HRVATSKI NOGOMETAŠI

Godina u kojoj su svi shvatili kakav je igrač Mario Mandžukić

Godina u kojoj su svi shvatili kakav je igrač Mario Mandžukić
Foto: EPA-EFE/Getty/YouTube/Index.hr

ČETRNAEST sekundi - toliko je Mario Mandžukić imao loptu u nogama na utakmici protiv Engleske u Moskvi. Četrnaest sekundi susreta od 120 minuta bilo mu je dovoljno da zabije najvažniji gol u hrvatskoj nogometnoj povijesti.

Bio je to i Mandžukićev najvažniji gol života, a on je u karijeri zabio mnogo vrlo važnih golova, osobito u godini na isteku u kojoj su baš svi shvatili kakav je igrač Mario Mandžukić.

Njegov nogomet ponovno je bio pobjednički i jednostavan, baš kao i njegov jedinstveni karakter koji je u jednoj rečenici opisao gostujući u Knjazovoj "Svlačionici".

Jednostavnost pobjedničkog i beskompromisnog karaktera

Kad ga je Knjaz pitao da mu pokaže neki dribling ili trik, Mandžo mu je dao iskren odgovor:

"Nemam ja trikove... Ima trikova, samo što ja nemam potrebe toliko koristiti ih. Ja radim neke druge stvari na terenu."

Zatim su se Knjaz i Mandžukić prošetali velebnim Bayernovim trening-centrom i došli do sprave za poboljšavanje udarca glavom.

Tu su zastali. Udarajući glavom u improviziranu spravu s loptom, Mario je objašnjavao:

"Neki ne vole to raditi, što će to raditi, to je dosadno... Ali ovo je super, zato sam tako naučio igrati glavom."

Na tom segmentu igre je neprestano radio po dolasku iz Dinama u Wolfsburg, a čak ga je i otac Mato znao kritizirati da jednostavno nije dobar u tome koliko bi trebao biti.

Danas je jedan od najboljih europskih skakača i igrača glavom u oba smjera igre.

Tako je Mandžo došao i na gostovanje kod Milana te je već u prvom skoku razbio svog čuvara Rodrigueza na drugoj stativi i pogodio za vodstvo Juventusa.

"Najbolji igrač na svijetu za najveće utakmice"

Mjesec dana poslije, novi derbi, iste slike. Roma je gostovala u Torinu, Juventus je promašivao šanse, a onda je stigla visoka lopta u Mandžukićev prostor koji bez problema u skoku lomi pratnju Santona i zabija glavom za pobjedu.

"Najbolji igrač na svijetu za najveće utakmice", napisao je talijanski novinar Carlo Garganese nakon što je Mandžukić prošle subote svojim golom srušio Romu za 16. pobjedu Juventusa u Serie A u 17 kola.

Sve je počelo u travnju u Madridu kad je njegov Juventus, koji je prethodno izgubio od Reala 3:0 u Torinu, išao na uzvrat četvrtfinala Lige prvaka u Madrid.

Mario je zabio dva gola i doveo Juventus blizu jednog od najvećih preokreta u povijesti natjecanja, no Real se u zadnjim sekundama uz veliku buru provukao dalje i osvojio natjecanje.

Jedan od glavnih aktera bio je i na Mundijalu u Rusiji.

Golovima Danskoj u osmini finala, izbacivanjem Engleske u polufinalu i golom Francuskoj u finalu oprostio se od dresa reprezentacije u 32. godini na vrhuncu moći i odlučio se posvetiti klupskim zadaćama.

I ove sezone, čak i nakon srebra na Svjetskom prvenstvu, Marija su svi gurali na klupu Juventusa zbog dolaska Cristiana Ronalda, odnosno jake konkurencije u ofenzivnom arsenalu Stare dame.

A opet su ga gurali na klupu uoči sezone...

Smatralo se da je svaki njegov konkurent, bilo na poziciji lijevog krila ili napadača, po nečemu bolji od njega.

Douglas Costa i Juan Cuadrado su brži i vještiji s loptom, Paulo Dybala je nezamjenjiva desetka, Federico Bernardeschi glasi kao veliki projekt talijanskog nogometa i Juventusa, a o Cristianu Ronaldu suvišno je i govoriti.

Mandžukić koji svojim izjavama ne puni naslovnice svaki dan, dao je odgovore na terenu, i to ekspresno. Zabijao je do Božića svim najvećim talijanskim klubovima, nekima i presudne golove za bodove.

Ovosezonska serija je započela protiv Lazija, potom je utrpao dva Napoliju te po jedan Interu, Milanu i Romi. U Ligi prvaka je, pak, sredio Valenciju na Allianz Stadiumu kad je Juve izborio osminu finala natjecanja.

Sjećate se, Mandžukić je i po dolasku u Bayern prije četiri godine bio u drugom planu jer je prvu špicu trebao igrati njemački reprezentativac Mario Gomez. Međutim, Mandžukić je i tu bitku dobio pa svojim golom u finalu Lige prvaka sudjelovao u osvajanju.

Kroz svojih 89 nastupa za reprezentaciju gotovo nikad nije imao apsolutnu podršku jer se smatralo da bi ipak neki drugi, poput Nikole Kalinića u najčešćem slučaju, trebali biti ispred njega.

Mandžukić je kod svih izbornika bio prvi izbor da bi na kraju dogurao do 33 gola u nacionalnom dresu i zasjeo na drugo mjesto vječne ljestvice, odmah iz Davora Šukera.

