HRVATSKA U FINALU EURA

Gol života Željka Muse: Dobri div Hrvatske zaslužio je da ga zakuca za finale

Gol života Željka Muse: Dobri div Hrvatske zaslužio je da ga zakuca za finale

HRVATSKA i Norveška odigrale su sinoć nevjerojatno i dramatično polufinale Eura prije nego će Norvežani pasti nakon bitke u dva produžetka, a momčad Line Červara nakon deset godina ući u finale velikog natjecanja. U tom dugom periodu reprezentaciju su nosila velika imena i strijelci "ubojice", ali i igrači iz drugog plana poput Željka Muse, igrača sa statistikom, kao sinoć, 1/1. Malo tko zaslužio je da taj gol bude za finale Eura kao 34-godišnji Musa, nenametljivi dvometraš iz drugog plana, na kojeg reprezentacija uvijek može računati. U reprezentaciji ga gotovo neće primijetiti, a onda će u ključnim trenucima održati time-out od kojeg će se zatresti dvorana. 

Točno prije tri godine, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, Hrvatska je protiv Norveške u borbi za finale imala posljednji napad, a do kraja je ostalo samo par sekundi kad je Domagoj Duvnjak izveo jednu od svojih čarolija. Imali smo prekršaj pet sekundi do kraja. Željko Musa je dodao kratko Duvnjaku, a tri norveška igrača skočila su na kapetana Hrvatske očekujući da će on biti taj koji je dobio zadatak šutirati za finale. Dule je mislio drugačije. U dijelu sekunde je vidio da je Musa sam na crti i kukočevski mu je dodao loptu. Pivot Hrvatske je bio sam pred Bergerudom i šutirao je s istekom sirene.

Golman Norveške je ipak obranio zicer, ali Hrvatska je dobila popravni. Suci su dosudili sedmerac zbog faula na Musi i Zlatko Horvat je dobio šansu da izvede sedmerac života. Koliko ih je u karijeri samo zabio, a ovaj je bio jedan od važnijih. No Torbjorn Bergerud je obranio i utakmica je otišla u produžetak. Odmah je bilo jasno da Hrvatska nema šanse u dodanom vremenu. Bilo je to prije točno tri godine.

U petak navečer gledali smo gotovo identičan scenarij, akteri su bili isti, jedino je Stockholm zamijenio Pariz, a Igor Karačić Domagoja Duvnjaka. Hrvatska je imala posljednji napad, sekunde su curile. Do kraja je ostalo samo par sekundi kad je rukometni čarobnjak iz Mostara izveo jednu od svojih čarolija. Tko zna, možda se Musi prevrtio film iz Bercyja od prije tri godine, onaj horor, ali ako i je, to ga nije omelo. Nije se preplašio šanse i ovaj put je zabio. Nije čekao neku popravnu šansu i neki sedmerac s istekom sirene. Bio mu je to jedini šut na utakmici. Šut vrijedan finala Eura.

"Zažmirio sam i zamolio Boga da uđe... Šalim se, to je bila sreća, ja sam samo bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nije bitno tko je zabio taj gol, najvažnije je da smo u finalu. Mi smo neopisivo sretni, ali još nismo ispunili cilj. Ovo moramo što prije zaboraviti'', kazao je div iz Mostara jutro nakon epske utakmice.

Željko Musa, dobri div hrvatskog rukometa, u petak je oko 21 sat daleko na sjeveru Europe doživio najveći trenutak jedne izuzetne karijere. Odveo je svoju reprezentaciju u borbu za zlato i postao je heroj. Ako je itko to zaslužio, onda je to skromni i vrijedni Željko Musa.

Ulazak iz drugog plana 

Musa je rođen prije 34 godine u Mostaru, a rukometom se ozbiljno počeo baviti u Zagrebu. Međutim, ne u bivšem dvostrukom prvaku Europe, nego u Medveščaku. Za one koji ne znaju, taj simbol Šalate je četiri puta bio prvak bivše države, sedam puta je osvojio Kup i bio je drugi klub s prostora bivše Jugoslavije koji je igrao finale Kupa prvaka davne 1965. Musa je na parketu kluba u kojem su stasale legende poput Zorka, Zovka, Perkovca, Nene Kljajića, Saračevića, Smajlagića, Ćavara, Bašića, Sulića ili Čupića učio pivotski zanat, nabijao masu i polako, ali sigurno postajao sve bolji kružni napadač. Nakon jedne godine u Zagrebu osjetio je nostalgiju za rodnom Hercegovinom i otišao je u Ljubuški, obukao je dres Izviđača, a klupski kolega mu je tada bio Marin Šego. Vrlo brzo se vratio u Medvjede, a onda je otišao u slovenski Trimo Trebnje. Pokazat će se da je to bio potez karijere.

Jedan od najboljih u Europi 

U Sloveniji se prometnuo u jednog od najboljih obrambenih igrača Europe i dobio je poziv Velenja u kojem je zaradio i reprezentativni poziv. Lino Červar je pomladio reprezentaciju za Euro 2010. u Austriji, zahvalio se nekim senatorima, a Musa je dobio priliku pokazati što zna. U svom debiju na velikom natjecanju osvojio je srebro. Dvije godine kasnije u Srbiji je uzeo europsku broncu, a 2013. u Španjolskoj i svjetsku. Odlične igre nisu ostale nezapažene i 2012. kupio ga je poljski velikan Kielce.

Osvojio je s Kielceom tri prvenstva Poljske zaredom, bili su blizu osvajanja Lige prvaka, ali titulu prvaka Europe uzeli su godinu dana nakon što je Musa otišao. Posljednje četiri godine Željko Musa je član Magdeburga, njemačkog diva i bivšeg prvaka Europe. Činjenica da je još tamo dovoljno govori koliko ga se cijeni u najjačoj ligi svijeta. Premda je u reprezentaciji često bio u sjeni Vorija ili Marića, čak i podcijenjen, znao je oduševiti, a nikad nije podbacio.

Protiv Španjolske je odigrao utakmicu karijere 

Najbolju utakmicu u dresu Hrvatske odigrao je prošle godine na SP-u u Njemačkoj i Danskoj. Hrvatska je igrala protiv Španjolske utakmicu za prvo mjesto u skupini i pobijedila je 23:19. Kakvu je Musa obranu odigrao najbolje govori da su Španjolci zabili samo 19 golova, a u napadu je bio nezaustavljiv. Medo, kako ga suigrači zovu, razgrtao je kao od šale španjolske gorostase i specijalce za obranu Virana Morrosa i Guardiolu te je uništavao vratara Pereza De Vargasa. Zabio je šest golova iz sedam pokušaja. S reprezentacijom je osvojio tri bronce i jedno srebro, ali ta partija protiv Furije bila je njegov vrhunac svega što je dao za Hrvatsku. Do petka navečer kad je vratio dug koji ga je mučio pune tri godine.

Španjolci mu leže, ne boji ih se, plaše se oni njega. I to je dobro znati prije utakmice u kojoj će Musa u nedjelju igrati za jedino odličje koje u ovoj priči nedostaje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara