ANDREA PIRLO formalno je započeo trenersku karijeru 30. srpnja, kad mu je Juventus u ruke dao U23 momčad koja se natječe u Serie C. Već tjedan dana kasnije, prije nego što je i počeo razmišljati o prvoj utakmici, promoviran je u trenera prve momčadi, samo nekoliko sati nakon smjene Maurizija Sarrija.

Juventus je tako nastavio sve češći trend u nogometnom svijetu, prema kojem veliki klubovi radije na klupu postavljaju svoje bivše zvijezde nego provjerene, dokazane i trofejne trenere.

U nešto više od godinu dana tri su se engleska velikana odlučila na takav potez - Manchester United, Chelsea i Arsenal. Pep Guardiola i Zinedine Zidane svojedobno su preuzeli klupe dvaju najvećih svjetskih klubova u kojima su proveli dobar dio karijere, iako su prethodno vodili samo njihove druge momčadi.

Ole Gunnar Solskjaer i Frank Lampard imali su malo trenerskog iskustva prije nego što su postali treneri Manchester Uniteda, odnosno Chelseaja, a Mikel Arteta je bio samo u ulozi pomoćnika prije nego što je dobio u ruke prvu momčad Arsenala.

No Juventus je otišao korak dalje angažmanom Pirla, koji je prošlog ljeta krenuo na tečaj za dobivanje Uefine PRO licence, ali trenerskog iskustva nema uopće. Doduše, klub iz Torina vidio ga je kao budućeg trenera prve momčadi kad ga je angažirao u U23 selekciji, ali malo je tko mogao pretpostaviti da će priliku dobiti tako skoro.

Klubovi sve češće riskiraju s mlađim i manje iskusnim ili potpuno neiskusnim trenerima ako su prethodno bili u tom klubu kao igrači, ako poznaju njegovu kulturu, mentalitet grada i igrača. Pa ako se ispostavi da imaju dovoljno trenerskog znanja i autoriteta među igračima, to je bonus koji će ih zadržati na poziciji.

Pep Guardiola

Embed from Getty Images

Nogometom se počeo baviti u omladinskom pogonu Barcelone te je preko treće i druge momčadi konačno debitirao za seniore kao 19-godišnjak. Na Camp Nouu zadržao se idućih 11 godina te je osvojio šest naslova prvaka, ondašnji kup prvaka te kup pobjednika kupova. U sutonu karijere igrao je u Bresciji, Romi, Kataru i Meksiku, a završio ju je 2006. godine. Već iduće godine postao je trener Barcelone B, a samo godinu dana kasnije promoviran je u trenera prve momčadi. Odmah se odrekao zvijezda poput Ronaldinha, Deca i Eto'oa, a zatim u četiri godine osvojio apsolutno sve što se moglo, uključujući tri La Lige i dvije Lige prvaka.

Zinedine Zidane

Embed from Getty Images

Nakon Cannesa, Bordeauxa i Juventusa, Zidane je posljednjih pet igračkih godina proveo u Realu, s kojim je jedanput bio prvak Španjolske i jedanput Europe. Od travnjaka se oprostio 2006., a četiri godine kasnije Real ga je angažirao kao posebnog savjetnika za prvu momčad. Tijekom godina uloga i odgovornosti u klubu su mu rasle, a 2014. je postao trener Castille, Realove druge momčadi. Nakon otkaza Rafi Benitezu u siječnju 2016. Zidane je postao trener prve momčadi i u dvije i pol godine na klupi osvojio tri Lige prvaka i jedan nacionalni naslov. Pet dana nakon što je osvojio treću uzastopnu Ligu prvaka podnio je ostavku jer je trebao promjenu, ali vratio se samo 10 mjeseci kasnije nakon neuspješnih epizoda Jolena Lopeteguija i Santiaga Solarija.

