LEICESTEROVO osvajanje Premiershipa 2016. godine s pravom se smatra jednim od najvećih čuda u povijesti nogometa.

Sjajna Ranierijeva momčad iskoristila je sve slabosti konkurenata, vodila je praktički cijelu sezonu i na kraju senzacionalno osvojila naslov prvaka ispred nekoliko stotina milijuna eura vrjednijih momčadi. I dok Leicesterovu titulu nitko nikada neće zaboraviti, ništa manje senzacionalan nije bio Wolfsburgov naslov prvaka Njemačke 2009. godine.

Momčad Felixa Magatha do Nove godine nije bila ni na mapi. Prvo mjesto je uoči zimske stanke protiv svake logike držao Hoffenheim, kojemu je to bila prva bundesligaška sezona. Predvođen fantastičnim Vedadom Ibiševićem, Hoffenheim je imao tri boda više od drugoplasiranog branitelja naslova Bayerna, dok je Wolfsburg bio peti s 11 bodova minusa i baš nitko, ali nitko nije mislio da će "vukovi" imati što reći u borbi za naslov.

Nije ni na početku sezone kad je Magath počeo slagati svoju momčad. Wolfsburg je preuzeo godinu dana ranije kad su u klub došli Edin Džeko i Grafite, za ukupno 11,5 milijuna eura što će se pokazati kao jedna od najvećih "krađa" u povijesti. U ljeto 2008. cijelu Europu iznenadio je transfer Andree Barzaglija koji je završio u Wolfsburgu za tada golemih 14 milijuna eura. Iz Stuttgarta je došao Christian Gentner, a Magath je inzistirao na dolasku Zvjezdana Misimovića iz Nürnberga koji je par mjeseci ranije ispao iz lige.

Dva Bosanca, Talijan i Brazilac

Moglo je završiti svakako. Temperamentni bosanski dvojac, nepredvidljivi Brazilac i Talijan u Bundesligi bili su idealni teren da sve ode k vragu. Ili da završi savršeno. Ispalo je ovo drugo, iako je počelo očajno. Wolfsburg je dobio samo četiri od prvih deset utakmica, Barzagli je izgledao kao osrednji igrač i činilo se da će se Magathova momčad u najboljem slučaju eventualno boriti za Europu.

Malo tko je vjerovao da Hoffenheim može zadržati sjajnu formu i nakon zimske pauze, a nakon što je na pripremama Vedad Ibišević, koji je zabio 18 golova u prvoj dijelu sezone, slomio križne ligamente bilo je jasno da od njihova naslova neće biti ništa. Bez Vedatorovih golova Hoffenheim će na kraju biti tek sedmi, a uoči 19. kola, točno na pola prvenstva, Wolfsburg je držao osmo mjesto daleko od vrha tablice.

Nitko pa ni Felix Magath u tom trenutku nije vjerovao da će Wolfsburg u sljedeća dva i pol mjeseca dobit deset utakmica zaredom i veliki derbi s Bayernom na Volkswagen Areni 4. travnja 2009. godine dočekati sa samo bodom zaostatka za Bavarcima. Bayern samo nije smio izgubiti u Wolfsburgu što je bio puno teži zadatak nego što se činilo. Jedina momčad u cijeloj sezoni koja je izbjegla poraz na Wolfsburgovu bio je Eintracht koji je još u 3. kolu uspio odigrati 2:2 dok je Magathova momčad još bila u krizi. Od tada je Wolfsburg dobio sve utakmice kod kuće, ali je Bayern po kladionicama bio favorit u tom susretu.

Bayern preživio prvo poluvrijeme, a onda se otvorilo...

U iznenađujuće tvrdom prvom poluvremenu nije bilo prevelikih šansi sve do završnice kad je Gentner zabio glavom na ubačaj Misimovića, ali je već u sljedećem napadu Luca Toni zabio jedan "tonijevski" gol za 1:1. Na poluvrijeme se otišlo s tim rezultatom, a ono što se dogodilo u sljedećih 45 minuta ostat će zauvijek upisano u povijest Bundeslige.

U furioznom, zastrašujućem tempu Wolfsburg je pregazio goste koji su nekako odolijevali do 63. minute. Onda je Džeko nakon sjajne akcije zabio za 2:1, a tri minute kasnije završio odličnu domaću kontru za 3:1. Bayern se raspao, a teretna obrana predvođena Lellom, Lucijom i Brenom disala je na škrge i nitko više nije znao tko koga čuva i tko koga preuzima. U 74. minuti Grafite je sa sebe otresao očajnog Brena, zabio za 4:1 i prestigao Ibiševića na prvom mjestu ljestvice strijelaca s 19 golova, a u 77. minuti je jednim od najboljih golova u povijesti europskog nogometa zapečatio Bayernovu sudbinu i u jednom potezu najbolje upisao cijelu Wolfsburgovu sezonu - čudesno.

Brazilac je primio loptu na desnoj strani i navukao na sebe Ottla kojemu se nakon prvog Grafiteova driblinga ozbiljno zavrtjelo u glavi. U pomoć mu je došao Lell, ali dok je on odlučio što će napraviti, Grafite je već prošao kroz njih dvojicu i došao na vrh peterca. Naivni Breno očekivao je udarac u suprotni kut i pokušao ga zatvoriti, a u međuvremenu se golman Rensing bacio Wolfsburgovu napadaču u noge, ali je potpuno zaplivao.

Kao da sve ovo do sad nije bilo dovoljno, Grafite je "mučki", okrenut leđima petom poslao loptu u suprotni kut. Breno je bio u raskoraku, a siroti Ottl, koji se vratio nakon što je pokupio zglobove i koljena od prvog driblinga i pričvrstio ih nazad na tijelo otišao je u prazno. Čitavo stoljeće lopta se lagano kotrljala u malu mrežicu Bayernova gola, a plavokosi Ottl valjao se po travi u pokušaju da sebe i suigrače spasi "petarde".

Ni Bayernov trener Jürgen Klinsmann nije mogao sakriti smiješak. Vjerojatno je želio i zapljeskati, ali pitanje je da li bi to Uli Hoeness kraj njega još i to preživio.

Wolfsburg je tom pobjedom preskočio Bayern na prvom mjestu i, iako je do kraja još dvaput kiksao, kiksao je i Bayern i Magathova momčad je spektakularnom pobjedom protiv Werdera 5:1 u zadnjem kolu osvojio titulu.

Do nje je došao zahvaljujući jednom od najubojitijih napadačkih tandema u povijesti Bundeslige. Grafite i Džeko zajedno su zabili 54 od 80 Wolfsburgovih golova. Brazilac 28, a Džeko 26 (uz deset asistencija). Gotovo pola tih golova ne bi bilo da nije bilo nevjerojatnog Misimovića koji je upisao rekordnih 20 asistencija, a deset je dodao Christian Gentner.

Džeko je uskoro otišao Manchester City, Misimović sljedećeg ljeta u Galatasaray, a Grafite u Al-Ahli te se vratio u Brazil gdje je prošle godine završio karijeru. Nikad prije ni poslije Wolfsburg više nije bio u kombinacijama za naslov, ali njegovi navijači nikad neće zaboraviti tu 2009. godinu i Grafiteov gol protiv Bayerna. 

Legenda kaže da kad padne noć na Volkswagen Arenu i na stadionu nema nikoga, dan-danas duhovi Ottla, Rensinga, Lella i Brena traže Brazilca po šesnaestercu...