BIO JE TO sasvim običan četvrtak u europskom nogometu, ali na maksimirskom travnjaku ispisivala se važna stranica Dinamove povijesti. Srušena je jedna velika, više psihološka nego rezultatska barijera, maknut je teret koji su morale nositi sve Dinamove generacije, svi treneri i klupski predsjednici u posljednjih gotovo pola stoljeća. Ni Zajec i Kranjčar, ni Šuker i Boban, ni Vlaović i Cvitanović, ni Prosinečki i Šimić, ni Modrić i Eduardo, ni mnoge druge klupske legende nisu uspjele u Dinamovu dresu izboriti to famozno europsko proljeće. Učinili su to nakon 49 godina čekanja Livaković, Gojak, Olmo, Oršić, Hajrović i još neki momci koji tek trebaju osigurati svoja mjesta u srcima Dinamovih navijača.

>>> Dinamov junak: "Vidio sam naše navijače kako slave i odmah sam poludio"

>>> VIDEO Gojakova majstorija protiv Spartaka proglašena potezom kola u Europa ligi

Pola stoljeća u nogometu je strašno puno vremena. Dinamovi nogometaši koji su igrali posljednje europsko proljeće, u ožujku 1970. protiv Schalkea, danas su u osmom desetljeću života. Neki, nažalost, više nisu među živima. Ni maksimirski klub više nije ono što je bio krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a bio je respektabilan član europske nogometne elite. Ovih dana taj duh dobrih, starih vremena ponovno se može osjetiti u Maksimiru. Dinamo ima 12 bodova nakon četiri utakmice, isto kao i frankfurtski Eintracht, Salzburg i Chelsea. U takvom društvu želim i ubuduće gledati Dinamo, a svakako što dalje od travnjaka u Tiraspolju, Skadru, Skienu i Giurgiuu.

Utoliko su ove četiri jesenske pobjede u Europa ligi vrjednije i važnije te poput svjetionika pokazuju kojim putem Dinamo treba nastaviti. Naslov hrvatskog prvaka je skoro u džepu, a s njim stiže i nova prilika za proboj u Ligu prvaka. Bjeličina je momčad gladna afirmacije, europske pobjede dodatno će je homogenizirati, a možda bi uz poneko pojačanje sljedeće sezone mogla postići puno više nego što se nadamo. Kupnjom ulaznica i masovnim povratkom na tribine u utakmicama Europa lige i navijači su pokazali kakav Dinamo žele. Prije samo šest godina Porto je u Maksimir na utakmicu Lige prvaka privukao samo 4683 gledatelja, a sada je jedan Spartak iz Trnave postao mamac za gotovo 20.000 navijača!

Paradoksalno je da u maksimirskom klubu danas zapravo mogu biti zadovoljni što ih je ove sezone mimoišla Liga prvaka. U skupini u koju je dospio Young Boys (Juventus, Manchester United, Valencia) vjerojatno se ni Dinamo ne bi proslavio. Možda bi se izvuklo nešto više novca iz UEFA-ine blagajne, no ne bi bilo ni bodova, ni proljeća, ni rasprodanih tribina, ni pobjedničke atmosfere, a bliža klupska povijest nas uči da bi trener Nenad Bjelica bio na rubu otkaza.

Ova večer vrijedi više od 11 naslova prvaka u nizu 

Nepravedno je u ovakvom uspjehu izdvajati bilo kojeg dinamovca jer milina je bilo gledati Modru momčad kako kroz studenačku maglu tijekom svih 90 minuta lomi slovačkog prvaka i juri prema nokaut-fazi Europa lige. Ipak, Gojakov pogodak petom za 1:0 protiv Spartaka zaslužuje koju rečenicu. Dinamov je Sarajlija majstorski, znalački, hladnokrvno pospremio loptu u mrežu i podsjetio me na slavnu petu Rabaha Madjera. Prije 31 godinu, igrajući u dresu Porta, Alžirac je s iste pozicije i istim potezom matirao vratara Pfaffa u finalu Kupa prvaka protiv Bayerna. Takvim se golovima pridobivaju navijači, takvim se golovima prodaju godišnje ulaznice, o takvim se golovima priča još dugo nakon utakmice.

Šesnaestina finala Europa lige! Ne zvuči baš kao neki senzacionalni uspjeh. Za navijače Arsenala, Seville, Marseillea, Milana, Olympiacosa i mnogih drugih sudionika ovosezonske Europa lige to sasvim sigurno nije nešto što će pamtiti, ali ove četiri europske pobjede zaredom i ono što slijedi na proljeće u mojim očima vrijedi više nego svih onih 11 naslova prvaka Hrvatske u nizu. Čekao je Dinamo svojedobno 24 godine na titulu jugoslavenskog prvaka, a onda se pojavio Ćiro Blažević i 1982. s bijelim šalom izazvao euforiju koju Zagreb pamti i danas. Ovo polustoljetno čekanje napokon je arhivirano za Bjeličina mandata, a osječki trener (inače mlađi od prokletstva koje je srušio) već sad je zaslužio status. Vrijeme je za nekoliko dana slavlja, a onda se maksimirski klub može posvetiti rušenju nekih sljedećih negativnih tradicija. Kad je ono Dinamo zadnji put prošao europsko kolo na proljeće?