Ole Gunnar Solskjaer

Embed from Getty Images

Norveška legenda Manchester Uniteda imala je nešto konkretniji trenerski put prije dolaska na klupu kluba koji mu je obilježio igračku karijeru. Na Old Traffordu Solskjaer je proveo 11 igračkih godina, a tamo je 2007. i zauvijek skinuo kopačke. U posljednjem ugovoru mu je stajalo da može ostati u klubu razvijati se kao trener pa je tri godine vodio rezerve prije nego što mu je priliku kao glavnom treneru dao Molde, klub iz kojeg je i stigao u United. Tamo je proveo ukupno sedam godina, ali između dva mandata imao je kratku avanturu u Cardiffu. U prosincu 2018. produljio je ugovor do 2021., ali samo dva tjedna kasnije stigao je poziv s Old Trafforda nakon otkaza Joseu Mourinhu. Zamišljen je kao privremeno rješenje, ali samo nekoliko mjeseci poslije postao je stalno. Od svih trenera u ovoj priči on je imao daleko najviše iskustva, ali na ipak puno nižoj razini.

Frank Lampard

Embed from Getty Images

Čak 13 godina igračke karijere proveo je u Chelseaju i postao istinska klupska legenda. Poslije je još odigrao po jednu sezonu za Manchester City i New York City, a dvije godine poslije dobio je prvi trenerski posao u Derby Countyju. S njim je u prvoj sezoni izborio play-off Championshipa i izgubio u finalu od Aston Ville. Odličan dojam koji je ostavio bio je dovoljan da Chelsea svoju legendu pozove nakon što je Maurizio Sarri odlučio otići u Juventus.

Mikel Arteta

Embed from Getty Images

Španjolski je veznjak posljednjih pet sezona igrao za Arsenal, koji mu je ponudio da vodi akademiju, ali on je ipak odlučio pridružiti se stožeru sunarodnjaka Guardiole u Manchester Cityju. Tri je godine učio uz Pepa prije nego što se vratio u Arsenal. Bio je kandidat za klupu Topnika i godinu dana ranije, no oni su se tada ipak odlučili za Unaija Emeryja. Nakon što je on dobio otkaz, Arteta je konačno postao prvi trener Arsenala. Prethodno je kao prvi trener imao okruglo jednu utakmicu iskustva, kad je vodio City u porazu od Lyona 2:1 u Ligi prvaka jer je Guardiola bio suspendiran.

Andrea Pirlo

Embed from Getty Images

Tako smo došli i do čovjeka koji je bio povod za ovu priču. Iako je po vremenu provedenom u klubu više legenda Milana nego Juventusa, njegovim je dolaskom u Torino započela dominacija talijanskim prvenstvom koja traje i danas. Od 2011. do 2015. osvojio je sva četiri scudetta prije nego što je otišao u New York završiti karijeru. Trenersku je započeo prošlog tjedna kad ga je Juventus postavio za trenera U23 momčadi, ali samo osam dana kasnije nenadano je dobio posao iz snova.

Hrvati

Embed from Getty Images

Slaven Bilić prvi trenerski posao dobio je 2001. u Hajduku samo nekoliko mjeseci nakon što se vratio iz Engleske u Split završiti igračku karijeru. Pristao je privremeno uhvatiti se klupe dok se ne nađe stalno rješenje, unatoč negodovanjima navijača i medija zbog nedostatka ikakvog trenerskog iskustva. No on je osvojio drugo mjesto i toliko podigao igru da su ga na oproštaju ispratili ovacijama i žalili zbog njegova odlaska.

I Robert Prosinečki prvi je trenerski posao dobio u bivšem klubu, iako možda ne spada u ovu priču jer je na klupu Crvene zvezde sjeo skoro dva desetljeća nakon što ju je napustio kao igrač.

Niko Kovač imao je iskustva u akademiji Salzburga, u hrvatskoj mladoj i seniorskoj reprezentaciji te u Eintrachtu, ali priliku na klupi Bayerna dobio je više zbog toga što je dvije godine igrao za bavarskog velikana nego zbog prethodnih trenerskih referenci.