Na turniru generacije u Rusiji, Kalinića su zaboljela leđa pa je otišao doma prvim avionom, a Mandžukić je, svojim golovima i gladijatorskom igrom, još jednom pokazao da je čovjek koji pravi razliku. 

Povlačenjem iz reprezentacije najviše je profitirao Juventus

Upravo je to Mario Mandžukić, danas nezamjenjivi prvotimac, dvaput i kapetan ponajboljeg Juventusa svih vremena.

Do trake je uspio stići poslije samo tri godine što je rijetka privilegija za stranca, posebno u klubu koji drži do domaće tradicije gdje su kapetani uglavnom domaći dečki, prekaljeni senatori poput Giorgija Chiellinija i Andree Barzaglija.

Povlačenjem iz reprezentacije skroz se okrenuo klupskoj ambiciji osvajanja Lige prvaka.

"Nije to bila laka odluka, ali koju god sam odluku donio u svojoj karijeri, bila je ispravna", rekao je jučer za RTL na tu temu pa dodao:

"Mogu reći da se već dugo nisam ovako dobro osjećao, možda i bolje od razdoblja kad sam bio u Bayernu."

Ova godina kruna je karijere igrača koji se u tišini iz godine u godinu poboljšavao.

To duguje, više nego ičemu, svom beskompromisnom karakteru na kojeg se, godinama kasnije, nadovezala kompletna zrelost.

Kako je dosegnuo maksimalnu zrelost u Italiji

Po dolasku u Wolfsburg 2010. trener Steve McClaren gurao je Mandžukića na pozicije lijevog i desnog krila što je Mariju bilo nemoguće za probaviti. 

Htio je igrati isključivo kao isturena špica i kad su ga kasnije prebacili na prirodnu mu poziciju, krenuo je veliki uzlet. Transfer u Bayern, potom Atletico i na kraju, Juventus.

I u Juventusu je počeo kao napadač, da bi u drugoj sezoni morao prisilno zaigrati na lijevom krilu zbog Gonzala Higuaina, klupske investicije od 90 milijuna eura.

U napadu je igrao rijetko ili nikako da bi u svojoj trećoj sezoni u Torinu ponovno bio vraćen u špicu.

Na lijevom krilu se potvrdio kao nevjerojatan timski igrač žrtvujući svoj statistički učinak zarad učinka ostalih kolega u napadu poput Paula Dybale i spomenutog Higuaina. I nije se moglo od njega čuti da je nezadovoljan time, nije se to moglo uočiti po njegovoj igri ili ponašanju na terenu.

On je, opet u tišini, radio ono što mu je zadano.

Nije slučajno da se odlično slaže s Ronaldom

Na njegovu lanjsku poziciju od ovog je ljeta stao Cristiano Ronaldo i danas njih dvojica čine ubojiti tandem. Zajedno su zabili 21 gol od Juventusovih 43 u svim natjecanjima.

"Kad je Ronaldo potpisao za Juventus, znao sam da ćemo se odlično slagati jer smo dosta utakmica odigrali jedan protiv drugoga i respektiramo jedan drugoga. On je velik igrač i veliki radnik i zaista mi nije bio nikakav problem prilagoditi se na njega u momčadi", objasnio je.

Nije slučajno da su se njih dvojica brzo našla na istom nivou. Ronaldu su 33, Mandžukiću 32 godine, a u svakoj utakmici grizu na terenu kao da je riječ o finalu Svjetskog prvenstva. 

Ovakvog Mandžukića, uz potporu Cristiana Ronalda koji mu samo svojom pojavom otvara puno više mogućnosti i prostora u napadu, bit će teško zaustaviti do kraja sezone.

Mandžukić igra najbolji nogomet u karijeri. Uz njega je i Ronaldo bolji igrač

Ovim tempom bi mogao odigrati najbolju sezonu karijere, podsjeća na najuspješnije golgeterske dane iz Bayerna iz sezone 2012./2013., kada je pod vodstvom Juppa Heynckesa, trenera koji ga obožava, u 35 utakmica u svim natjecanjima zabio 22 gola i bio drugi najbolji strijelac kluba u sezoni.

Dokazana krema svjetskog nogometa

Danas je iza njega moćna, iskusna i uigrana momčad s nizom fantastičnih pojedinaca, obostrana i velika ljubav s navijačima i klubom te trener koji ga, baš poput starog lisca Heynckesa, obožava.

"Mandžukić je veliki napadač, nikada ne griješi. On je jedan od onih igrača koji čak i na svoj slabiji dan mogu donijeti fizičku želju i prisutnost te napraviti razliku. Njegov doprinos je nemjerljiv jer je vitalan. Uvijek je koncentriran na igru. Otkako ga je prodao, Bayern se bori za svaku europsku pobjedu", smatra Max Allegri koji se u ljeto 2015. svim silama zalagao za njegov transfer iz Atletica.

Juventus ga je Španjolcima platio 21 milijun eura. Danas je Mandžukić jedan od najistaknutijih simbola jednog od najvećih klubova svijeta.

Ako netko još ima sumnji, može zaviriti u njegovu trofejnu vitrinu. U njoj leži 21 klupski trofej iz Hrvatske, Njemačke, Španjolske i Italije.

Društvo im pravi svjetsko srebro iz Rusije, tu su i dva gola u finalima Lige prvaka, od čega jedan - škaricama Real Madridu. S pozicije lijevog krila. One koja mu i nije najdraža....

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara