroz institucije za promjenu, odnosno zakonsko reguliranje odnosa u hrvatskom sportu, ali prije svega nogometu, kako bi se (naravno, u korist Hajduka) prekinula vladavina jednog čovjeka i njegovog kluba.

 

Naravno da u HNS-u, gdje Mamić također vlada preko marioneta u predsjedničkoj fotelji i klimavaca u Skupštini, "nisu imali sluha" za inicijative hajdukovaca. Ministar sporta nije pokazalo ništa više naklonosti prema izmjenama zakona, štoviše, MZOS je nastojao suzbiti pokušaje "Našeg Hajduka" tako što je nakon prijedloga zakonskih promjena, napisao njihov zakon. Na naklonost HDZ-a u borbi protiv njihove uzdanice naravno nisu ni računali.

 

 

Hajdukovci, predlagatelji izmjena Zakona o sportu, ističu kako im je glavni motiv za ovu inicijativu bilo vraćanje poštenja i poštovanja zakona u nogomet, pa su novim zakonom huligani s tribine izjednačeni su s onima iz loža. Konkretno, ako djelatnik saveza ili kluba dobije kaznu iz Zakona o sportu ili Zakona o navijačima (sprječavanju nereda na sportskim borilištima), na tri godine će biti odstranjen iz sporta.

 

Županijski sportski savezi moraju skupštine organizirati tako da klub iz najnižeg ranga ima jedan glas, a svaki sljedeći rang klubu jamči duplo više glasova u skupštini, jer su do izmjena zakona i klub iz najniže lige, kao i prvoligaš, imali po jedan glas jednake snage i značaja, pa su se važne odluke donosile nadglasavanjem, odnosno grupiranjem glasova manje važnih klubova protiv onih koji se bune. Konkretno, Hajduka, koji je zahvaljujući kontroli iz središnjice HNS-a, bio nadglasan ne samo u Hiltonu, nego i u vlastitoj županiji.

 

 

Ukinut je i "teror županija" u skupštini saveza na državnoj razini, jer do izmjena zakona skupština primjerice HNS-a sastojala se isključivo od predstavnika županije i to isključivo na osnovu broja nogometnih klubova u njoj, pri čemu je kriterij "izvrsnosti", odnosno broja prvoligaša u pojedinoj županiji bio potpuno zanemaren. Kvantiteta je odnosila prednost pred nebitnom kvalitetom.

 

Od srpanjskih izmjena Zakona o sportu, u skupštini HNS-a mora biti po jedan predstavnik županije s jednim glasom, po jedan prvoligaš s dva glasa, te predstavnici niželigaša i udruženja sportaša i trenera.