ARGENTINA je ponovno u četvrtfinalu, no njen put do te faze natjecanja, kao i odluke koje su ga pratile, sve više ostavljaju dojam kao da su prilagođeni braniteljima naslova i Lionelu Messiju. Postavlja se pitanje je li to niz slučajnosti ili sustavna Fifina naklonost.

Optužbe iz Egipta na račun Fife

Egipat je protiv Argentine vodio 2:0 do 11 minuta prije kraja i bio je na korak do povijesnog plasmana u četvrtfinale. Ipak, u dramatičnoj završnici primio je tri gola i izgubio 3:2. Nakon utakmice Egipatski nogometni savez službeno je zatražio da se francuskog suca Francoisa Letexiera i njegovu ekipu isključi s turnira.

U zahtjevu su navedene "ozbiljne pogreške" i "dvostruki kriteriji", a izbornik Hossam Hassan otvoreno je sugerirao da Fifa želi što dulje zadržati svjetske prvake i Messija na natjecanju. Najviše prijepora izazvao je poništeni gol Mostafe Zica nakon intervencije VAR-a zbog prekršaja Marwana Attie na Lisandru Martínezu na početku akcije.

Egipat je tada već vodio i tim bi pogotkom utakmica otišla u potpuno drugom smjeru. Egipćani su zatim tražili i dva kaznena udarca - jedan zbog kontakta Hamdija Fathyja s Alexisom Mac Allisterom, a drugi zbog prekršaja Juliana Álvareza na Mohamedu Salahu.

VAR, međutim, nije intervenirao jer je procijenjeno da nema dovoljno jasnih dokaza za promjenu odluka s terena. Te su odluke bile kontroverzne i Egipat ih je teško prihvatio, ali ne predstavljaju konkretan dokaz o postojanju urote. Sažetak ove utakmice pogledajte OVDJE.

Argentinski suci na utakmici Francuske i Maroka

Dodatne je sumnje izazvala odluka da se četvrtfinale između Francuske i Maroka povjeri argentinskoj sudačkoj ekipi. Glavni sudac Facundo Tello, oba pomoćnika, četvrti sudac i rezervni pomoćnik dolaze iz Argentine.

To je prvi put na ovom prvenstvu da cijela sudačka postava na terenu dolazi iz jedne zemlje. U situaciji kad se Francusku smatra najvećim argentinskim konkurentom za naslov, Fifa takvim potezom nepotrebno otvara prostor za sumnje i teorije urote.

Nitko ne osporava kvalitetu suca Tella, koji je iskusan i etabliran te je sudio četvrtfinale i na prošlom Svjetskom prvenstvu. Međutim, u nogometu je percepcija često jednako važna kao i stvarnost. U vrijeme kad se društvenim mrežama i medijima šire optužbe o favoriziranju Argentine, Fifin odabir argentinskog tima za utakmicu glavnog rivala čini se kao da organizacija ili nije svjesna stvorene atmosfere ili je prema njoj potpuno ravnodušna.

Nedosuđeni crveni karton Messiju

Na početku turnira Lionel Messi je oštro startao na kapetana Alžira Aissu Mandija. Bio je to udarac visoko u potkoljenicu, prekršaj za koji se u modernom nogometu često dodjeljuje crveni karton. Messi nije dobio ni žuti.

Taj događaj možda ne bi privukao toliku pozornost da kasnije Folarin Balogun protiv Bosne i Hercegovine nije dobio crveni karton nakon VAR provjere za vrlo sličan prekršaj. Američki nogometni savez u svojoj je žalbi izravno usporedio ta dva slučaja i ustvrdio da se očito ne sudi po istim kriterijima.

Da je Messi u toj utakmici dobio crveni karton, uslijedila bi suspenzija zbog koje ne bi mogao postići dva gola protiv Alžira, dva protiv Austrije i jedan protiv Jordana. To je pet od njegovih ukupno osam pogodaka na turniru.

Ne radi se o detalju, već o činjenici koja bi u potpunosti promijenila priču o Messijevom nastupu. Umjesto o rekorderu, govorilo bi se o igraču koji je zbog neopreznog starta propustio veći dio grupne faze. Moguće je da je Fifa primijenila blaži kriterij, no na ovoj razini to ne djeluje kao pogreška, već kao privilegij.

Turniri prilagođeni Messiju?

Dojmu da Fifa i njen predsjednik Gianni Infantino favoriziraju Messija pridonose i odluke izvan reprezentativnog nogometa. Primjer je prošlogodišnje, prvo izdanje Svjetskog klupskog prvenstva u SAD-u, gdje se dugo nije znalo koji će američki klub sudjelovati. Prema logici natjecanja koje okuplja najbolje svjetske klubove, to je trebao biti prvak MLS-a.

Ipak, umjesto LA Galaxyja, pobjednika doigravanja, pozivnicu je dobio Inter Miami, koji je imao najbolji učinak u regularnom dijelu sezone. Rezultat je bio taj da je Messi igrao na otvaranju turnira protiv Al Ahlija na stadionu Hard Rock, praktički pred domaćom publikom. Iako se odluka mogla formalno opravdati, suštinska poruka je bila jasna: kad god postoji nejasnoća u pravilima, odluka se donosi na način koji Messiju osigurava nastup.

Ždrijeb i put do finala

U prosincu je Fifa predstavila novi sustav ždrijeba prema kojem su četiri vodeće reprezentacije s ljestvice - Francuska, Argentina, Španjolska i Engleska - unaprijed raspoređene u različite dijelove kostura. Cilj je bio osigurati duele najjačih momčadi u kasnijoj fazi turnira i izbjeći njihove međusobne susrete u osmini ili četvrtfinalu. Kako su sve četiri reprezentacije osvojile svoje skupine, međusobno se mogu susresti tek u polufinalu.

Rasporedom su Francuska i Španjolska smještene u istu polovicu ždrijeba, a Argentina i Engleska u drugu. Na putu do četvrtfinala odigrane su samo dvije utakmice između reprezentacija iz svjetskih top 10: Nizozemska protiv Maroka i Španjolska protiv Portugala. Argentina je imala objektivno najlakši put, s pobjedama protiv Zelenortskih Otoka (67. na ljestvici) i Egipta (29.), a u četvrtfinalu je čeka Švicarska (19.).

Za usporedbu, Španjolska je već izbacila Portugal (5.) i igra protiv Belgije (9.), dok se Francuska sastaje s Marokom (7.). Engleska do mogućeg polufinala s Argentinom nema protivnika iz top 10, ali je morala igrati protiv Meksika (14.) na stadionu Azteca.

Je li riječ o namjernom kreiranju puta do finala ili o logičnoj posljedici želje za što atraktivnijom završnicom turnira? Odgovor ovisi o povjerenju u Fifu. Ipak, objektivna analiza puta do četvrtfinala pokazuje da je Argentina imala najpovoljniji ždrijeb od svih vodećih reprezentacija.

Argentinu se štedi kad su kartoni u pitanju?

Upadljiv je i podatak o disciplini. Uoči četvrtfinala, čak 17 igrača na turniru ima žuti karton zbog kojeg bi mogli propustiti polufinale. U argentinskoj reprezentaciji to je samo Gonzalo Montiel. Kod Engleske su u opasnosti četvorica igrača, uključujući ključne Judea Bellinghama i Declana Ricea. Čak i Norveška, koja ima najmanje kartona na prvenstvu, ima jednog igrača u toj situaciji, Antonija Nusu.

Omjer prekršaja i kartona dodatno ide u prilog Argentini. Argentinski igrači dobivaju žuti karton u prosjeku tek za svaki 19,7 prekršaj. Samo tri reprezentacije imaju blaži kriterij - Češka, Norveška i Tunis, momčadi koje nisu u središtu pozornosti.

S druge strane, Engleska je pod puno strožim tretmanom i dobiva karton za svakih 7,7 prekršaja. To je značajna razlika s obzirom na to da Argentina radi više prekršaja, a dobiva upola manje opomena. Iako to ne dokazuje da suci svjesno štite Argentince, jasno pokazuje da se na njih primjenjuje osjetno blaži kriterij.

Jedanaesterci kao pravilo

Argentina je na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. postavila rekord s pet dosuđenih jedanaesteraca. I na ovom turniru predvodi s tri kaznena udarca, od kojih je Messi dva promašio. Engleska i Švicarska imale su po dva, a Belgija, Francuska i Norveška po jedan.

Činjenica da je Argentina na dva uzastopna prvenstva vodeća po broju penala stvara dojam da se sporne situacije u njenom napadu procjenjuju drugačije te da se odluke češće donose u korist svjetskih prvaka.

S druge strane, činjenica je da Argentina provodi puno vremena u suparničkom šesnaestercu, a njeni igrači napadačkim stilom igre i driblinzima iznuđuju velik broj prekršaja. Zbog toga i statistika ide njima u prilog. Ipak, kada se zbroje povijest dosuđenih penala, blaži kriterij za žute kartone, sporne VAR odluke i status momčadi koja se očekuje u završnici, teško je da će suparnici i njihovi navijači sve to smatrati slučajnošću.

Ukupni dojam koji Fifa sama stvara je loš

Pritužbe iz Egipta, delegiranje argentinskih sudaca za utakmicu Francuske i Maroka, Messijev prekršaj bez kartona, format natjecanja prilagođen nastupu njegovog kluba, povoljniji ždrijeb, blaži sudački kriterij i velik broj dosuđenih jedanaesteraca - svaki od ovih elemenata za sebe može se objasniti. Ne postoji jedan konkretan dokaz koji bi potvrdio postojanje afere.

Problem nastaje kada se svi ti elementi zbroje. Fifa je organizacija čiji je kredibilitet narušen brojnim prošlim skandalima. Zbog toga i formalno ispravne odluke postaju sumnjive kada sustavno idu u korist jedne strane.

Vjerojatno nitko u Zürichu ne crta Argentini put do finala, ali način na koji se donose odluke o sucima, ždrijebu i formatima natjecanja ostavlja dojam da Messi i Argentina uvijek imaju malu, ali značajnu pomoć.